Foto: Hina

PROŠLO je točno dvije godine otkako je Željko Širić nepravomoćno osuđen na četiri godine zatvora i 8 godina zabrane rada u nogometu zbog primanja mita za "pošteno suđenje" hrvatskim prvoligašima. Bivši nogometni sudac i čelnik HNS-ove sudačke organizacije još uvijek na slobodi čeka završetak procesa, a suci koji su sudjelovali u njegovim prljavim igrama i danas sude u Prvoj HNL.

> Pročitajte cijelu presudu Željku Širiću

Sutkinja Mihaela Grahovac je u presudi utvrdila kako nije sporno da je Širić, kao povjerenik za suđenje, član Komisije za suce te dopredsjednik IO HNS-a određivao i utjecao na odabir sudaca u 1. HNL. "U njegovo vrijeme, u HNL-u se nešto moglo napraviti samo u dogovoru s njim. Ponašao se kao suvereni vladar virtualne nogometne igrice" obrazložila je tada svoju presudu.

Širić je i nakon presude bio rado viđen gost Šukerovog i Mamićevog Saveza na utakmicama reprezentacije, pohodio sudačka druženja, družio se s hrvatskom predsjednicom Kolindom, a stigao je i do Brazila na Svjetsko prvenstvo gdje je preprodavao ulaznice ispred stadiona.

U istom postupku osuđen je (nepravomoćno) i Neven Šprajcer zbog plaćanja Širiću za pošteno suđenje NK Karlovac, u kojem je bio tajnik. Iako je i on izbačen iz nogometa, nastavio je raditi kao direktor pulske Istre 1961, sjediti u tijelima HNS-a, a još uvijek je na čelu karlovačkog županijskog saveza i uživa veliku podršku prvih ljudi HNS-a, Davora Šukera i Damira Vrbanovića.

Bivši sudački čelnik i Širićev partner Stjepan Djedović bio je treći optuženik u istom postupku, a on je pred sudom priznao nedjelo i nagodio se za manju kaznu. Zbog navodne bolesti se povukao iz javnosti.

Glavni junak priče, bivši predsjednik Hajduka Hrvoje Maleš koji je razotkrio tu kriminalnu skupinu, ispao je budala i cinker, a tijekom suđenja nitko od svjedoka, nogometnih dužnosnika i zakletih "prijatelja" nogometa nije iskazao poštovanje ili simpatiju prema onome što je napravio. Nogomet je odavno napustio i nema želju vratiti se.

Najveći skandal hrvatskog nogometa tako je stao na nepravomoćnim presudama, svi upleteni su na slobodi, suci sa Širićevih lista za "božićnice" i dalje sude prvoligaške utakmice, a domaća liga tone u sve dublju močvaru.

Povodom neslavne obljetnice, Index vas podsjeća na nogometno suđenje desetljeća. Otkrivamo tko se pridružio Malešu, tko je gubio pamćenje, a tko ostao vjeran "omerti"...

"MA NEMAJU NIŠTA", rekao nam je Željko Širić sa smiješkom na licu izlazeći iz sudnice nakon jednog od prvih ročišta na kojima se branio od optužbi za primanje mita kao čelnik nogometne sudačke organizacije. Bilo je to samo par mjeseci prije nepravomoćne presude, kada je još bio "high" od moći koju mu je u ruke dao hrvatski nogomet. Pola svog života dao je sportu, dio kriminalu, a sve je naplatio uz nogometni teren.

Kako je suđenje u aferi "širkanopoli" iliti "pošteno suđenje" odmicalo, smiješak na Širićevom licu je bivao sve manji, nervoza sve veća, a u očaju je pred hrvatsko pravosuđe bacio i posljednji adut, svjedoka-prijatelja čiji je iskaz sud ocijenio lažnim.

Mejašić i Maleš - šikanirani junaci

Josip Olujić, 74-godišnji umirovljenik koji s nogometom nema puno veze, svjesno ili ne, stao je u obranu Širića i njegovih nedjela. I nije jedini, no puno veći problem su oni koji su odlučili šutjeti (i šute već godinama), a znali su što se događa. Upravo je to bila poruka sutkinje Grahovac u čitanju presude, označivši Hrvoja Maleša i Dražena Mejašića kao izuzetke koji su žrtvovali svoje karijere kako bi ukazali na korupciju, dok su ugledni nogometni djelatnici pred sudom ublažavali ili mijenjali iskaze.

Hrvoje Maleš zaradio je uvrede i kritike za svoj hrabar potez, "po piksi" je dobio iz vrha nogometnog Saveza, od ostalih prešutnu podršku, a danas ne samo da ne radi u nogometu već će se do kraja života okretati oko sebe u strahu za goli život. Bivši direktor i tajnik NK Karlovac Dražen Mejašić prošao je i gore.

"Klubovi su u ropstvu sudačke organizacije", ponovio je Mejašić riječi koje su prije njega godinama izvikivali mnogi nogometni dužnosnici, između ostalih i Zdravko Mamić. "To me ponukalo da se javim Uskoku. Sve mi se zgadilo jer sam vidio što se radi", rekao je sudu Mejašić koji je istražiteljima sam predao adresare iz kluba u kojima je Šprajcer označio suce i kontrolore s kojima se moglo "riješiti suđenje". Zbog svoje uloge u raskrinkavanju slučaja u svom gradu je doživio i napad na ulici od Šprajcerovog kuma Dražena Pavlešića, koji je i danas HNS-ov sudac, delegat te predsjednik Zbora sudaca Karlovačke županije.

Karlovačka ekipa ocrnila Mejašića

Mejašića su svjedoci (Sreten Ćuk, Igor Pamić, Nikica Rudar) redom označavali špijunom pokojnog Branka Vukelića (bivšeg HDZovog ministra i lokalnog moćnika), čovjekom koji je bez kvalifikacija stigao u klub i kojem je Štimac obećao funkciju u HNS-u. Pamić je spominjao i Mejašićeve neizravne prijetnje Šprajceru: "Najebat će, otići će iz nogometa". Jedino je mladi trener Kuljanac priznao kako ga je Mejašić osobno vodio "na plac" kada bi kasnile plaće u klubu. Nitko od njih u to vrijeme nije čuo za "pošteno suđenje" niti za plaćanje sudaca, osim glasina po kafićima i klupskim hodnicima. No, svi su svjedoci iz "karlovačke skupine" znali da je klub isplaćivao plaće preko fiktivnih putnih naloga, ali ispričali su se ispunjavanjem naredbi jer je za sve okrivljen onaj kojeg više nema, preminuli HDZ-ov ministar. NK Karlovac danas više ne postoji. Nakon potresa u HNS-u izbačeni su u županijski rang, zajendo s Varteksom, zbog golemih dugova, stari klub se raspao, a novi je krenuo ispočetka.

Igor Pamić, koji je Šprajceru posudio svoj BMW za put na sastanak sa Širićem, kao dokaz da nije znao ništa o kupovanju sudaca ponudio je činjenicu da je tih godina bio najisključivaniji trener lige. Sada već bivši trener Istre u Pulu je stigao na poziv Šprajcera, koji je "Diva iz Žminja" doveo i u tada trećeligaški Karlovac. Zajedno su doveli klub do prve lige u rekordnom roku. "Vukeliću svaka čast, ali Karlovac u 1. HNL je moj projekt", rekao je Pamić na suđenju. Svoj BMW dao je Šprajceru koji mu je obećao vratiti se za dva sata, ali vratio se za šest. "Očitao sam mu bukvicu zbog kašnjenja. On i Mejašić samo su mi rekli da su bili sa Širićem", ispričao je.

"Šprajcer je bio dobar sa Širićem, često je išao i na sudačke seminare. Rekao mi je za suđenje i dogovor sa Širićem. Mogli smo sami birati suce koji će nam suditi, ali za 15 000 eura". Stigli smo u restoran Turk u Buzinu, tamo smo popili piće, a Širić i Neven otišli su do auta gdje mu je Šprajcer predao novac u bijeloj kuverti, ratu od 3000 eura koje je podigao prije sastanka", ispričao je Mejašić kao svjedok dodavši kako je Širić prigovarao što je i njega doveo na sastanak.

Širićev alibi - starac iz susjedstva

Josip Olujić, Širićev prijatelj sa Sjenjaka, pojavio se kao posljednji svjedok obrane i pokušao demantirati Mejašića. Olujić, inače čest Širićev suputnik na relaciji Osijek-Zagreb, sudu je rekao kako ga je Širić pokupio ispred zgrade u Osijeku, ostavio u Zagrebu uz dogovor da se nađu u Buzinu kad se osječki moćnik vrati iz inozemstva gdje je išao na utakmicu.

