Foto: pcelinjak.hr

IAKO napadi stršljenova izazivaju strah među građanima, pogotovo obzirom na smrtne slučajeve koje su izazvali, Zagrepčani su ostali bez jedine službe koju su imali na raspolaganju u borbi protiv tog kukca, a za čije intervencije nisu morali platiti ni kune. Do ove godine Zagrepčani su mogli računati na besplatnu pomoć tzv. Gradske pčelarske službe, no očito više ne mogu.  Proizlazi to iz objave Damira Rogulje, predsjednika Udruge „Pčelinjak“ i jednog od inicijatora postojanja Gradske pčelarske službe.

"Punih deset godina takove slučajeve mi volonteri zagrebačkih pčelarskih udruga smo rješavali brzo, jednostavno i za građane našeg grada besplatno. Grad nas je u tome podupirao, čak nam je pokrivao i dio troškova za opremu i simboličnu volontersku naknadu za troškove prijevoza. Od ove godine gradski oci donijeli su odluku da stršljene i ose građani moraju ukloniti sami ili angažiravši neku od profesionalnih tvrtki te im za tu uslugu platiti. Uklanjanje tih kukaca s javnih prostora riješit će Grad kroz neki od svojih Ureda“, napisao je Damir Rogulja, predsjednik udruge „Pčelinjak“ i opisao kako u praksi izgledaju 'odbijenice' s kojima je prisiljen suočavati građane:
„Pet sati je u jutro, mrkli mrak, Grad još spava, dan je poslije izbora. Iz sna me prene zvonjava telefona. S druge strane uzbuđeni ženski glas: „Pomozite, imam najezdu osa u uredu, alergična sam, a ne mogu ni iz ureda, ni u ured.“

"Gospođo mi to više ne radimo, kupite si insekticid ili nazovite tvrtku koja se bavi dezinsekcijom" ja njoj. „Ali, gdje da sada kupim to, pa ja sam alergična i ne mogu se mrdnuti.“ Ja ponavljam svoju mantru, a ona „Hvala" i spusti slušalicu.

Drugi slučaj dogodio se prošli tjedan. Zove tajnica jedne osnovne škole da su joj pčele zaposjele strop jedne učionice. Dolaskom u školu utvrdili smo da se radi o osama, a ne o pčelama, savjetovali im da si kupe insekticid ili angažiraju tvrtku koja se profesionalno bavi dezinsekcijom i pokupili se neobavljena posla.“

Rogulja tumači dalje: „Ove godine smo mi volonteri zagrebačkih pčelarskih udruga okupljeni u Gradskoj pčelarskoj službi 112 uklanjali samo pčele, odlukom gradskih otaca, i za to nismo od nikoga dobili niti prebijene lipe. Doduše, Grad nam je ponudio nekakvu crkavicu, pred kraj sezone, pod potpuno neprihvatljivim uvjetima koju nismo prihvatili, ali smo posao ipak odradili do kraja. I to je to. Deset godina smo bili na usluzi svojim sugrađanima. Deset godina umjesto kupanja na moru kupali smo se u licu znoja svoga pentrajući se po zagrebačkim tavanima, krovovima, platanama... I nakon deset godina nema nas više. Grad je presudio, važniji su peseki, o kojima se brinu neke druge udruge, nego li sigurnost, zdravlje i životi naših sugrađana kad ih ugrožavaju pčele, ose ili stršljeni.
Izbori su prošli i danas, a da nikoga ne oštetimo u njegovom predizbornom natjecanju, slobodno mogu reći - gradski oci znaju što građanima treba - trebaju im gumeni stupići, cestovni katadiopteri, fontane, luksuzne inox nadstrešnice, treba im gradska briga za napuštene peseke... I sve je to lijepo i gradu daje štih velegrada, ali ako ste osobno ugroženi  od otrovnih letačica, koje vam se zavlače u stanove, parkove, škole, vrtiće, bolnice... e, tu vam gradska briga nije potrebna.

Kroz deset godina volonteri Gradske pčelarske službe 112 postali su komunalna institucija. Obraćaju nam se ljudi iz cijele Hrvatske tražeći savjet i pomoć. No, gradski oci, tražeći da budemo samoodrživi i  da tražimo druge sponzore i financijere, doveli su nas u situaciju da kažemo: „Hvala lijepa, služili smo vas punih deset godina, a kako po vašem sudu naša usluga građanima ne treba, ne bumo se gurali gdje nas ne žele. Tako, ako osjećate da ste životno ugroženi od pčela osa i stršljena nazovite Gradski ured za poljoprivredu, Gradski ured za žurne situacije, Gradski ured za promet i komunalne poslove, možete i Ured gradonačelnika ili neku od drugih gradskih adresa. Oni vam sigurno neće pomoći, ali će vas sigurno uputiti na neku drugu adresu koja vam također neće biti od koristi i ostat će vam ona stara: „Pomozi si sam, i Bog će ti pomoći“, ogorčeno završava D. Rogulja.

Inače, zavodi za javno zdravstvo građane koji mole za pomoć mogu jedino uputiti na privatne tvrtke s kojima imaju ugovor, a koje svoje intervencije potom i naplaćuju naručiteljima usluge, odnosno građanima koji ih traže.