NITKO od nas ne psuje pred svojom djecom. 

 

Odnosno, svi mi psujemo pred svojom djecom. Odnosno, ne pred njima, ali iza njihovih leđa. Ili nitko ne psuje u obitelji, a dijete ga "trese" kao kočijaš jer ih čuje negdje drugdje. 
 

Budimo realni - psovke su dio života i ponekad se stvarno čini da bi se zbog tih jeb... psovki trebali prestati živcirati. 

Ma zapravo ko ga j..., imaju one i svoje prednosti. "Ja mislim tako", objavila je na portalu Your Tango Sarah Hosseini nakon što je doživjela jednu (ne)zgodu sa svojom kćeri u školi. 

 

"Klinci su učili pisati riječi, učili su slova i u jednom zadatku riječ je trebalo nadopuniti prvim slovom, a bilo je zadano _UCK. Što mislite, što je moje dijete poželjelo upisati? 

Naravno da znate. I meni bi to prvo palo na pamet. 

Došla mi je učiteljica i potiho mi ispričala nemili događaj. Ja sam malo glumatala zabrinutost, kimala glavom, ali njena molba da će ona naučiti moje dijete da nikad više ne piše prostote malo me je 'cimnula'.

Inače pišem cijeli život, stalno se igram riječima i priznajem da su mi psovke važan dio vokabulara, kako god pričala ili pisala. Studirala sam kreativno pisanje i obrađivali smo sve jezične i govorne stilove, uključujući i psovke, naravno. Zato mi je psovanje nužan dio svakodnevnog života, začinjenog života i teško da ću ikada psovku gledati kao tabu. 

Zato nemojte misliti da sam ja kul mama koja psuje na sve strane samo zato da bi bila kul. Ma jok. Nekad zašutim, ali volim psovke. Volim kako dodaju začin misli koju želimo izreći. 

Sudeći prema svemu onom što sam na predmetu "Znanost o psovanju" naučila, psovka nije samo dodatan začin rečenici, nego i životu i nikada nije naudila ni djeci niti odraslim. Dapače, riječ nikada ne može nauditi, ali zato može nauditi način i kontekst u kojima je izrečena.

A upravo to često nema veze s ovim sočnim riječima koje izgovaramo kao dodatak svakodnevici. Bez da ikoga vrijeđamo.

Tako bi primjerice svakog roditelja koji svoje dijete nazove šu..om, ili jeb... ovo jeb... ono nazvala šu..kom svinjom koja nije zavrijedila imati dijete. Jer ga vrijeđa. 

Ali ako zapnem malim prstom za kauč i dreknem iz petnih žila jeb...., onda je to ta normalna psovka koje se ne bismo trebali sramiti. Čak ni kad je vaše dijete izvali pred drugima. I baš zato djecu treba pustiti da i oni nekad opsuju i daju dodatak svojoj misli jer koliko god bi netko to možda zabranjivao svom djetetu, pazio što govori pred njim, ono bi to opet negdje čulo jer doista... Zar je uopće je...no važno? 

Psovka otpušta nerve! Zato je dobro ponekad otpustiti ventil i ako ste mama, zavitlajte koju psovku, činit će vam dobro. 

Iz više razloga: 

1. Klinci tad odmah poslušaju 

Kad klinci za nešto zapile pa vi s njima lji-lji-lji, pa objašnjavate, tapkate oko njih, sve branite, ali bez tona i argumenta, a oni su uporni... Pa im fino rečenicu zavrište sočno, glasno i jasno. Tad je..no konačno shvate da je "ne" - ne. 

2. Daju savršen opis 

Znate ono - imate najbolje vino, čitate najbolju knjigu, imate najboljeg muža. Možete vi sad sve to opisivati superlativima, nadugačko i naširoko. Ali na kraju će isto zvučati baš kao da ste samo rekli "je..no je."

3. Njima bolje štitimo djecu  

Kada mama želi da je se primijeti odmah i sad, treba joj opaki look - opaki pogled i obično samo jedna psovka. I sad zamislite da morate zaštiti svoje dijete od nekoga ili nečega, a to vam baš ne uspijeva pametnim razgovorom. Ali kada posegnete za sočnim riječima, pretvarate se u bitch koju će odjednom svi poslušati. 

4. Bolje otpuštamo svoje emocije 

Je.. ga, nekad je lakše tako. Ne mora biti puno sočnih riječi. Tek jedna psovka koja će dodati puno emociji koju želimo opisati i ispoljiti. I ako je nama tako lakše, ma nek si i dijete da oduška. Pogotovo u trenucima kad je frustrirano. Nek vikne, nek kaže da je je... no ljut, bez da ga itko gleda poprijeko, kao da je tom ljutnjom nekoga doslovno ranio. 

5. Glupo zvuči, ali dijete koje zna psovati pred drugima će ispasti "jače"

Kada klinci krenu sami rješavati svoje konflikte, na vagi je uvijek mnogo toga, ali jedno je sigurno. Dijete će se znati bolje obraniti uz pokoju sočnu psovku. Možemo raspravljati o tome da je to možda krivi način odgoja, da djeca tako u svom domu uče biti neugodni prema drugima, ali ne - ako je psovka dozirana, ako se njom ne vrijeđa, nego naglašava bit, onda je ona društveno prihvatljiva.

Ionako je svakodnevno društveno prihvaćena.

6. Sočna psovka otkriva kreativnost 

Reći ću samo jedno - priče i tekstovi u kojima ima dosta sočnog sadržaja kao poželjnog opisnog dodatka imaju više publike. A kada to kaže i znanost, istraživanja, trendovi, treba li onda još jednom naglasiti da je psovka ponekad je..no potrebna? 

7. Ljudi koji psuju otvoreniji su i imaju više empatije prema drugima 

Svatko tko će bez imalo pardona u svom govoru opaliti pokoju sočnu, bez opravdavanja, skrivanja usta i samoušutkavanja, jasno će pokazati da ima dovoljno samopoštovanja, samopouzdanja, da čvrsto stoji na zemlji i da ne sudi samo tako ni drugima. I zato su takve osobe češće baš one koje pokazuju više empatije, više tolerancije prema drugima.