"Rekao mi je koji dan se vraća, znao sam kad mu slijeće avion i čekao sam ga, kako smo se dogovorili, u restoranu Turk u Buzinu. Došao sam taxijem ranije, sam sam sjeo u kafić, Širić je stigao kasnije i rekao da čeka dvojicu nogometnih djelatnika. Kasnije sam iz medija saznao da je jedan od njih bio Šprajcer. Bili smo tamo 10 minuta maksimalno, onda smo Širić i ja otišli za Osijek", ispričao je Olujić dodavši kako su Širić i Šprajcer razgovarali o klubovima i HNS-u te kako Širić i Šprajcer nisu sami napuštali lokal.

Priča nije imala puno rupa, osim one očite koja nije promakla sucima: Šprajcer u svojoj obrani Olujića isprva nije niti spomenuo iako bi mu izravni svjedok sastanka trebao biti od velike pomoći. Također, prozirna je bila i priča kako Olujić sa Širićem nije komunicirao mobitelom prije spornog sastanka u Buzinu, iako se redovito čuju prije sličnih putovanja; primjerice, pet-šest puta su se čuli prije dolaska na sud.

Štimčev "juda" i Širkanova produžena ruka i danas zarađuje kruh kršeći propise HNS-a

Kad se govori o telefoniranju, malo tko se sa Širićem tih dana čuo tako često kao Ivan Peraić, dugogodišnji povjerenik za suđenje 1. HNL i član Skupštine HNS-a.

Prema vlastitom priznanju Peraić je izdao Igora Štimca na sramotnoj izbornoj Skupštini 2010. i dao glas Vlatku Markoviću uz obrazloženje kako bi u suprotnom "ostao kruha gladan". Je li takva osoba, 68-godišnjak koji niti ne ispunjava osnovni uvjet za tu poziciju, pravi čovjek za brigu o sucima? Pravilnici kažu "ne". Vlatko Marković rekao je "da", Šuker i Vrbanović su se složili, a Širiću je savršeno odgovarao. Peraić je pred sudom priznao: "Nije mi poznato zašto su mene htjeli".

Zvao ga je Marković nakon pobjede protiv Štimca ponudivši mu mjesto Povjerenika, kako bi prekinuo niz povjerenika iz "osječkog lobija" (Djedović-Širić-Djedović). Funkciju je preuzeo iako nikada nije sudio u tom natjecanju, što je i uvjet za posao. Na sudu je kao svjedok rekao kako na njega nikada nitko nije utjecao kod delegiranja sudaca za utakmice te kako ih bira po kvaliteti i drugim vlastitim kriterijima, a da se sa Širićem čuo samo tri puta od veljače do studenog 2011. godine. Odmah su ga demantirali ispisi poziva prema kojima je u tom periodu sa Širićem razgovarao 80 puta, baš u danima kada je Peraić određivao sudačke liste.

"Ma, tako smo komunicirali na sudačkim seminarima koji su bili 3-4 puta godišnje", pokušavao se izvući Peraić. "Širić me samo jednom molio da zamjenim pomoćnike zbog međunarodne utakmice, kad sam već odlučio, i odbio sam ga".

O "osječkom lobiju" je čuo iz medija, no priznao je da su Širić i Djedović, uz Antu Vučemilovića i ostale "kumove" vodili glavnu riječ u sudačkoj organizaciji. Sutkinji Grahovac sumnjiva je bila i Peraićeva odluka da par dana prije svog svjedočenja prvi put nakon dvije godine postavi Brunu Marića za suca Hajdukove utakmice (s Lokomotivom, op.a.). Upravo je Marić sudio susret Hajduka i Splita 28.8.2011., nakon kojega je Maleš odlučio ući u klinč sa odmetnutim sudačkim lobijem. Čija je to bila poruka i kome je bila namijenjena? Peraić se napravio lud, a Hajduk pobijedio, na Marićevu sreću.

