Foto: Hina, Index

VLADA je čini se u priličnoj panici glede Agrokora, budući da se stalno smišljaju novi načini kako bi se našlo rješenje za posrnulu kompaniju čije maloprodajne prazne police počinju ličiti na samoposluge iz onih kriznih 80-ih godina.

Naravno da loše vijesti i upitne inicijative neće donositi premijer, pa je tu „čast“ imala Martina Dalić, koja je upravo na tiskovnoj konferenciji izjavila: „Želim vas informirati o aktivnostima koje vlada poduzima o upravljanju rizicima, a koje mogu imati utjecaj na gospodarstvo i tiču se Agrokora. Rješenje se, kako smo istaknuli, nalazi na upravi ove kompanije", rekla je Dalić.

Da je tu stala, sve bi bilo u redu. No nije.

"U vladi intenzivno radimo na izradi zakona čija je svrha zaštititi sigurnost hrvatskog gospodarstva, upravo u situacijama kada se s poteškoćama susreću sistemski važne kompanije, a koje ih nisu u stanju same riješiti", kaže Dalić. A onda je naravno krenula u sanaciju već počinjene štete: "Cilj, svrha i razlog za ovaj zakon su stvaranje uvjeta za sistemski bitne kompanije ako se nađu u problemima. Želim poslovno naglasiti da ovaj zakon ne pripremamo za Agrokor ili Todorića. Međutim, ako bi situacija u Agrokoru to zahtijevala, isto bi se moglo primijeniti i na njih. Vladi ovaj zakon omogućuje zaštitu ekonomije", rekla je Dalić.

Pa nismo blesavi, gospođo potpredsjednice! Za koga se radi ovaj zakon ako ne za Agrokor? Radi se jer očigledno stvari oko Agrokora loše stoje, a nitko se ne usuđuje spomenuti riječi tipa: „preuzimanje od strane vjerovnika“, „predstečaj“, ili čak „stečaj“. Jer ni stečaj ne mora biti ništa loše – Pevec je otišao u stečaj, donesen je stečajni plan na preko 5000 stranica tamo negdje u drugoj polovini 2011. godine – i ako sada pođete u Pevecovu trgovinu, ni na pamet vam neće pasti da je taj div bio u stečaju.

Ali Agrokor je poseban? Što mislite zašto? Pa naravno, kada je za razliku od Peveca premrežen s politikom do maksimuma!

Krši se izravno Ustav!

Hrvatski Ustav je jasan:

„Poduzetnička i tržišna sloboda temelj su gospodarskog ustroja Republike Hrvatske.
Država osigurava svim poduzetnicima jednak pravni položaj na tržištu. Zabranjena je zlouporaba monopolskog položaja određenog zakonom.“

Na tržištu svi moraju biti pravno jednaki! Problemi firme od jednog zaposlenog nisu ništa manje vrijedni od problema firme s 1000 zaposlenih, a sudbina jednog radnika nije manje važna od sudbine 1000 ili 10.000 radnika.

Čemu sada raditi neki poseban zakon za neke „posebne“ firme, zakon koji će se, dva dana nakon što se nađe u Narodnim novinama, naći na procjeni ustavnosti kod Ustavnog suda, jer norma, ustavna norma je jasna: „Država osigurava svim poduzetnicima jednak pravni položaj na tržištu.“ Veliki u problemima ne smije imati poseban tretman u odnosu na malog u problemima!
Ono što je problem države je što je dopustila takvu koncentraciju u jednom koncernu – Agrokor istina igra „na rubu“ propisa o antimonopolnom ponašanju, ali zar se sada ne vidi da je širenje Agrokora u ovolikom opsegu štetno i da bi trebalo pitati za odgovornost i bivše Vlade i Agenciju za zaštitu tržišnog natjecanja koja je ovo stanje dopustila?

Država spašava Todorića – jer političari spašavaju sebe

Propadao je Pevec, propali su mnogi Kerumovi poslovi – i tada su tisuće ljudi ostajale bez posla, no država nije uopće panično reagirala. Nisu se radile izvanredne presice petkom popodne. Što mislite zašto? Pa zato jer sve te druge firme nisu u toj mjeri bile premrežene s politikom, nisu slale izvršne direktore na ministarska mjesta. Samo je Todoriću hotel čudnom promjenom GUP-a postao „složeni rezidencijalni objekt“, kako se sada zove feudalna palača iznad Zagreba.

Prema javnim izvješćima Agrokora za 2014. i 2015. godinu, ukupna državna financijska pomoć Agrokoru u Hrvatskoj i Sloveniji u 2015. godini iznosila je 196.381.000 kuna, a 2014. godine 124.903.000 kuna. To nije sve – u tadašnja izvješća nije ušlo 40,3 milijuna kuna odobrenih potpora iz EU fonda, koji nisu bili isplaćeni do objave izvješća za 2015.

Nema firme koja je privatizirana, koja je rasla i postala ono što jest upravo u zagrljaju s državom, osim Agrokora! Od toga kako je društveni Unikonzum postao privatni Konzum do toga kako fino cure milijuni novaca poreznih obveznika za razne poticaje upravo Agrokoru.

Ako bi se Agrokoru dogodilo nešto loše – otvorila bi se mnoga pitanja. Prvenstveno se možemo zapitati kako to da je krenulo loše dok je Zdravko Marić, sadašnji ministar Financija, bio izvršni direktor zadužen za tržište kapitala (odnosi s investitorima, međunarodno financiranje). Dakle, vodio je upravo onaj sektor koji je „zaštekao“ u firmi!

U slučaju preuzimanja – stradali bi šefovi, ne radnici

Naravno – može se pričati i političari će pričati kako ovim potezom spašavaju radnike. No, budimo realni – najveća snaga Agrokora je u maloprodaji, a lanac trgovina neće zatvarati niti jedan vlasnik, trgovkinje mu dakle trebaju (to što se ide prema automatizaciji maloprodaje je druga tema i neće biti sutra), i velika većina običnih radnika mu treba. Trebaju mu blagajnice, skladištari, vozači…

Međutim, kada se mijenja vlasništvo ovakvih firmi – strada srednji i viši management, stradaju šefovi na svim razinama. Stradaju upravo oni dobro plaćeni, dobro umreženi i dobro vezani s politikom.

Zato će politika pokušati sve da bi stvari ostale kakve jesu – ne radi radnika, nego radi sebe i radi stotina Agrokorovih managera, onih istih koji su firmu doveli do problema u kojima se nalazi. Da budemo precizniji – spašavaju se šefovske, ne radničke guzice.

Na kraju, zanimljivo, bivši Agrokorov izvršni direktor, koji već ima tri prijave za sukob interesa, sjedi u Vladi koja će predložiti Zakon o Agrokoru. Što bi uopće moglo poći krivo?

*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala