Foto: Hina/ilustracija

TUNIS JE prošao kroz Arapsko proljeće bolje nego većina ostalih arapskih zemlja i na parlamentarnim će izborima u nedjelju pokušati ojačati svoju demokraciju, dok im u okruženju vladaju kaos i diktature.

Strani analitičari smatraju da su dolazeći izbori, jer će nakon parlamentarnih u studenome uslijediti i predsjednički, biti još jedan velik korak prema demokraciji, ali mnogi su Tunišani skeptični.

"Ima dosta nesigurnosti. Mnogi još ne znaju za koga će glasati", rekao je Michael Ayari, analitičar Međunarodne krizne skupine koja nudi političko savjetovanje u vrijeme kriza.

Vjeruje se da islamistička stranka Enahda (Renesansa) i sekularna Nida Tunis (Poziv za Tunis) imaju najveću potporu. Raste, međutim, zabrinutost da bi odaziv mogao biti nizak. Pravo glasa ima oko pet milijuna ljudi. Oko 50 posto ih je izašlo na izbore 2011. kada su nade u bolju budućnost bile visoke. Bude li sada taj postotak niži, nova bi vlada mogla ostati bez nužnog legitimiteta za teške odluke.

Nakon proljeća, ljeto

U usporedbi s ostalim zemljama Arapskog proljeća, Tunis je u relativno dobroj poziciji. Sjevernoafrička zemlja nije skliznula u kaos poput Sirije, Jemena ili susjedne Libije. I dok je u Egiptu na vlasti general, u Tunisu demokracija napreduje. Novi i moderni ustav na snazi je od početka godine.

Parlamentarni izbori u nedjelju i predsjednički 23. studenoga namijenjeni su završetku demokratskog procesa četiri godine nakon svrgnuća diktatora Zine Abidine Ben Alija, koji je zemlju vodio od kraja osamdesetih do 2011. godine.

Politički napredak, međutim, nije se preslikao na gospodarski. Najmanje 15 posto stanovništva ispod je praga siromaštva.

U Tunisu se puno priča o (ne)sigurnosti

Druga tema o kojoj se u Tunisu mnogo priča jest sigurnost. Novine svakodnevno pišu o opasnostima koje predstavljaju stotine koji se vraćaju iz ratovanja u Siriji gdje su se, navodno, borili na strani Islamske države. Sukobi u Libiji mogli bi se preliti preko granice, strahuje se, a teroristi stacionirani u Alžiru pokušali su nekoliko napada na tuniske snage sigurnosti.

Protivnici islamističke Enahde, koja je na izborima 2011. postala najjača politička snaga u zemlji, tvrde da stranka profitira od takvog razvoja događaja. Ubojstvo dvojice ljevičarskih političara, za koje se odgovornima smatraju radikalni islamisti, doveli su do političke krize i izazvali masovne prosvjede. To je Enahdu potaknulo da vlast početkom godine preda prijelaznoj vladi neovisnih tehnokrata.

Ako Enahda, stranka osnovana 1981. inspirirana egipatskom Muslimanskom braćom i legalizirana tek nakon Ben Alijeva pada, osvoji većinu od 217 zastupničkih mandata, potraga za koalicijskim partnerom mogla bi se pokazati teškom i, u slučaju neuspjeha, dovesti do političke blokade.

Druga najpopularnija stranka, Nida Tunis, osnovana je prije dvije godine, njezini se članovi smatraju umjerenima i doživljavaju se kao baštinici Habiba Burgibe, osnivača modernog Tunisa.

Na izborima bi važnije uloge mogle imati i Narodna fronta, koalicija 12 ljevičarskih stranaka, Kongres za republiku, također lijeva sekularna stranka, i liberalna Republikanska stranka.