DEJAN SAVIĆEVIĆ, jedan od najboljih igrača svih vremena s ovih prostora i sadašnji predsjednik Nogometnog saveza Crne Gore, u ekskluzivnom intervjuu za Index je govorio o šansama Hrvatske na predstojećem Europskom prvenstvu, hrvatskom nogometu, Šukeru, Bobanu, Mamiću, korupciji u nogometu... Popularni Genije, kako su ga zvali tijekom igračkih dana, počeo je s Eurom.

 

 

"Hrvatska je lider u nogometnoj regiji. Na nacionalni naboj je napravila najviše, njeni igrači to posjeduju najviše u odnosu na ostatak bivše Jugoslavije. To su pokazali svojim rezultatima. Također, Hrvatska je uspjela pokupiti mnogo igrača iz inozemstva, poput braće Roberta i Nike Kovača, Ivana Rakitića, Josipa Šimunića. Sada ima sjajan vezni red s Ivanom Perišićem, Marcelom Brozovićem, Lukom Modrićem, Mateom Kovačićem, Rakitićem. Na primjer, mi u Crnoj Gori nemamo ni jednog igrača takve klase u sredini, iako mi u napadu imamo Mirka Vučinića i Stevana Jovetića, a vi ih nemate, unatoč tome što je tu Mario Mandžukić. Međutim, smatram da će Hrvatska ostvariti dobar rezultat na Euru i pored teške skupine u kojoj se nalazi s Španjolskom, Češkom i Turskomi i ima prilike proći dalje. Favoriti su svakako Njemačka, Španjolska, domaćin Francuska, dok Engleska posjeduje val novih igrača, ali vidjet ćemo može li biti konstantna".

 

 

"Svi hrvatski veznjaci, koje sam spomenuo, vrhunski su igrači. Eto, izdvojit ću Modrića, iako su sve to nijanse, jer netko voli crnke, a netko plavuše. Tako nekako. Tu je i Mandžukić, koji je jako borben igrač, agresivan, zna zabiti gol, a i Darijo Srna je zaista odličan nogometaš".

 

 

"Kad god imam vremena pogledam derbi između Dinama i Hajduka. Pogotovo gledam ekipe iz regije tijekom ljeta u kvalifikacijama europskih natjecanja. Očigledno Dinamo ima najbolju momčad, veliki budžet, a Zdravko Mamić radi odlično taj menadžerski posao i normalno je da pobjeđuje".

 

"Da. Dok sam igrao nogomet imao sam ponudu Hajduka, ali ne i Dinama i ne znam zašto je nije bilo. Međutim, Hajduk me želio i bila je to najveća financijska ponuda kada sam odlazio iz Budućnosti 1988. godine. Odigrali smo dvije sjajne utakmice i dva puta pobijedili Hajduk tih godina, pa su željeli da dođem na Poljud. Međutim, već sam dao riječ Zvezdi i dogovorio se s njom, pa nisam želio pogaziti dogovor".

Iako ih je bilo puno, možete li izdvojiti najdraže trofeje i utakmice tijekom igračke karijere? Naslov sa Zvezdom? Razbijanje Barcelone s Milanom?

 
"Sigurno da su prvi trofeji najslađi. Sa Zvezdom Kup prvaka, u kojem sam igrao, a zatim i Liga prvaka s Milanom koje sam obilježio. Također, Milan je i nakon toga osvajao naslov prvaka Europe i osvajat će ga, a ona generacija Zvezde ostat će besmrtna i nakon 25, i nakon 100 godina, jer će ga ona teško više ikada osvojiti. Što se tiče najdražih utakmica – protiv Bayerna u Beogradu, zatim Koln, Žalgiris, Galatasaray, a s Milanom to finale protiv Barcelone. To će mi uvijek ostati u sjećanju.

 

 

 

 

"U moje vrijeme Talijani su imali najbolje natjecanje i najviše su plaćali. Najbolji svjetski igrači dolazili su na Apenine. Engleska i španjolska prvenstva su bila smiješna u to vrijeme. Milan je znao pobijediti Real s 5:0, mi smo u Ateni svladali Barcelonu s 4:0. Milan je imao financijsku moć, Inter još i veću, unatoč tome što nije imao rezultate, dok je Juventus uvijek bio umjeren, kao i danas. Juve je napravio dobru strategiju i ima najbolju momčad posljednjih godina u Italiji, gdje ga nerijetko i suci poguraju. Međutim, sada su se stvari promijenile. Realu i Barceloni teško  može netko financijski parirati. Zatim su se pojavili Arapi u Cityju, PSG-u, pa Kinezi... A, talijanske ekipe ne mogu to pratiti i žele se okrenuti svojim talijanskim nogometašima, a nedavno u utakmici između Intera i Udinesea nije bilo ni nijednog. Također, u Italiji moraju promijeniti mentalitet i igrati za gol više, a ne za gol manje". 

