Foto: Facebook, Mup RS

VRHOVNI sud ukinuo je dio presude Draganu Paravinji, koji se odnosi na pokušaj silovanja i teško ubojstvo Antonije Bilić jer smatraju da je sudsko vijeće šibenskog Županijskog suda pogrešno utvrdilo činjenično stanje u tom dijelu presude, javlja lokalni portal sibenik.in.

Vrhovni sud dovodi u pitanje je li sud ispravno utvrdio da je bilo pokušaja silovanja, a ako se to nije moglo utvrditi, upitno je li moglo biti teškog ubojstva s ciljem da se prikrije to silovanje. Iako se iz obrazloženja može zaključiti kako Vrhovni sud ne spori da je Paravinja ubio Antoniju Bilić, na ponovljenom suđenju valjat će presuditi je li kvalifikacija ubojstva – teško ili 'obično'.

"Jutros mi je stiglo rješenje Vrhovnog suda u kojem se dio presude koji se odnosi na Antoniju Bilić, pokušaj silovanja i teško ubojstvo ukida i vraća na ponovno suđenje", kazala je Paravinjina odvjetnica Ankica Giljanović za sibenskiportal.hr.

Kako doznaje sibenik.in na šibenskom Županijskom sudu, novo suđenje može započeti već kroz mjesec dana. Sudsko vijeće neće se mijenjati i Paravinji će opet suditi Nives Nikolac. Ako ga osude za klasično ubojstvo, može dobiti 20 do 25 godina manju zatvorsku kaznu.

"Županijski sud u Šibeniku utvrdio je sve činjenice koje su bile važne za ovaj slučaj i donio je poštenu presudu. Treba vidjeti odluku Vrhovnog suda, međutim, ono što se u ovom trenutku može kazati jest da postoji mogućnost da je sud tako odlučio s obzirom na činjenicu da je Antonijino tijelo pronađeno nakon donošenja presude", kazao je za Šibenskom portalu odvjetnik obitelji Bilić, Vinko Ljubičić.

Vrhovni sud: Nije dokazano da je Paravinja pokušao silovati Antoniju

Vrhovni sud je na svojim internetskim stranicama objavio objašnjenje današnje odluke o ukidanju presude Draganu Paravinji za silovanje i ubojstvo Antonije Bilić.

Vijeće Vrhovnog suda Republike Hrvatske je na sjednici održanoj 27. ožujka 2014. donijelo presudu i rješenje kojom je djelomično prihvaćena žalba  Dragana Paravinje, ukinuta je prvostupanjska presuda u odnosu na kaznena djela na štetu Antonije Bilić te je u tome dijelu predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

"Prvostupanjskom presudom Županijskog suda u Šibeniku Dragan Paravinja proglašen je krivim zbog kaznenog djela pokušaja silovanja ii teškog ubojstva. Za kazneno djelo teškog ubojstva određena mu je kazna dugotrajnog zatvora u trajanju trideset pet godina, a za kazneno djelo pokušaja silovanja kazna zatvora u trajanju šest godina. Osuđen je na jedinstvenu kaznu dugotrajnog zatvora u trajanju četrdeset godina, u koju kaznu je uračunato vrijeme provedeno u pritvoru od 16. veljače 2012. nadalje.

Optuženik se žali zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i s tim u svezi i zbog povrede kaznenog zakona u odnosu na kaznena djela na štetu Antonije Bilić. Prigovorima se pobija ispravnost utvrđenja činjenice da je oštećenica ušla i boravila u tegljaču kojim je upravljao optuženik. Uz zamjerke na ocjenu personalnih dokaza, provedena vještačenja i odbijanje dokaznih prijedloga obrane optuženik smatra da je sud prvog stupnja pogrešno utvrdio kako je njegova namjera bila sa ošt. A. B. ostvariti spolni odnos jer „nikada nije u svojoj izjavi priznao namjeru ostvarenja spolnog odnosa sa oštećenom, a niti primjenu sile prema njoj radi ostvarenja spolnog odnosa“ te dodaje da „u svojoj izjavi-priznanju optuženik je iskazao razloge hvatanja oštećene oko vrata-gubitak živaca zbog psovanja i vrijeđanja, a ne ubojstvo radi sprječavanja oštećene da ga ona prijavi.“

U pravu je optuženik da sadržaj isprava i dokaza provedenih na glavnoj raspravi ozbiljno dovode u sumnju pravilnost i pouzdanost utvrđenja da je ostvario obilježja kaznenog djela pokušaja silovanja, što čini upitnim i zaključak o učinu kaznenog djela teškog ubojstva.

Naime, prema razlozima pobijane presude razvidno je da prvostupanjski sud namjeru na obavljanje spolnog odnosa utvrđuje iz postupanja optuženika, koji, vidjevši lijepu djevojku da stopira u suprotnom smjeru njegova kretanja, okreće tegljač unatoč obvezi odlaska na ukrcaj robe u O., prima djevojku u svoje vozilo, istoj se „nabacuje“, nakon čega vozilo zaustavlja i prelazi na njezinu stranu, na sjedište suvozača gdje je oštećenica sjedila i u tom cilju započinje s primjenom sile. Pri tome sud prvogstupnja uporište nalazi u obrani optuženika iz koje proizlazi da nakon njegova ulaska u tegljač na stranu suvozača „djevojka uzmiče, nedvojbeno svjesna optuženikove namjere, odnosno prelazi na mjesto vozača pokušavajući otvoriti vrata tegljača na toj strani, ali u tome ne uspijeva…a kada nije uspjela otvoriti vrata i izići iz tegljača, oštećena je optuženog, kako on to sam opisuje, nekoliko puta nogom odgurnula od sebe“, pri čemu razlog za ovakvu reakciju oštećenice nalazi u daljnjem približavanju optuženika u pokušaju ostvarenja namjere zbog koje je oštećenicu i ukrcao u tegljač.

Međutim, u pravu je optuženik da iskazom od 26. lipnja 2011. nije priznao namjeru ostvarenja spolnog odnosa sa oštećenicom, a ni sadržaj tog iskaza ne daje osnova za takav zaključak. Naime, optuženik je iskazao da ga je oštećenica, nakon bezuspješnog pokušaja otvaranja vozačevih vrata počela psovati i vrijeđati psujući mu srpsku majku, uspjela ga je nekoliko puta odgurnuti nogom od sebe, a kod pokušaja da iz kabine prođe pored optuženika, i dalje uz glasno psovanje, da je „izgubio živce“, jako je oštećenicu rukama uhvatio u predjelu vrata dok se nije „opustila“. Optuženik je, istina, iskazao da se oštećenici prije zaustavljanja tegljača „nabacivao“, što može ukazivati na seksualnu konotaciju u njegovoj komunikaciji sa oštećenicom, ali njegov opis događanja u kabini tegljača, kao jedini dokaz za ovo kazneno djelo, ne daje osnova za pouzdan zaključak da je postupao u namjeri obavljanja spolnog odnosa ili pak nekog drugog oblika seksualne aktivnosti koji bi kao pokušaj bio kažnjiv, odnosno da je započeo s primjenom sile u cilju obavljanja spolnog odnosa.

Slijedom navedenog, premda se već sada može reći da sadržaj dokazne građe ukazuje na optuženika kao osobu koja je usmrtila oštećenicu, žalitelj je s uspjehom doveo u sumnju pravilnost utvrđenja i zaključka o dokazanosti kaznenog djela pokušaja silovanja, a time i zaključak o ostvarenom kvalificiranom obliku kaznenog djela ubojstva. Stoga je trebalo za oba kaznena djela na štetu A. B. ukinuti prvostupanjsku presudu i predmet vratiti na ponovno suđenje.

U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će za osnovu uzeti dio optužbe koji se odnosi na ukinuti dio presude, iznova će provesti sve potrebne dokaze, poglavito imajući na umu činjenicu pronalaska tijela oštećenice na što upućuju podaci u spisu, te će nakon provedenog postupka, pažljive i savjesne analize svakog dokaza posebno i u međusobnoj svezi iste preocijeniti kako je upućen ovom odlukom u odnosu na kazneno djelo pokušaja silovanja, što će biti od utjecaja i na inkriminirano kazneno djelo teškog ubojstva", stoji u obrazloženju Vrhovnog suda.