Ljudi u crnom

Bruno Marić isprva je bio jedini svjedok Širićeve obrane. On je, kao glavni sudac sporne Hajdukove utakmice sa Splitom bio označen glavnim krivcem, ali djelomično je bio žrtva svojih pomoćnika. Na sudu je rekao kako Širić nikada nije utjecao na njegove sudačke odluke ili naklonost određenom klubu, ali prije Hajduka i Splita Širić ga je zvao da mu kaže da se koncentrira na utakmicu. Tvrdi i kako se njegov pomoćnik Fegeš, koji je Hajduku poništio regularan gol, u svlačionici rasplakao govoreći kako nije namjerno pogriješio. I bez te utakmice najprozivaniji hrvatski sudac imao je dovoljno problema zbog svog ugleda i suđenja na štetu Hajduka, i ranije ga se povezivalo s namještanjem nakon finala Kupa 2009., a svoju zadovoljštinu (tužba protiv UEFA-e) je dobio na sudu.

Na klupu za svjedoke sjeo je i najbolji hrvatski sudac Ivan Bebek. Bebek je sudac u HNL-u od 1996. godine, dugi niz godina nosi titulu najboljeg, ali u isto vrijeme nosi i breme nepotizma unutar sudačke organizacije. Njegov otac Veselko nakon sudačke karijere krojio je hrvatska prvenstva kao čelnik Zbora nogometnih sudaca, a onda je nakon čuvene krađe prvenstva Rijeci u korist Tuđmanove "Kroacije", podnio ostavku. "Nacional" je još davne 1999. objavio prve dokaze o umiješanosti obavještajnog nadzemlja i podzemlja te čelnika sudačke organizacije u namještanje prvenstva zbog čega su novinari tog lista i pokojni Ivo Pukanić primali čak i prijetnje smrću. Bebek senior radio je s Djedovićem, zajedno su primili stotine tisuća kuna za suđenje Hajduku, prema svjedočenju bivših članova UO Hajduka na splitskom Županijskom sudu još 2002. godine. Nakon Bebeka, Djedović je preuzeo sudačku organizaciju i "osječki lobi" je postao nedodirljiv. Bebek mlađi je sa Širićem sudio prvih godina svoje karijere, a onda ga naslijedio na mjestu najboljeg u HNL-u.

"Sjećam se pisanja Nacionala, ali osim toga nisam imao nikakva saznanja o dogovaranju suđenja. Sa Širićem nisam nikada pričao o tome", rekao je Bebek na sudu.

Bebek priznaje da je sa sudačkim čelnicima Košutićem, Peraićem, Širićem, Poljakom, Kukićem, morao kontaktirati da vidi tko je od sudaca slobodan. Tako je zabilježen razgovor Bebeka i Širića u kojem Širkan pokušava utjecati na njegov izbor govoreći kako bi mu sudac Mlakar "sutra mogao raditi o glavi". Bebekovo objašnjenje te rečenice bilo je: "mislio je da ne promoviram suce iz drugih središta jer bi me mogli prestići, kao što je bio slučaj sa Strahonjom kojeg sam gurao da bi me onda prestigao na sudačkoj listi". No, Širić je bio uporan, pa je sugerirao da promovira nekoliko "svojih" sudaca za nagradu: "Slušaj ti Širkana svog".

"Tada sam visoko kotirao u UEFA-i i ne bi slušao nikakve pritiske Širića ili bilo koga drugoga", dodao je. Samo su Ivan Bebek i Mario Strahonja, kao najbolji sudački dvojac s FIFA značkom, imali pravo sami birati svoje sudačke pomoćnike, i to ne prema propisima HNS-a već odlukom čelnika sudačke organizacije.

Vrana vrani...

Osim Marića i Bebeka, na klupu za svjedoke trebali su biti pozvani i brojni drugi suci, ali su tužiteljstvo i obrana od njih odustali. Njih dvadesetak, koji su sudili sporna prvenstva, i danas dijele pravdu na terenima prve i druge lige. I šute.

Šutili su pred sudom i najbliži Širićevi suradnici, koji su njegov posao nastavili nakon izbijanja afere. I imaju pravo šutjeti, jer bi se i sami mogli naći na Širićevom mjestu ili barem na burzi, ako tvrde da u 10 godina nisu primjetili sustavnu korupciju u svojoj organizaciji. Sve što su čuli o namještanju, poštenom suđenju i osječkom lobiju, čuli su iz medija i "kuloara". Bivši i sadašnji članovi sudačke organizacije Božo Mamić, Dragutin Vuk i Ivan Blažek na sudu su ostali nijemi, tek je Darko Cvitković potvrdio da je riječ "osječkog lobija" obično bila zadnja kod donošenja odluka.

