Foto: Twitter/Maxim Erstavi

VELIKI prosvjedi koji su u Rumunjskoj trajali od srijede do nedjelje natjerali su tamošnju vladu da povuče uredbu kojom je htjela dekriminalizirati "lakše" oblike korupcije.

>> CIJELA RUMUNJSKA NA NOGAMA Stotine tisuća protiv korupcije, prosvjedi se nastavljaju: "Dosta je!"

>> Rumunjska vlast se usrala zbog protesta, povlače zakon kojim su štitili korumpirane političare

>> Pobijedili su, ali nije gotovo: Pola milijuna Rumunja na ulicama tražilo ostavku vlade

Bili su to najveći prosvjedi u Rumunjskoj od čuvene Rumunjske revolucije 1989. u kojoj su srušili režim komunističkog diktatora Nicolaea Ceaucescua.

Stotine tisuća ljudi četiri su večeri zaredom demonstrirale na trgovima Bukurešta i drugih rumunjskih gradova, sve dok premijer Sorin Grindeanu nije shvatio poruku i najavio da će povući kontroverznu uredbu.

Povlačenje nije smirilo prosvjednike kojih je u Bukureštu ispred sjedišta vlade u nedjelju navečer bilo oko 250.000 i isto toliko u pedesetak drugih rumunjskih gradova. Prosvjedi su se nastavili i večeras.

Osim Rumunja, i Amerikanci, odnosno Amerikanke su nedavno masovno prosvjedovale u tzv. maršu žena u gradovima diljem zemlje protiv novog predsjednika Donalda Trumpa i njegove isključive i nazadne politike, kao i njegovog osobnog seksizma i optužbi za seksualno napastovanje.

Procjene se kreću između 3 i 4 i pol milijuna ljudi, a zajedno s prosvjedima solidarnosti u čak 81 zemlji svijeta, sveukupno je i do 5 milijuna ljudi izrazilo svoj bunt protiv Trumpa.

A kad su i kako Hrvati prosvjedovali? U nastavku donosimo pregled najvećih prosvjeda u Hrvatskoj u zadnjih deset godina.

2008: "Stegnite vi svoj remen, bando lopovska!"

2008. se činilo da je i Hrvatima dosta i da su spremni najuriti lažljivu, korumpiranu i nezasitnu vladu predvođenu Ivom Sanaderom Prosvjed pod vrlo prikladnim motom: "Stegnite vi remen, bando lopovska!" organiziran je preko Facebooka, prvi takvi u Hrvatskoj. No na kraju se 5. prosinca okupilo svega nekoliko tisuća ljudi u Zagrebu i još par stotina u Splitu.

2009. Studentska blokada: "Znanje nije roba!"

Ako je ovaj prosvjed bio fijasko, isto se nikako ne može reći za velike studentske prosvjede, odnosno blokadu fakulteta iz 2009. U dva navrata, u travnju/svibnju i u studenom te godine aktivistički nastrojeni studenti uspješno su tjednima blokirali fakultete širom zemlje, tražeći pod motom "Znanje nije roba!" ukidanje fakultetskih školarina i besplatno obrazovanje za sve građane.

Od Filozofskog fakulteta u Zagrebu gdje je sve počelo, blokade i studentski plenumi kao za hrvatske prilike jedinstven vid direktno demokratskog odlučivanja proširili su se na Pulu, Rijeku, Zadar, Split, Varaždin Osijek i Slavonski Brod. Čak 20 fakulteta, uključujući dva čitava sveučilišta, blokirana su na vrhuncu prosvjeda.

Otpor komercijalizaciji školstva na kraju se isplatio. Blokadom fakulteta i prekidom nastave ostvaren je dovoljan pritisak na vladu da ukine školarine za redovne studente koji uredno ispunjavaju studentske obveze. Iako su plenumaši "Slobodnog filozofskog" tada tvrdili da to nije ispunjenje njihovih zahtjeva, tisuće studenata danas studiraju besplatno zahvaljujući ovoj akciji.

2010. Varšavska i "Pravo na grad"

2010. Zagreb je imao još jednu veliku blokadu kao izraz građanskog neposluha. Ovaj put je u pitanju bila Varšavska ulica, koju su prosvjednici predvođeni Zelenom akcijom i inicijativom "Pravom na grad" branili od urbanističkog nasrtaja kontroverznog poduzetnika Tomislava Horvatinčića i njegovog Hoto projekta, koji je narušio ovu pješačku zonu u centru grada.

Neuspjehu ove akcije zasigurno je pridonijela brutalna policijska reakcija. Čak 150 građana uhićeno je 15. srpnja zbog blokade ulice i pružanja pasivnog otpora. Među njima su bile i javne osobe poput glumaca VIlija Matule i Urše Raukar, pisca Ede Popovića i  političara i profesora Josipa Kregara. Prijave za remećenje javnog reda i mira sud je naknadno odbacio.