40 godina zatvora

Podsjetimo, Paravinja je nepravomoćno osuđen na maksimalnu zatvorsku kaznu od 40 godina. Obitelj Bilić je Paravinji poručila da će mu sve oprostiti, samo ako im otkrije što se doista dogodilo s Antonijom, ali monstrum nije pokazao ni trunke suosjećanja, žaljenja ili pokajanja.

Zarazni osmijeh ove 17-godišnjakinje njena je obitelj posljednji put uživo vidjela 7. lipnja 2011. godine. Tog kobnog dana, oko 8.30 sati, Antonia Bilić izašla je iz obiteljske kuće u selu Krička kraj Drniša i zaputila se prema Čikolskom mostu te stopirala u smjeru Splita. Ondje je oko 10 sati viđena kako ulazi u kamion. Signal s mobitela nestale djevojke zabilježen je posljednji put na dan nestanaka oko 15.40 sati u Karlovcu.

Čitajući obrazloženje presude Paravinji, sutkinja je kaznala kako je Paravinja uočio Antoniju sa suprotne strane ceste i pitao je ide li s njim do Zagreba. Kad mu je kazala da putuje prema Splitu, okrenuo je kamion u suprotni smjer kako bi je povezao. Nakon što je ušla u kamion počeo joj se nabacivati.

"Nabacivao joj se s namjerom da ostvari s njom spolni odnos. Ona je pokušala pobjeći i odgurivala ga je nogama, a on ju je stezao oko vrata dok nije umrla. Tad ju je prebacio iza u kabinu i sakrio tijelo na nepoznatom mjestu. Ubio ju je kako bi prikrio pokušaj silovanja", navela je u obrazloženju presude sutkinja, na što joj je Paravinja, koji je čitavo vrijeme izricanja presude i obrazloženja glasno negodovao, dobacio: "Jaka vam je logika".

Ubojstvo priznao pa sve porekao tvrdeći kako je priznanje iznuđeno

Dragan Paravinja je uhićen 26. lipnja 2011. godine u selu kod Srpca u BiH te je, prvi puta, izručen Hrvatskoj 22. srpnja prošle godine. U prvom razgovoru s BiH istražiteljima je priznao da je ubio Antoniju Bilić i potom je bacio sa jednog od mostova na rijeci Krki. Izrazito opsežna potraga za Antonijinim tijelom nije dala rezultata.

Po dolasku u Hrvatsku je Paravinja negirao svoje navode iz BiH te ustvrdio kako toga dana uopće nije vozio na dionici gdje je mlada djevojka stopirala. Tvrdi i da su dokazi pronađeni u njegovom kamionu podmetnuti. Na suđenju je u više navrata ponovio: "Nisam kriv", a prilikom izricanja presude je bahato dobacivao kako je "sve ovo predstava", kako je riječ o "montiranom procesu" i kako je Tomislav Karamarko "potpisao presudu".

Posmrtni ostaci Antonije Bilić pronađeni u studenom 2012.

U Modrušu kraj Josipdola pronađeni su posmrtni ostaci Antonije Bilić, potvrđeno je to na izvanrednoj konferenciji za novinare održanoj 29. studenog 2012. godine. "Analizom genomske DNK, uzorka kosti i zuba, potvrđeno je da se radi o Antoniji Bilić", rekao je Milovan Kubat, voditelj DNK laboratorija na zagrebačkom Zavodu za sudsku medicinu.

Kubat je objasnio da je DNK uzorak koji je izuzet iz pronađenih ostataka uspoređen s uzorcima članova obitelji Bilić: Antonijinih roditelja i sestara. "Sa sigurnošću od 99,999999999 posto utvrđeno je da se radi o ostacima nestale Antonije Bilić".

5. prosinca 2012. godine Antonia Bilić pokopana je na groblju sv. Ivana pokraj Drniša. Uz njezinu obitelj, od Antonije su se zauvijek oprostili i brojni njezini obitelji i poznanici, a lijes su nosili pripadnici Hrvatske gorske službe spašavanja, prema želji Antonijinih sestara.