Foto: Wikipedia

DREVNI zapisi ispisani hijeroglifima otkrivaju su da su Maje ostvarili značajna otkrića u matematici i astronomiji, pokazalo je novo istraživanje.

Stručnjaci za Maje širom svijeta već 120 godina istražuju Venerinu tablicu koja je sastavni dio Dresdenskog kodeksa (slika gore), drevne astronomske knjige. Jedna od najzanimljivijih stvari u njoj jest točnost astronomskih izračuna, posebno izračuna prijestupne godine u majanskom kalendaru.

No Gerardo Aldana, profesor antropologije na University of California u Santa Barbari, smatra da je Venerina tablica krivo shvaćena i značajno podcijenjena. U novom radu predstavljenom u časopisu Journal of Astronomy in Culture Aldano tvrdi da ona predstavlja izuzetne inovacije u matematici i astronomiji.

'To je nešto što ja zovem otkrićem otkrića jer to nije samo otkriće, to pokazuje kakve blinkere (naočnjake – kakvi se stavljaju konjima) imamo, koje smo konstruirali, a koji nas sprječavaju da vidimo da je to bilo njihovo stvarno otkriće, otkriće naroda Maja u gradu Maja', rekao je Aldana.

Rad nazvan 'Discovering Discovery: Chich'en Itza, the Dresden Codex Venus Table and 10th Century Mayan Astronomical Innovation' kombinira istraživanje hijeroglifa, arheologiju i astronomiju u novoj interpretaciji Venerine tablice koja prati vidljive faze tog planeta prilikom obilaska oko Sunca.

Aldano kaže da njegov rad pokazuje da su u tablicama predstavljene sofisticirane matematičke korekcije 'Venerinog kalendara' kojim su se koristili Maje, te da su one najvjerojatnije razvijene u gradu Chich'en Itza u razdoblju između 800. i 1000. godine naše ere. Što je najvažnije, kaže američki antropolog, korekcije su mogle biti razvijene pod patronatom, odnosno za vladavine K'ak' U Pakal K'awiilja, jedne od najpoznatijih povijesnih ličnosti tog grada.

'To je dio koji je meni najvredniji, to što konačno dolazimo do rada jednog pripadnika Maja kojeg možemo nazvati znanstvenikom ili astronomom', rekao je Aldana. 'Ta osoba, koja je svjedočila događanjima u tom jednom gradu tijekom tog određenog razdoblja, svojom je kreativnošću stvorila tu matematičku inovaciju', dodao je.

Znanstvenici već godinama znaju za suptilne korekcije kojima se, slično kao prijestupna godina u Gregorijanskom kalendaru, podešava kalendar koji se temelji na obilasku Venere koji traje 583,92 dana. Do sada su uglavnom svi vjerovali da su te korekcije rezultat nekih neobičnih numeroloških zahvata. No Aldana je u svojem radu pokazao da postoje dobri razlozi da se korekcije interpretiraju na drugačiji način.

Prema Aldani analize tekstova u Venerinim tablicim tablicama pokazuju da ključna riječ k'al ima drugačije značenje od onoga koje joj je izvorno pripisano. Smatra da ona znači 'obuhvatiti' što cijelom tekstu daje sasvim drugačije kozmološko i znanstveno značenje.

'Dakle ja kažem da bismo trebali napraviti korak nazad i krenuti s drugačijim pretpostavkama. Pretpostavimo da su Maje imali povijesne zapise i da su bilježili astronomske događaje te da su ih kasnije u budućnosti konzultirali, baš kao što su to radili Grci, Egipčani i svi ostali. To je ono što su radili. Bilježili su tijekom dugih razdoblja i konačno u tome našli pravilnosti. Povijest zapadnjačke astronomije temelji se na toj pretpostavci', pojasnio je.

Kako bi provjerio svoju hipotezu, Aldana je istražio jedno drugo arheološko nalazište Maja u Hondurasu. Zapisi o fazama Venere pronađeni ondje potpuno su odgovarali onima na Venerinoj tablici, što je potvrdilo ideju da su praćenja njezina kretanja bila povijesna i znanstvena, a tek neka numerološka igra.

Aldana smatra da se u tom smislu anonimni majanski astronom koji je razvio korekcije može usporediti s Kopernikom koji je nabasao na ideju o heliocentričnom sustavu nastojeći dati precizna predviđanja za datume budućih Uskrsa, što je zadatak za koji je bilo potrebno koristiti vrlo složene matematičke modele.