2011.  godina velikih prosvjeda u svijetu i nešto manjih u nas

Priliku da se dignu sa svojih kauča i iziđu na ulice Hrvati su opet dobili 2011. U toj godini velikih prosvjeda koji su pošteno protresli svijet, od Arapskog proljeća preko Occupy Wall Streeta do Indignadosa u Španjolskoj, prosvjeda protiv mjera štednje u Grčkoj i ostalih, mladi su ljudi  svugdje tražili dostojanstvo, slobodu i pravednije uređeno društvo u kojem politička i gospodarska elita neće korupcijom zgrtati novce na račun mjera štednje za osiromašenu većinu.

Čak ni poslovično apatični i apolitični mladi u Hrvatskoj nisu ovaj put ostali po strani svjetskih zbivanja. Iako su prvog dana, 26.veljače, počeli nasilno, demonstracije su se idućih dana nastavile mirnim marševima po Zagrebu. Prosvjedi su bili usmjereni protiv vlade Jadranke Kosor, ali i protiv ostalih vodećih političara u zemlji. Prosvjednici su tako obilazili stranačka sjedišta HDZ-a i SDP-a, kao i osobne domove političara.

Ipak, ni ovom prilikom prosvjednici nisu ostvarili kritičnu masu kojom bi natjerali vladu na ostavku. U Zagrebu se na nijednom maršu nije okupilo više od nekoliko tisuća ljudi, a u drugim gradovima više od par stotina. Kosor se tada služila moralnom ucjenom, tvrdeći da zemlji treba politička stabilnost i kontinuitet vlade zbog pregovora o ulasku u EU.

No zanimljivo je da je na tim prosvjedima javnost prvi put čula za danas opće poznatog saborskog zastupnika Živog zida, Ivana Pernara. On je, naime, bio jedan od inicijatora ovih "Facebook prosvjeda", a tada je već stekao antipatije dijela javnosti i samih prosvjednika svojom upornom samopromocijom, bizarnim govorima i teatralnim "jurišanjem na barikade".

2014. Prosvjed navijača protiv "nogometne mafije" u Splitu

Nakon toga je, ako ne računamo tradicionalno beskorisne sindikalne, marginalne ljevičarske i uglavnom nesuvisle i sramotne desničarske demonstracije, poput nasilnog kontra-prosvjeda protiv Gay pridea u Splitu 2011., uslijedilo višegodišnje zatišje. Ocrnjivanje prosvjednika kao stranačkih agitatora i retorika prema kojoj se "politika ne može mijenjati na ulici" čini se da je polučila rezultat.

Upadljiva iznimka bio je veliki prosvjed Torcide na splitskoj rivi u studenom 2014.na kojem se okupilo čak 30 tisuća ljudi. Iako je ovaj prosvjed imao partikularni cilj, smjenu vodstva Hrvatskog nogometnog saveza i izmjenu Zakona o navijačima, on se može povezati sa širom rak-ranom Hrvatske - sustavnim i sveprisutnim klijentelizmom i korupcijom.

"Ovo je početak pokreta Against modern football, ovo je pokret protiv nogometnog establishmenta koji u svom okviru ima elemente kriminala i mafije", rekao je tada poznati torcidaš i sociolog Benjamin Perasović pred tisućama ljudi nastavivši: "Koliko je trebalo proći dok ne uhite Nadan Vidoševića? Pomeli smo vlastito dvorište, Svaguše i Kerume. Sad idemo dalje, borimo se za domovinu i transparentnost u nogometu."

Ipak, borba za "isušivanje nogometne" močvare daleko je od završene.

Prosvjed za kurikularnu reformu: "Hrvatska može bolje"

No Hrvati su se nakratko probudili iz hibernacije u lipnju prošle godine, kada je nekih trideset tisuća ljudi izišlo na Trg bana Jelačića, uz još desetak tisuća u drugim gradovima na poziv inicijative "Hrvatska može bolje" mirnim prosvjedom bez incidenata pružilo jasnu i glasnu poruku podrške Cjelovitoj kurikularnoj reformi kao nečemu od vitalnog značaja za budućnost zemlje.

Reformu u izradi ekspertne radne skupine pod vodstvom Borisa Jokića nailazila je na uporne opstrukcije, političko uplitanje i ideološki obojene prigovore i napade, zbog čega je sam Jokić podnio ostavku. No s obzirom da je budućnost i smjer kurikularne reforme s novim vodstvom pod velikim znakom upitnika, ne može se reći da je ovaj prosvjed bio uspješan i da su vlasti shvatile poruku.

U listopadu je inicijativa "Obrani park, obrani grad" organizirala prosvjed protiv izgradnje crkve u parku na zagrebačkoj Savici, na koji je izišlo oko dvije tisuće građana. Ipak, plan o izgradnji crkve nije zaustavljen.

Sve u svemu, bilanca hrvatskih prosvjeda u zadnjih desetak godina prilično je porazna. Uz iznimku studentske blokade, prosvjedi su bili rijetki, malobrojni i/ili neuspješni. Kritična masa za promjene izgleda da još uvijek nije sazrela, a zašto je tome tako i može li Hrvatska bolje, pokušali su odgovoriti i naši poznati analitičari.

>>IMAMO ODGOVORE Je li rumunjski scenarij moguć kod nas i kada će Hrvati na ulicu zbog korupcije?