Palac gore ide Dragutinu Poljaku, bivšem čelniku sudačke organizacije koji je u 20 godina rada u HNS-u iz prve ruke vidio kako su se krojile sudačke liste. Čelnicima sudačke organizacije (Djedović, Širić) znao je poslati popis sudaca za jednu utakmicu, ali je kasnije vidio da su poslani drugi suci. No, i on tvrdi da nije imao nikakvih saznanja o sumnjivim radnjama, osim davnih dana kada mu je netko u ime Hajduka nudio zemlju na Braču, gdje danas svoju imaju Djedović i Širić. 

E-mail kojeg je Poljak poslao Širiću u jesen 2011. sudskom vijeću bio je jedan od važnijih dokaza: "Nisam sretan kad moram mijenjati već dogovoreno... Ja nisam kategorija Kulušića i Peraića", samo su dijelovi dulje poruke, a na pitanje što je time mislio, Poljak je odgovorio kako se "Kulušić i Peraić ne bune, ljudi su koji su spremni na dogovor. Ja nisam za nazivanja i dogovaranja, kad nešto odlučim, to je to".

Svi su oni, uz dodatak današnjeg šefa sudaca Dušana Kukića, uz manje ili veće prekide od kraja devedesetih do danas bili i ostali članovi ili čelnici sudačkih tijela unutar HNS-a. I tvrde da ništa nisu znali.

Zbog koga su Maleševi suradnici dobili amneziju?

Najekstremniji slučaj amnezije na klupi za svjedoke bio je iskaz Mile Nižetića, člana tročlanog Hajdukovog predsjedništva u Maleševo vrijeme. Svojim izmotavanjima nasmijao je i suce i odvjetnike i novinare, ali nimalo smiješno nije bilo ono što ga je na to ponukalo. U pauzi suđenja, nakon svjedočenja trećeg člana predsjedništva Petra Draganje, Željko Širić prišao je Nižetiću uoči njegovog iskaza i rekao mu da može slobodno mijenjati priču koju je dao u istrazi, pošto je tijekom svjedočenja Draganje slučajno saznao da USKOK nije snimao ispitivanja svjedoka. Kad je ročište nastavljeno, krenuo je šou.

Nižetić je zaboravio stvari kojih se sjećao pred istražiteljima, a onda je otišao u krajnost pa na pitanje tužiteljstva kako je uspostavljen kontakt sa Širićem ispričao: "Bili smo na utakmici Mosora, sjedili 10-15 mjesta udaljeni jedan od drugog, i onda sam dobio osjećaj da Širić želi sastati se sa Malešom, ali ne preko mobitela". Na pitanje sutkinje kako je to "dobio osjećaj", bivši direktor Hajduka, inače diplomirani ekonomist i trener s FIFA licencom, rekao je: "To vam je kao kad vam se neka cura nasmije, pa znate...". Nižetić je Malešu poslao SMS obavijestivši ga da Širić traži kontakt. U to vrijeme Maleš je već kontaktirao sa Alojzijem Šuprahom, koji mu je predložio sastanak sa Širićem (prema Maleševom iskazu). "Od Nižetića ili Šuprahe sam čuo da i drugi klubovi rješavaju preko Širića", rekao je Maleš na sudu. Kao veza se spominje i aktivni HNS-ov delegat, čelnik vinkovačke sudačke organizacije, Robert Lasić.

Nižetiću je Maleš rekao za svoj prvi sastanak sa Širićem kod Krapinskih toplica (na kojem je bio i Šupraha) kada je Širić prvi put spomenuo stare dugove. Nižetić je predložio da Hajduk plati dio jer će "neka buduća uprava platiti i ispasti sposobnija". "Nižetić je predložio da se sastavi lista sudaca koji ne bi više sudili Hajduku kako bi ju predali Širiću", potvrdili su Maleš, Draganja, a i sam Nižetić. On i Draganja sami su se, neovisno o Malešu koji se protivio slaganju takve liste, u Osijeku sastali sa Širićem i dogovorili izradu liste koju su mu predali kasnije u splitskom hotelu "Consul". Nižetić je sastavio popis od 20-ak sudaca, na papiru s Hajdukovim žigom, a Draganja je, pošto mu se to činilo nesportski, sastavio novu na običnom papiru.

Dešifriranje: Što su "repovi", a što božićnica?

Stevo Kuric, Draganjin suradnik u osječkoj "Saponiji", bio je njemu i Nižetiću veza za Širića kada su, prije utakmice Cibalia - Hajduk, stigli u Osijek na razgovor o suđenju Hajduku. Tražili su da se Hajduku ne šteti, a Širić im je rekao da Hajduk ima dugove od ranije.

