Foto: FAH

NOVI izvještaj međunarodne organizacije Amnesty International, objavljen prošlog tjedna, otkriva kako je oružje iz 16 različitih država - uključujući Hrvatsku, Srbiju, Bugarsku i Rumunjsku - završilo u Iraku, uglavnom u rukama šijitskih paravojski.

Terensko istraživanje i analiza fotografskih i video dokaza od lipnja 2014. utvrdila je da su dominantno šijitske paravojske, koje se uz regularnu iračku vojsku bore protiv Islamske države, dobile oružje proizvedeno u najmanje 16 različitih država, prvenstveno u SAD-u, Rusiji i europskim državama.

Izvještaj nazvan "Irak: Zatvaranje očiju: Naoružavanje Narodnih mobilizacijskih jedinica" objavljen je prošlog tjedna.

Šijitske paravojske vrše ratne zločine nad sunitima

No još je ozbiljnija tvrdnja Amnestya da su takozvane Narodne mobilizacijske jedinice (PMU), koje su se formalno pridružile iračkim snagama 2016., koristile oružje pri vršenju ratnih zločina, odmazde protiv iračkih sunita (Islamska država je ekstremistička sunitska organizacija) i drugih zvjerstava.

"Međunarodni izvoznici oružja, uključujući SAD, europske zemlje, Rusiju i Iran, moraju osvijestiti činjenicu da svi transferi oružja u Irak nose vrlo stvarni rizik da ono završi u rukama paravojnih grupa s dugom poviješću kršenja ljudskih prava", rekao je Patrick Wilcken, istraživač za kontrolu oružja i ljudska prava u Amnestyu.

Hrvatske puške HS produkt u rukama paravojski

Irak je 2015. bio šesti najveći uvoznik oružja na svijetu. PMU koriste najmanje stotinu različitih vrsta oružja, od tenkova i artiljerije do Kalašnjikova, M-16 automatskih pušaka, strojnica, snajperskih pušaka i pištolja.

Ono što bi hrvatskoj javnosti moglo biti posebno zanimljivo je da su među identificiranim oružjem i hrvatski pištolji i puške HS produkt iz serije VHS-1.

Osim njih, tu su i srpske puške M70, rumunjske snajperske puške PSL, bugarske strojnice MQ 1M PK te strojnice RPK proizvedene u bivšoj Jugoslaviji.

Amnesty je u više navrata prozvao zapadne države zbog toga što zatvaraju oči na krajnju destinaciju i svrhu oružja koje izvoze u zemlje Bliskog istoka i Afrike. Ako zemlje izvoznice ne mogu osigurati da oružje neće koristiti paravojske koje eklatantno krše ljudska prava, "transfer se ne bi smio dogoditi", upozorava Wilcken.