 

"Šuker ima te nogometne poglede na svijet, ušao je u Nogometni savez Hrvatske. On je nogometni čovjek i nakon odlaska velikog sportskog radnika Vlatka Markovića, drago mi je da ga je naslijedio Šuker". 

 

 

"Znate kako, u doba bivše Jugoslavije Zagreb, Split, Sarajevo i ostali ljutili su se na Beograd, smatrajući da je sve centralizirano. A danas Split kuka na Zagreb. Naravno, moguće je da ima tu nekog utjecaja i da se iz Splita, odnosno Dalmacije osjećaju inferiorni. Međutim, Splićanima bi, da nema Zagreba, bio kriv Beograd ili bi Zagrebu bio kriv Beograd. Mislim da u Hrvatskoj, ako predsjednik dođe iz Splita, osporavat će ga u Zagrebu i obrnuto. To će uvijek biti tako". 

 

 

"Upoznao sam ga. Čovjek je pravi menadžer. O tim transakcijama ne mogu pričati, naravno, jer bi bilo glupo nešto komentirati, ali na osnovu onoga što je napravio od Dinama i svih transfera – on je mađioničar. Prodati pojedine igrače za milijune i milijune eura – svaka mu čast".

 

 

"Da. Imam odličan odnos sa Bobanom još iz igračkih dana i to je više od prijateljstva. Bili smo zajedno u JNA sportskoj četi, zatim smo bili u reprezentaciji, a nakon toga i u Milanu šest godina zajedno. On je uvijek bio specifičniji od svih nas nogometaša".

 

 

 

"Nije lako naći termine i uskladiti ih, sve je teže i teže. Igrali smo s Makedoncima tri puta, protiv Slovenije jednom, Albanije dva puta. Sa Hrvatskim savezom smo dogovarali, ali nismo uspjeli uskladiti termine.  Naravno, imamo odličnu suradnju i u mlađim kategorijama se uvijek lakše dogovori termin".

 

 

"Imali smo prostorije na stadionu Pod Goricom, koje su vremenom postale male. Ni jedan izbornik nije imao vlastitu kancelariju, pet liga, komisije, konferencije za novinare vodili smo iz 40 kvadrata. To je bio ogromni hendikep.  Međutim, od kada se Crna Gora osamostalila 2006. Nogometni savez imao je viziju razvoja. Kad su se krenuli okupljati reprezentativci  vidjeli smo nedostatak terena za trening. S obzirom na vrhunske igrače koje imamo, poput Mirka Vučinića, Stevana Jovetića, Stefana Savića, Marka Baše, a koji imaju najbolje uvjete u svojim klubovima, prva sredstva od UEFA-e iskoristili smo da napravimo trening kamp, na kojem se nalaze dva terena, uz reflektore, svlačionice, montažne tribine i mislim da nam se to isplaćuje. Nakon toga smo od Općine dobili prostor od 350 kvadrata, ali smo se vremenom širili i krenuli u projekt Kuće nogometa, koja nam je prijeko bila potrebna. Ona je suvremena, velika i smatram da u sljedećih 50 godina, pa i više, Nogometni savez neće morati brinuti. Sretan sam i zadovoljan zbog toga."

 

 

 

"Gianni Infantino je, uz aktualnog gradonačelnika Podgorice Slavoljuba Stijepovića, potpredsjednika UEFA-e Angela Mariju Villara i i mene kao predsjednika Nogometnog saveza Crne Gore, otvorio Kuću nogometa. Infantina znam nekih 10 godina, od kada je Crna Gora primljena u UEFA-u. Imamo odličnu suradnju i direktnu komunikaciju, jer obojica govorimo talijanski jezik, a to je bio slučaj i s Michelom Platinijem te Seppom Blatterom". 

 

 

"To su, prije svega, neka saznanja medija, posebno engleskih, koji vole senzacije. To su sve nagađanja. Naravno, drago mi je da imaju visoko mišljenje o meni, ali smatram da su neki drugi u prednosti. U narednom periodu vidjet ćemo što će se dogoditi".