Draganjina verzija: "Rekao nam je da postoje repovi od Svaguše, da nas to koči. Nije spominjao druga imena, ništa drugo, samo repovi". U USKOK-u je, međutim, rekao kako su dugovi ostali od Svaguše i Štimca. "Širić je rekao da je Hajduk sam kriv što nije dostavio listu sudaca koje žele i koje ne žele. Dogovorili smo se da ćemo mu je dostaviti", ispričao je Draganja dodavši kako ga je nakon Cibalije nazvao i zahvalio na korektnom suđenju. Širiću je kasnije ponudio i svoje građevinske usluge na vikendici na Braču u znak zahvalnosti.

Nižetićeva verzija: "Širić je na sastanku u Osijeku spominjao Svagušu i Štimca".
Maleševa verzija: "Nižetić mi je rekao da je Širić poručio da ja imam obaveze prema njemu. Rekao mi je da će mu dati listu sudaca, ja sam bio protiv toga, rekao sam mu da se sa Širićem više ne moramo nalaziti". Nakon toga Nižetić je predao popis sudaca Širiću. Maleš se raspitao o starim dugovima, ali tvrdi da nije ništa doznao, obratio se Štimcu koji mu je rekao neka se Širić njemu javi ako ga povezuje s ikakvim dugovima.

Nešto kasnije Nižetić je Malešu rekao da Širić stiže u Split, pa je trojac otišao na večeru u privatnu konobu u Lećevici gdje je Širić, prema Maleševom svjedočenju, zatražio novac. "Rekao je da će do kraja jeseni suđenje biti korektno, ali treba barem 20-30 tisuća eura jer nas više ne može pokrivati. Nakon toga sam se obratio Uskoku", rekao je Maleš dodavši kako je tada prvi put Širić spomenuo "božićnicu". "Dogovor je bio da do Božića riješim barem dio dugova", objasnio je Maleš. Potpuno drugačiju reakciju na pitanje što je podrazumijevao Širić pod "božićnica" imao je Nižetić:

"Ne znam, to može biti puno toga", sutkinju i tužitelja zanimalo je što točno, a Nižetić nastavio: "Pa... bračno putovanje, krstarenje. Puno toga. Veselje, bor i sviću, poklone. Što to znači za vas? Zadržat ću za sebe". U tom stilu je i zaključio nastup.

Čiji su "repovi" zadužili Hajduk i kakva je veza između Širića i Pokrovca?

Igor Štimac i Fredi Fiorentini, koji su u posljednji tren izbjegli posjet policije zbog ignoriranja poziva, kao i u istrazi, kazali su kako o ništa ne znaju niti o plaćanju za "pošteno suđenje" niti o starim dugovima koje je Širić spominjao Malešu, Nižetiću i Draganji. Neuništivi dr. Fio ponudio je i onu klasičnu: "Ja nisam, a za druge ne znam".

Istraga je skrenula prema zaboravljenom slučaju ubojstva Dine Pokrovca, bliskog Štimčevog prijatelja. Neugodna tema za mnoge u vrhu HNS-a ostala je samo na pitanju o transferima par igrača iz Osijeka u Hajduk. Štimac je sudu ponudio malo toga, iako je kao igrač, trener, menadžer, direktor Hajduka, čelnik Udruge prvoligaša, HNS-ov skupštinar i izbornik bio upućen u, malo je reći, sve u hrvatskom nogometu.

Širić tvrdi da je jedine dugove Hajduk imao prema njegovom pokojnom prijatelju Franji Ćavaru, koji je posredovao u transferima Petra Krpana i Mate Neretljaka, igračima za koje je Štimac rekao da su Pokrovčevi. Kako bilo, sud je odbacio pitanje Franje Ćavara u potpunosti jer se njegovo ime nije spomenulo niti u jednom od snimljenih razgovora sa Širićevih mobitela. Ostaje pitanje čiji su dugovi. Širić tvrdi da nije spomenuo niti jedno ime, neki su spominjali Svagušu i Štimca, Kup iz 2010, prvenstvo iz 2005., neki i ranije uprave. Nitko od svjedoka, pa ni Maleš, nije znao (ili se usudio) reći kome se iz Hajduka pripisuje dug i je li dug bio Širiću ili sudačkoj organizaciji.

