Foto: Ivica Galović/PIXSELL

VISOKOOBRAZOVANA Riječanka u svojim četrdesetima odlučila je ostaviti sve u Hrvatskoj i spakirati kofere. Ona i muž prodali su stan, dali otkaze i s djecom odselili u zapadnu njemačku pokrajinu Sjeverna Rajna-Vestfalija.

I to im je, kaže, bila najbolja moguća odluka u životu. Dodaje kako je ona samo jedna u nizu ljudi koji svakodnevno napuštaju Hrvatsku i po bolju budućnost dolaze upravo u Njemačku. Intervju Indexu je odlučila dati anonimno jer još nije dovoljno odlučna da se javno eksponira, no svoje iskustvo odlučila je podijeliti kako bi ljudima koji se još uvijek dvoume dala jasnu sliku onoga što ih u Njemačkoj čeka. Pod uvjetom da su spremni raditi.

>>LJUDI MASOVNO BJEŽE IZ HRVATSKE

"Ja sam samo jako razočarana, ogorčena i ljuta na sve što mi se dogodilo u Hrvatskoj i što smo kao obitelj sve više radili, a sve manje novaca imali.

Kupili smo stan na kredit od 30 godina s ogromnim kamatama i uz redovan posao i muž i ja smo radili dodatno svako popodne da si omogućimo pristojan život. No, nije išlo. Mogli smo ostati u Hrvatskoj i nastaviti životariti i do kraja života biti nezadovoljni, ne priuštiti ni sebi ni djeci ništa, samo negativu", ispričala nam je odmah na početku Riječanka otkrivajući razloge koji su ih naveli da napuste zemlju.

Prodali sve i odselili prije godinu i pol

Iz Hrvatske su odselili prije godinu i pol. Poslove u Njemačkoj nisu imali već su, kaže, jednostavno otišli tamo, pronašli stan i dva mjeseca živjeli od ušteđevine. Potom su oboje pronašli poslove kojima su itekako zadovoljni. Kaže kako je nemoguća misija posao u Njemačkoj pronaći iz Hrvatske.

U međuvremenu, otkako su doselili ondje, ona i muž su pomogli mnogim obiteljima da dođu u Njemačku. Sve su redom obrazovani ljudi, profesori, informatičari, kineziolozi, inženjeri.

"Sve su to ljudi poput nas koji su ulagali u sebe u Hrvatskoj, koji su već imali radnog iskustva. Neki čak i karijere, ali isto su napravili klik i prodali sve i dali otkaze u solidnim firmama. Sad svi uglavnom radimo i zadovoljni smo jer smo napokon došli na svoje. Znači ne govorim o ljudima sa SSS, zanatlijama, koji dolaze i traže poslove čišćenja, restoranima, nego o ljudima s radnim stažom, pedagozima, učiteljima. U prosjeku 40-godišnjacima, sazrelim ljudima koji znaju sto žele.

U našoj pokrajini ima dosta Riječana i Zagrepčana. U Düsseldorfu imate hrpu obitelji koje su to isto napravile i svoju djecu odgajaju u Njemačkoj, znači krenula su u školu, uče jezik, integriraju se. u Kölnu imamo dosta obitelji ljudi su IT stručnjaci, žene liječnice, anesteziolozi, financijaši, čisti odljev mozgova. Svi smo u Hrvatskoj radili negdje, nismo bili problem društva, svatko od nas je ili držao još dodatno instrukcije ili se bavio nekim dodatnim poslovima i nismo bili gladni, ali jednostavno nismo vidjeli smisao", kaže ona.

"Nijemci cijene svoje radnike"

Sad se u Njemačkoj svi skupa okupljaju i druže, razgovaraju i o situaciji u Hrvatskoj. Zajedno se smiju, tuguju, a iako ih muči i nostalgija, ne brinu više o tome kako ovaj mjesec otplatiti ratu kredita i platiti struju.

"Istina, danima mi je falilo zraka, nedostajali su mi mirisi mora, falio mi okus naše majoneze. Štrecalo me u srcu svako malo, no sve smo prebrodili, izdržali. Još uvijek se prilagođavamo, ali sad smo prodisali.

Kad idem u dućan ne brinem više koliko ću potrošiti, nemate pojma kakvo olakšanje. Kao obrazovane ljude nas poštuju ovdje. Ja sam od samog početka osjetila divljenje od Nijemaca nakon nostrifikacija svojih diploma jer ovdje jako malo ljudi studira.

Trenutno sam na usavršavanju u svojoj struci. Pitali su me samo jesam li voljna usavršiti znanje na njemačkom jeziku u svojoj branši. I nekidan sam dobila rješenje i ono vrijedi 15.750 eura koje mi plaća Njemačka", priča nam Riječanka.

"U Hrvatskoj su nas omalovažavali pa smo još u strahu"

I dalje je u šoku zbog raznih beneficija koje ima na poslu.

