Foto: Yugopapir/Start, 1969.

Gužva u butiku / Spikerice i moda

Da nije lako obući TV spikericu, to najbolje zna zagrebački modni kreator Rikard Gumzej. U njegovu butiku ima, doduše, haljina kakvih vam drago, za sve mjere i sve ukuse ­ samo ne za spikerice.

Jedna ima visok struk, druga male grudi, treća kratak vrat, četvrta opet ima tanke ruke, kratke noge, a sve se to ne smije vidjeti na ekranu. Lik što ga gledate takav je da za njim možete (ako ste muško) uzdahnuti i zapjevati staru pjesmu: "Htio bih da dođeš u muslinu lakom..."A kad bi zaista došla "u muslinu lakom", ne bi možda bila ono što ste vidjeli, ili bi bila još ljepša kako za koga.

Bili smo sa spikericama Zagrebačke televizije na probi i odabiranju haljina, hlača, kostima, tunika i svih čuda što se danas nose. Vidjeli smo da ono što stoji lijepo Jasmini Nikić, ne pristaje i Helgi Vlahović. I to je normalno. Helga je visoka 170 cm, pa bi joj mnogi nizak muškarac mogao pozavidjeti. Još kad se popne na visoke potpetice, mnogi od onih koji pjevaju o muslinu i ostalom morali bi odustati. Jasmina Nikić je niža, ali se nikad nije mjerila, pa njene razmjere ne možemo saopćiti. Znate kako se žene ponašaju kad uđu u modnu radnju. (Netko to ponašanje naziva »jao, muževima«!)

Spikerice su još gore. Začas je svaka od njih držala u rukama po pet haljina, nekoliko hlača, kapute, tkanine koje bi im dobro pristajale, a nesretni Rikard ­ eh, Rikard ­ ih je molio: "Samo pažljivo, sve ćete probati, imamo vremena, dug je dan, a možete i noću... "

Najprije se izjasnila Ksenija Urličić, dugo i opširno, pa smo shvatili da ona voli samo sportske krojeve, kostime sa širokim suknjama, večernje hlače i tunike, haljine bez dekoltea i s malim ovratnicima ... Trista čuda.

­ Zašto široke suknje?

­ Bolje mi pristaju.

­ A zašto vam i ostale ne bi isto tako dobro pristajale, na primjer, uske?

­ Ne želim otkriti svoje nedostatke.

Znači, tu smo. Svi imamo poneku deformaciju, pa i spikerice!

Tako se ponovo vraćamo na spoznaju da nema savršenog čovjeka. Dalje saznajemo da Željka nosi mini­suknje, ali ne supermini, onaj od koga ljudi dobivaju vrtoglavicu usred vrela dana.

Lako je njima da se odijevaju kod Rikarda kad im sve plaća Televizija, koja želi da im spikerice dobro izgledaju.

Ksenija je naručila dvije haljine (a isprobala ih je bar dvadeset). Odlučila se za jednu sportsku, tzv. košuljicu, i drugu tamnu, večernju, sa širokim pojasom i donjim širokim dijelom (valjda zbog nedostataka). Helga je bila najrazgovorljivija ­ baš pravo žensko. Probala je svaku haljinu i svaka ju je s nečim oduševiila: neka džepovima, druga opet širokom kopčom, jedna dugmetima, ovratnikom, izrezom...

Monolog, dijalog, nevezani slog:

­ Ovako bih nešto htjela ­ pokazala je na organdi sa čipkom.

­ Ako imate želju, nije problem ­ odgovorio je Rikard.

­ Jao, to je kratko i usko!

­ Helga, kako imaš lijepe noge...

­ Bože oslobodi...

­ Prekrasna si, divno u tome izgledaš.

­ Ne, nije dobro, imam kratak struk, a volim kad je visoko naglašen. Suknja mi je dva centimetra prekratka.

­ Zašto hoćeš duže? Ta kratko ti lijepo pristaje ­ uvjerava je Rikard.

­ Otraga ne. Dosta sam visoka, a ovo su modeli za Jasminu.

Odjednom vrisak u drugoj sobi: "Ne snimajte me u niskim cipelama!" ­ vrisnula je Ksenija na našeg foto­reportera. Aha, pomislio sam u sebi, tu leže nedostaci koje ne vidimo na ekranu.

­ Jaoj, ovaj kaput! ­ oduševljava se Helga i prevrće dalje po butiku. ­

Rukavi su mi prekratki, šteta...

­ To je šivano po jednoj manekenki.

­ Ali ja imam mnogo duže ruke...

To je lijepo, bijelo. Mogla bi u tome na vjenčanje.

­ Nikako, u bijelom se neću vjenčati i neću subotom, već nekog drugog dana, tako da to nitko ne zna.

­ Zna li se s kim? ­ pita netko.

­ Naslućuje se.

­ I ja ću se skoro vjenčati ­ upade u riječ Gordana Grbić.

­ Nisi luda! ­ odvraćaju je one starije, iskusnije kolegice.

­ Baš hoću, odlučila sam!

­ Pusti je, to je njen problem.

­ Helga, zašto ne nosite mini, lijepo bi vam pristajao? ­ pita netko.

­ Nisam pala na glavu! Nemam valjda šesnaest godina.

­ A ja baš volim mini­modu ­ - kaže Vesna Spinčić.

­ A vaš muž?

­ Ne miješajte njega u to. Njemu mora biti lijepo sve što obučem.

(Sad se vidi tko je komandant parade u kući Spinčić!) Zatim je nastavila govoriti, a njena usta su bila nenadmašna. Prava spikerica.

Prelazimo u drugu sobu. Tu je i Jasmina Nikić. Njoj odgovaraju haljine u kojima se Helga ne može pojaviti ni u vlastitoj kupaonici.

­ Ja ne idem slijepo za modom i nosim samo ono što mi pristaje.

­ Znači, ne nosite hlače? ­ izazovno će netko.

­ Volim ih.

­ Valjda vam lijepo pristaju?

­ Mogu ih nositi... Volim smaragd i zelenu boju, ovu koju večeras vidite na prstenu. Uvijek me razveseljuje.

Gledam u prsten i ­ ništa. Ne razveseljuje me.

Gordana Grbić je odabrala haljinu za opatijski festival, gdje će biti jedna od voditeljica, pa već ima i tremu. Kad haljine budu gotove, treme će valjda nestati.

­ Naručila sam tri haljine za festival, pa i jednu mini po zahtjevu režisera... Ja inače volim zelenu boju, valjda zbog cvijeća ili zbog proljeća.

A ono sa svadbom kažete da je već svršena stvar?

Čini se.

Što je Željka Marković probala i naručila u tom ženskom vašaru ­ ne znam. Vjerujem da to ne zna ni Rikard. Meni se najviše svidjela televizija, koja poput onog nesretnog Oskara plaća sve (naravno, do određene granice).

Tako je, eto sve u redu. Mi plaćamo pretplatu Televiziji, Televizija plaća Rikardu haljine ­ sve kruži i sve teče. A ipak u svemu tome postoji nekakav red.

Napisao: J. Hovan

(Start, 1969.)

Podsjećamo, Index u suradnji s YugoPapirom svakog ponedjeljka predstavlja najbolje iz prošlosti. Usporedite što se otad promijenilo, prisjetite se kako se nekad živjelo ili, ako ste nešto mlađi, kako su se zabavljali vaši roditelji.