 

"Tko ima pravo da nas prisluškuje, privede, uhiti? Ja, kao predsjednik Nogometnog saveza Crne Gore, sigurno ne mogu, jer sam poput svih građana, već je to posao policije, tužilaštva. Savez može pokrenuti postupak protiv nekog igrača ukoliko posjeduje dokaze, u suprotnom – nemoćan je".

 

 

"UEFA je tu napravila veliku grešku. Reprezentaciji Kosova i njenim klubovima trebalo je dozvoliti odigravanje utakmica. Međutim, Kosovo je u UEFA-u ušlo na jedan sasvim nelegalan način. Skupština UEFA-e srušila je statut UEFA-e. Ako je za Crnu Goru bilo potrebno primanje u Ujedinjenim Nacijama, za Kosovo to nije bilo potrebno. Ljudi su bili izlobirani sa svih strana i tog dana je politika pobijedila nogomet. Naravno, ponavljam, nogomet se mora igrati i na Kosovu, i na svim dijelovima svijeta. Ne treba ih zabraniti. Eto, na primjer, ja sam s ostatkom bivše reprezentacije Jugoslavije propustio tri velika natjecanja zbog takvih stvari i nama su zabranili da igramo nogomet. Želim da se politika odvoji od sporta, no očigledno to ne može. Trebaju svi igrati nogomet, ali se stvari trebaju rješavati na pravi način".

 

 

"Regionalna liga teško može zaživjeti. Malo je termina. U većem dijelu ne može se igrati zimi. Da su vremenski uvjeti drukčiji moglo bi se organizirati jedno takvo natjecanje. Također, pitanje je da li bi UEFA priznala to prvenstvo, koje ne bi značilo ništa bez natjecateljskog naboja. Naravno, tu se postavlja i pitanje sigurnosti. Gorjelo bi i vjerojatno bi bilo problema. S druge strane, da se igra bez podrške navijača čemu bi služila spomenuta liga. Što bi radili s našim nacionalnim natjecanjima. Ima dosta stvari protiv. Gledajte, u Crnu Goru svake sezone od UEFA-e uđe od 700 tisuća do milijun i 150 tisuća eura kroz europske kvalifikacije, a još 200 tisuća ukoliko neki klub prođe dalje. To je veliki novac za naše klubove, koji od toga praktički žive".

 

 

"Mogu reći da smo u tim situacijama dobro prolazili kod UEFA-e. Nadam se da će to biti opomena više za gledatelje i navijače, nego za nas. Jer, mi teško možemo utjecati na tako nešto. Imamo stadione, takve kakvi jesu, koje je teško osigurati. Na kraju smo morali postaviti i mreže na sjevernoj i južnoj tribini. Jednostavno, mi se borimo, ali uvijek se može dogoditi neki pojedinačni incident, nažalost". 

 

 

"Pa dobro, moguće. Svi u UEFA-i znaju koliko se mi trudimo i radimo. Svi znaju našu problematiku stadiona i možda zato imaju više obzira. Kada smo igrali na Wembleyu, na 80 tisuća gledatelja bilo je 600 policajaca, a na našem stadionu ima 11 tisuća, a 750 ljudi koji osiguravaju utakmicu. I na kraju nam se ponovno dogode problemi. U Engleskoj, tko uđe na teren, odmah ide u zatvor. Zakoni su bolji, jasniji, dok je to kod nas sve drukčije, rade kumovske i rođačke veze, a kazne se smanjuju".

 

 

"Kada nismo izgradili novi stadion u nekim boljim vremenima, sada je to jako teško. Međutim, nadam se da bi se mogla srediti istočna tribina na stadionu Pod Goricom u budućnosti, koja bi imala od šest do sedam tisuća mjesta. Također, da se pomogne izgradnja tribine na Cetinju, u Nikšiću, na primorju. To su realnije opcije u odnosu na izgradnju novog stadiona".

 

 

"Čeka nas teška i nezahvalna skupina, u kojoj nema autsajdera. Možemo igrati sa svima. Možemo pobijediti svakog, a možemo i izgubiti od svakog. Ne brinem za start, jer će igrači biti spremni, no mi padamo u ožujku i lipnju, što je do sada bio problem. Međutim, najvažnije je krenuti dobro u kvalifikacijama".