Pola godine kasnije, u drugoj polovici sezone i nakon 21 kola, zahvaljujući tome što je novi menadžer potjerao Harta u Torino i za 20 milijuna eura doveo "nogometno vještijeg" Brava, Manchester City je tek petoplasiran i ne bori se, kako je bilo očekivano, za naslov, nego za četvrto mjesto. Od vrha i Chelseaja udaljen je nedostižnih 10 bodova, a primio je najviše golova (čak 26) od klubova koji drže prvih sedam mjesta u Premier League.

 

Upravo je Guardiola zbog tvrdoglavosti i taštine još veći krivac za ovo nego njegov golman.

 

Bravo je briljirao u prethodne dvije sezone u Barceloni, pa je tako u prvoj postavio rekord čuvanja čiste mreže od početka prvenstva od čak 754 minute, a primio je samo 19 golova tokom cijele sezone u La Ligi, zbog čega je osvojio Trofej Zamora za najboljeg golmana i izabran u idealnu momčad Primere.

Od dolaska u Englesku, gdje je pod posebnim povećalom zato što je bio Guardiolin prvi uvjet, zatim zbog bogatstva plaćenog za veterana (u travnju će navršiti 34 godine) i konačno, zato što je da se napravi mjesta njemu mora biti potjeran omiljeni golman reprezentacije, Bravo je očajan. 

 

U mančesterskom derbiju na početku sezone poklonio je gol Ibrahimoviću, a samo zahvaljujući sudačkom previdu njegov nasrtaj na Rooneya nije završio penalom za United. Ali, dok su tada njegove greške ostale zamaskirane Cityjevom pobjedom (2:1), katastrofu prilikom povratka na Camp Nou (0:4) ništa nije moglo sakriti i Bravo je isključen nakon što je "golman-igrač" dodao loptu donedavnom suigraču Suarezu i zatim obranio udarac rukom van kaznenog prostora.

 

Cityjevom recentnom sunovratu u prvenstvu pridonio je učinkom primjerenijem vrataru fenjeraša na kojem se popravlja gol-razlika, nego čuvaru mreže najbogatijeg kluba na svijetu, kojeg vodi najbolji trener. Od zadnja 22 udarca na njegova vrata, u mreži Brava završilo ih je čak 14, a od početka sezone do danas, golom je rezultiralo čak 42.6 posto udaraca upućenih prema njegovim vratima ili ovako; u mreži Cityja završi svaki 2.5 tamo poslani udarac!

Gori postotak od njega imaju samo Lukasz Fabianski iz davljenika Swanseaja i antijunak svih izbora za najgoreg golmana sezone, Fraser Forster iz Southamptona. Ali, pitanje je dana kada će mu tu neslavnu čast oduzeti Bravo.

 

Jer on je doveden kako bi bio najbolji u Premier League ili dio elite na vrhu, ali s ovakvim brojkama, ne smijemo ga staviti u istu rečenicu s najboljim golmanima lige Thibautom Courtoisom (28.8 posto udaraca upućenih u njegov gol tamo i završi), Peterom Čechom (28.2) ili Hugom Llorisom (26).

 

Doveden je i zbog boljeg "rada nogu", koji kako nam pokazuju epizode s Ibrahimovićem i Suarezom i nije tako bajan, a sada se kao njegov glavni minus pokazuje ono što mu je osnovni (a konzervativci će reći i jedini) posao - branjenje gola, što se vidjelo i u sinoćnjem Cityjevom debaklu kod Evertona (0:4), gdje je Lukakuov prvi gol morao skinuti, dok je tinejdžerima Tomu Daviesu i Ademoli Lookmanu golgeterske snove ispunio primanjem zgoditaka iz gotovo mrtvih kuteva. Everton je pri tome zabio iz sva četiri udarca na Cityjev gol, a s obzirom da je od preostalih šuteva Toffeesa jedan završio u bloku, a drugi pokraj gola, Bravo na derbiju nije imao nijednu obranu!

Ali, to zapravo i nije čudno, kada znamo da je taj meč bio treći, u njegovih zadnjih osam, na kojem je Bravo primio tri ili više golova.

 

Zanimljivo je i "objašnjenje" ovog golmana zašto prima tako puno golova, odnosno kako da ništa ne uspijeva obraniti: "Moj stil igre podrazumijeva rizik, a s brojnim kritikama i kritičarima nemam nikakvih problema. Upravo suprotno, prihvaćam ih jer mi pomažu da budem bolji i jači."

 

Dok čekamo da Bravo postane bolji i jači, podsjetimo kako smo prije mjesec dana objasnili zašto se on i njegov trener, tako uspješni u Barceloni i Bayernu, sada sramote u Engleskoj:

 

Guardiola pokazuje da se ne snalazi najbolje u engleskim (a utakmica kod Celtica u LP je pokazala i "britanskim") uvjetima igranja agresivnog, vratolomno brzog i nogometa visokog presinga, točnije kada mu protivnici igraju takvim načinom. 

 

Također, na ruku mu ne ide ni stil suđenja na Otoku, koji dopušta igranje na rubu prekršaja, a takvo stiskanje nikako ne odgovara momčadi koja mora implementirati trenerovu filozofiju da se posjed i distribucija lopte temelje na igranju od obrane, pri čemu golman i stoperi moraju biti daleko talentiraniji za sitni vez i fino tkanje igre, nego što je to inače slučaj u Engleskoj. 

 

Znaju to i Pepovi suparnici, pa zato tako stišću Brava i Stonesa, što onda rezultira golovima u Cityjevoj mreži i mjestu koje za sada jamči tek borbu za poziciju u Ligi prvaka, a ne za engleski naslov.