Foto: 123rf

NEMOJTE se muškarci čuditi što se neke žene stalno žale na nedostatak razumijevanja svojih partnera, posebno kada su u pitanju mame kućanice, one koje ostaju kod kuće i kako bi to njihovi muževi često rekli - ostaju kod kuće s djecom i ne rade zapravo ništa važnoga. E zbog takvih su takve žene još luđe i još jadnije. 

Kristy je jedna od takvih mama - i već je prilično luda zbog mišljenja javnosti, većinski muške populacije, da ona ne radi ništa. "Jer ako već nije zatvorena u nekom uredu minimalno osam sati gdje se zaista radi i ne vraća se kući izmorena od posla, onda je stvarno jako čudno što njena kuća ne blista u trenutku kada se muž vraća s posla. 

"Ne samo da mi ide na živce takav stav - mog supruga, njegovih prijatelji, naših bliskih "radnih" prijatelja - već osjećam ogromnu potrebu da vrištim i educiram vas o tome kako mame koje ostaju kod kuće itekako imaju prepune ruke posla. Ljudi često smetnu s uma jednu vrlo važnu činjenicu", napisala  je jedna mama, iziritirana stavovima javnosti koja nikako da shvati, ali stvarno shvati, da je ostanak kod kuće vjerojatno najzahtjevniji posao na svijetu. Dokazano puno puta čak i činjenicom da su upravo mame-kućanice pod najvećim stresom baš zato što stalno rade kao marljive pčelice, a rezultati se ne vide doslovno nigdje. 

Jer svi brzo zaborave kako zaista izgleda 24-satan boravak s malim djetetom. Pitaju se zašto čistim ako pod na kraju dana nije besprijekoran?! 

Ljudi zaboravljaju da mama čisti pod nekoliko puta dnevno, prvi put nakon što dijete nešto prolije, drugi put zato što nije stigla dobro obrisati ga pa su nastali tragovi, treći put zato što se dijete možda ispovraćalo po njemu. Koja se žena još može pohvaliti da je u jednom danu očistila pod tri puta? 

One kažu da su cijeli dan prale suđe, a u sudoperu zavjerenički stoji hrpa suđa? Što si radila? Prala suđe od sinoć samo zato da napravim mjestima za novo prljavo suđe - od doručka i tvoje šalice kave, zatim od kašice, dok sam je pripremila, pa nahranila, pa napojila, pa je na red došao ručak, pa jelo, pa moja kava, pa dva čaja u međuvremenu. 

Zašto je ručak još na stolu, ako si ga skuhala davno i navodno oprala suđe nakon njega? Možda zato što ga sama već satima jedem, ali nikako da ga dovršim. Jednostavno nisam imala vremena za to. 

Ali vidim na fejsu si visila. Jesam, priznajem, tražila sam pomoć prijateljice što da radim jer mi je dijete povraćalo, i da - uzela sam si malo mira dok je dijete spavalo, da na miru obavim veliku nuždu, dovršim kavu i javim se još i sestri - sve  za vrijeme velike nužde. 

Zašto su igračke razbacane po podu ako si do sada stalno spremala? 

Zato što sam do sada sve te iste igračke već dva puta pospremila, jednom pobrisala, sortirala, prije spavanja, poslije spavanja i još jednom prije nego što je muž došao kući. I opet su na podu, naravno, jer dijete u međuvremeno nije sjedilo na polici i skupljalo prašinu. 

A to je tek mali dio onoga što svaka mama čini svake minute, svakoga sata i svakoga dana, dok svi vi radite svoj važan posao. Posao o kojem mama toliko žudi čuti kada se njen muž vrati s posla, samo zato da malo prekine svoj svakodnevan tijek misli i konačno izbaci iz glave "Wheels on The Bus" i ostale gu-gu-ga-ga pjesmuljke. 

I zato kao ozeblo sunce odbrojavam minute i sekunde do tvog dolaska s posla i traži, preklinjem i molim za samo pola sata mira kada stigneš, da preuzmeš dijete, ne kritiziraš stanje u kući, i samo me pustiš da malo predahnem prije nego se svega primim opet i opet. 

Ne zaboravi da je tvoj posao samo tvoj posao, da njega radiš timski, da tvoj šef radi svoje, ti svoje, tvoji kolege - svi oni imaju svoja zaduženja, a ja kao "samo" mama imam posla s djetetom koje je konstantno gladno, žedno, pospano, mazno, razigrano, nestašno, opet gladno, još malo žednu, često nespretno i jako potrebito - stalno - a ima samo MENE. Ja sam njegov svijet, njegov "tim" koji radi sve što treba. 

Zato umjesto da se ti s posla vraćaš umoran i nikakav, probaj shvatiti samo to da sam i ja radila, sve ovo, opet i opet i opet i da je sve što tražim od tebe kada dođeš kući - samo budi malo tu, poljubi me, pokaži da cijeniš moj trud i mene samu, daj mi mogućnost da sada ja uzmem svoju pauzu, samo da napunim baterije kako bih mogla krenuti dalje. Opet i opet, do večeri, do noću, do sljedećeg jutra.