NISU SVE iste, ali priče o groznim svekrvama nekako su gore čak i od priča o groznim porodima. Jer nekako, porod prođe, a grozna svekrva ne samo da ostaje već sustavno postaje sve gora. 

I uz takvu osobu ženama često treba priručnik o ponašanju, a jednu crticu iz takvog "priručnika" napisala je jedna američka blogerica Laura L. Hernandez.

 

"Donedavno je sve štimalo kako treba. Bile smo si best frendice, moja beba bila je njeno najdraže unuče, a onda odjednom stvari su krenule nizbrdo zapanjujućom brzinom. 
 

Kako, kada i zbog čega? To zna samo ona, ali glavni je razlog moje postojanje - ja sam nepremostiva granica između nje i njenog unuka. Hm. I odjednom više baš ništa ne štima. 

Ona bi po svom, a ja ne dam pa sam sada ja postala ona koja ništa ne zna, koja ne valja, koja je loša.

A svemu tome prethodili su znakovi koje nisam na vrijeme prepoznala. 

Prvi od njih dogodio se kada je prvi put rekla: 

 

Od prvih savjeta za koje sam stvarno mislila da su dobronamjerni jer ja nisam imala iskustva s bebom, nemoj ovo-nemoj ono pretvorilo se u svakodnevni monolog. Od odabira pelena, do pravilima o dojenju, sve je odjednom postalo "ja sam ovo, ja sam ovako". Svako pitanje mojih roditeljskih sposobnosti došli su joj na tapetu s osmjehom i opisima kako li je ona samo bila divna majka. 

>>>Iskustvo čitateljice: Svekrva će nas uništiti<<<

Čak i kada ju je moj suprug totalno ignorirao, ona se nije dala smesti. Osjećaj da joj netko negira njenu pomoć, osjećaj da njen vlastiti sin ne stoji na njenoj strani, u njoj je probudio monstruma koji se pošto poto morao dokazati preda mnom. Osmjeh, kasniji lažni osmjeh zamijenilo je izravno napadanje. I to čak i nije bilo u stilu "jako te mrzim snaho moja" - mislim da nije dosegla tu točku mržnje prema meni samoj već prema činjenici da ja ne želim biti ona, da ja imam svoje ja, da sam ja mama, a ona nije i najgore od svega - da joj na taj način uzimam njenog sina iz ruku. Izgubila je kontrolu nad svim na što je cijeli svoj odrasli život bila toliko ponosna. Postala je svjesna da svoje vrijeme nikada više neće moći vratiti, a da bi opet bila mama koja će na svoj način odgajati svoje dijete. Činjenica da je za nju kasno, i da unatoč njenom iskustvo nitko ne želi čuti njeno mišljenje - to je okidač koji ona jednostavno ne može promijeniti. 

>>>Ovo su svekrve iz pakla<<<
 

I što je dobila? Sina kojemu je dosta svega. 

Ja sam dobila zvijer s kojom sam morala stalno biti na oprezu. I bila sam takva. Tapkala sam oko nje, ispričavala se, davala joj do znanja da zaista cijenim njeno mišljenje, no, ja ću ipak svoje dijete odgajati po svom. To ne znali da je njen način bio loš, odgojila je dobrog sina, ali moj način je moj način. 

"A onda je stvar postala javna" 

Unatoč mom tapkanju oko nje, njena je borba otišla još dalje - u javnost. Pred drugima je dobila još veća krila misleći da, ako je već nisam poslušala dok me opominjala u četiri oka, možda ću se pred drugima slomiti. I ne samo da nije birala tajming već se pred drugima stvarno razmahala i nije birala ni teme ni sredstva. Bilo da je popljuvala moju odjeću, bebinu odjeću, gdje sam kupila namirnice, zašto ga time hranim, kako ga dižem, zašto ga dižem, zašto dišem... čim je zinula bila su joj puna usta mene.  "Ona to tako nikada ne bi..." 

I u osnovi - što god ja rekla ili napravila, nema mi pomoći. Ja sam osuđena na nju i muku mučim sa smišljanjem načina kako da to promijenim, a da ne napravim generalni rez. 

Navodno postoje načini, ali baš kao i kod djece koju godinama morate učiti i za to imati gomilu strpljenja, bojim se da će i ova preobrazba trajati dugo. 

>>>Kako se nositi sa savjetima, a da ne uvrijedite nikoga<<<

Jer, kako "pametni i iskusni" kažu, ovo je situacija koja traži novi pristup:

1. Ne potičite borbu, ljubazno ignorirajte 

2. Ponavljajte joj kako je ona samo sretna bila što je imala tu mogućnost da o svom djetetu brine na svoj način (jednom će joj ta opaska zazvoniti u glavi). 

3. Kada krene s paljbom, ljubazno se povucite iz prostorije. 

4. Ubijte je u pojam ljubaznošću. Da, ljubaznošću i uz osmjeh tražite njene savjete i njeno društvo za situacije koje se ne tiču bebe. Ljubaznost će je prvo natjerati da se malo zamisli. Shvatit će ona vašu taktiku, bez brige, i pokušat će biti još gora, ali vjerujte, odustat će kada vidi da vas ne može slomiti. A tu stiže ovaj drugi dio - ona možda nije toliko svjesna da je njeno vrijeme prošlo, ali se kao i svaka mama želi osjećati potrebito. Uostalom to i jest glavni razlog zbog kojeg vas mrzi, zar ne? Nju nitko više ne treba. 

5. Izbjegavajte biti s njom na samo. Jednostavno. 

S vremenom, njena će ljutnja popustiti, dijete će u nekoliko godina narasti da više neće morati toliko "pametovati", a vi ćete ignoriranjem smanjiti količinu vremena provedenog s njom. 
 

Zato kada vas sljedeći put "pljusne" svojim komentarom, nasmiješite se i ponudite joj drugi obraz. Shvatit će.