Maleš tvrdi da iz razgovora s Djedovićem zaključuje da ni on nije znao na što se odnose stari dugovi no kako mu je dao do znanja da je upućen u posao sa Širićem. Ono što se zna je ono što je Širić rekao Malešu, a što je snimio mikrofon istražitelja: "Stipe (Djedović) je vodio projekt prije. On je bio predsjednik".  Nažalost, ta se izjava nikada nije razjasnila na sudu pošto se Djedović nagodio, priznao krivnju i dobio blažu kaznu, zapravo gotovo potpuni oprost i pomilovanje zbog zdravstvenog stanja.

Koja je uloga Alojzija Šuprahe?

Jedini važni sporedni glumac kojeg smo izostavili je Alojzije Šupraha, akter dviju najvećih afera koje su ikada zatresle hrvatski nogomet. Bio je glavni sudac na Rijeka-Osijek 1999. kada je Zoran Krečak oteo Rječanima prvenstvo, kasnije je sa Širićem sjedio u tročlanoj Komisiji sudaca, a u novije vrijeme bio je veza Malešu za prvi sastanak sa Širićem. Donedavno je bio predsjednik ŽNS-a splitsko-dalmatinskog, član je IO HNS-a, i u ratu je s Hajdukom. 

"Ja nisam ništa tražio od Šuprahe, on je došao k meni. Njegov je prijedlog bio da se sastanem sa Širićem", potvrdio je Maleš pred sudom.

"Rekao sam Malešu ako ima problema da se nađemo sa Širićem. Našli smo se kod Krapinskih toplica, sjedili smo u Maleševom autu na parkingu ispred restorana jer unutra nije bilo mjesta. Širić je uvjeravao Maleša da će suđenje biti pošteno. Širić nije ništa tražio od Maleša, Maleš mu nije ništa nudio na tom sastanku dok sam ja bio tamo", rekao je Šupraha, koji je prema priči sve trojice sudionika u jednom trenutku otišao provjeriti kafić, ostavivši Maleša i Širića same. Prema Maleševom iskazu, Širić je tada rekao: "Veliki klub, veliki predsjednik, velike obaveze", spomenuvši prvi put dug ranijih uprava Hajduka.

Bivši obavještajac Šupraha tvrdi da nije imao nikakva izravna saznanja o sumnjivim radnjama u sudačkoj organizaciji te da mu se zbog takvog CV-a nitko nije prilazio sa ponudama za "pošteno suđenje". Tvrdi i da Širić nikada nije utjecao na njegov izbor sudaca dok su zajedno s Blažekom (i danas u HNS-u) sjedili u tročlanoj Komisiji za suce u sezoni 2009/2010.

Kada su Širić i Djedović uhićeni, bivši obavještajac, koji je u sudačkoj organizaciji gotovo 20 godina, bio je šokiran, iznenađen i konsterniran... 

Ipak, na sudu je skrenuo pozornost na jednu drugu sumnjivu utakmicu, finale Kupa 2010. kada je Hajduk protiv Šibenika osvojio Kup. Šupraha tvrdi, uz brojne sudačke propuste u korist Hajduka čiji je predsjednik Svaguša sjedio na tribini uz Širića, a kontrolor utakmice bio je Djedović. Domagoj Vučkov je sudio, pomoćnik Novosel pogriješio na štetu Šibenika kojemu je poništen gol za vodstvo. Taj se Kup spominjao u kontekstu zaostalih Hajdukovih dugovanja.

*****

I dalje je puno više pitanja nego odgovora, ali za razliku od dosadašnjeg tijeka događaja, ovaj slučaj je donio i prvu konkretnu presudu čelnicima nogometne organizacije za korupciju u samom HNS-u. No, i ovim opširnim pregledom tek smo zagrebli površinu. Svjedočilo je nešto više od 20 ljudi, ispitano ih je stotinjak, umiješanih je... tko zna koliko. Povezuje ih zakon šutnje, stranačka pripadnost i zajednički neprijatelj. Kao što je Zdravko Mamić udružio sve hrvatske navijače, Hrvoje Maleš svojim je potezom ujedinio onu "malu mafiju" o kojoj je nekada govorio predsjednik Ivo Josipović. Močvara je i dalje duboka, ali sve je manje onih koji joj se usude prići. Posebno nakon što su vidjeli kako takvi prolaze.