Budući da je na usavršavanju imala jako malo izostanaka, od koledža gdje se usavršava je na poklon dobila laptop. Lijepo je, dodaje, kad te netko poštuje. Ističe kako te Nijemci neće ostaviti da propadaš kad vide u tebi potencijal.

No, postoji i jedna velika stvar koja tamo muči sve visokoobrazovane koji su doselili iz Hrvatske.

"Mi smo toliko izudarani i omalovažavani bili u svojoj domovini da nas taj strah prati i ovdje i stalno mislimo neka prevara je na vidiku, a kad ono padneš u nesvijest i ne vjeruješ da ti se to događa. Samo pozitivne stvari. Istina, moraš se potruditi, ali kad vide da si agilan nema za tebe granica. Možete li vjerovati da mi plaćaju i putne troškove (idem svojim autom) i razliku sati za čuvanje djeteta kad nije u vrtiću da mi ga netko pričuva.

Znači pobrinu se za sve. Baš za sve kako bi ti omogućili da radiš na sebi i učiš. U Hrvatskoj sam rintala kao konj, a ništa od svega toga", kaže ona.

Za primjer navodi i kolegicu koja je doselila u Düsseldorf i tamo je dobila doškolovanje kao profesor tjelesne kulture. U Zagrebu je završila DIF.

Svi oni, kaže, dijele isto mišljenje. Dom je tamo gdje ju hrane i poštuju. To je najbolja stvar koju je napravila u životu.

"Domoljublje nas ne zanima"

"I još nešto, ni ne znate koliko ovakvih mojih priča ima ovdje. To je more novopridošlih ljudi, svaki dan netko se novi doseli.

Sve ono sto se piše i što se prikazuju oni busevi koji voze ljude su istina. Dođite u Dortmund na stanicu ujutro pa sve vrvi našim ljudima i mogu reći da se polako skuplja intelektualna elita, ljudi koji će svoje znanje i iskustvo dati ovoj državi, ne Hrvatskoj nego Njemačkoj, a Njemačka je sretna zbog toga.

Možda je i Hrvatska sretna što joj odlaze školovani ljudi jer valjda misle da ćemo slati novac dolje ili graditi kuće. Ma nas to ne zanima više kao ljude u 70-ima. Nas zanima normalan život, poštovanje, da proživimo da putujemo. Ukratko da ugodno proživimo život. Domoljublje nas više ne zanima", kaže Riječanka.

Otkrila je i kakvi su im troškovi života ondje budući da se često spominju komentari skeptika koji, kaže, tvrde da se tamo jedva preživljava. Za početak odabrali su ovu pokrajinu u kojoj su stanovi povoljniji primjerice nego u Bavarskoj.

Za stan plaćaju 690 eura s uključenim režijama. Za ostale troškove koji uključuju vrtić, mobitele, internet, i osiguranje za auto koje se kod njih plaća na mjesečnoj bazi plaćaju još 190 eura. Tako da ukupno za sve daju 880 eura plus još hrana koja je dosta jeftinija nego kod nas jer je porez na nju samo 7 posto.

Troškovi života i koliko im ostane

Ona i suprug zarade ukupno 4000 eura plus još jedan radi honorarno dodatan posao za 450 eura. Kad se sve zbroji ostane im svaki mjesec minimalno 3000 eura.

Doduše, kaže, usluge su skuplje nego u Hrvatskoj pa ćete skraćivanje zavjesa platiti kao suho zlato. Frizeri su isto nenormalno skupi. No, to im nije problem platiti jer pristojno zarađuju. Zato u Njemačkoj ne propada niti jedan obrtnik. Nije joj problem platiti usluge kad i ona dobro zarađuje.

Usporedbe radi, u Hrvatskoj je dobro morala promisliti što će kupiti. Hrana se kupovala na razne kartice.

"Ovdje ne osjetim problem otići kupiti puna kolica. I ne živimo kao klošari, imamo lijep velik stan, terasu, fasada nova s izolacijom, centralno grijanje. Super smo ga uredili. To vam govorim jer smo živjeli u Rijeci gdje nema plina, gdje dere bura i pada kiša više nego u Londonu. Ne pamtim da sam se ovako ugrijala kao ovdje. Znači sve smo doveli na nivo da živimo bolje nego u Hrvatskoj.

Meni je žao što smo tako prošli u Hrvatskoj. To je moja zemlja, moja domovina, moja djeca su tamo rođena, ali jednostavno vidim da mi u Njemačkoj možemo samo naprijed, dok bi u Hrvatskoj otplatila još jedan stan banci za kredit koji smo plaćali i što onda? U mirovini? Tamo smo radili kao crvi, a ništa nismo dobili zauzvrat", završila je svoju priču Riječanka koja je, kaže, doslovno pronašla sreću u Njemačkoj. Baš kao i mnogi drugi iz Hrvatske.