Foto: Kliker.info, Index

NA SPLITSKOM Trgovačkom sudu danas je održano ročište u stečajnom postupku nad Salonitom. Sudac Ivan Basić najavio je realnu mogućnost da donese rješenje o obustavi stečaja, čemu se protive država, radnici i HUS, a nadaju predstavnici tvrtki bivšeg vlasnika Joze Ćurkovića, koji već 10 godina živi u egzilu u rodnoj Grabovici u BiH zbog optužnice koja je dignuta za malverzacije i uništenje bivše tvornice azbestnih cijevi. Danas je tako u sudnici bila i Anica Ćurković, Jozina sestra, također na optužnici za Salonit. Ona je direktorica Robson Holdinga, jedne u nizu Ćurkovićevih firmi koje se pojavljuju kao vjerovnici u stečajnom postupku kojeg sudac Basić kani obustaviti jer je stečajna masa manja od troškova stečajnog postupka.

Brojke je predstavio stečajni upravitelj Ante Ramadan. Tri milijuna kuna za oboljele, 306 tisuća kuna otpremnina, 255 tisuća kuna razlike za plaću, 9,7 milijuna troškova sanacije te ostalo, izađe sve skupa 13 i pol milijuna kuna. A stečajna masa tek 4,7 milijuna kuna. Radnici u sudnici, a i Jurica Jurač, zamjenik Županijskog državnog odvjetnika, zapitaše se što je s tvornicom? Koliko ona vrijedi? 

Majstor iz Grabovice: Ćurković pokupio cijelu tvornicu, Salonitu ostavio samačku kuću!

Iznenađenje. Nje uopće nema u Salonitu. Prebačena je u Novi Salonit, novu Ćurkovićevu firmu, koja je također završila u stečaju. U masu je tako ušla samo samačka kuća sa još nekom opremom i sekundarnim otpadom, dionicama Pom investa i milijun kuna na depozitnom računu suda.

Manji dio tvornice pravomoćno je pripao Gradu Solinu, dok se još uvijek vodi spor za pobijanje odluka o prebacivanju ostatka u Novi Salonit. Upravo tu Ozren Matijašević vidi realnu opasnost od obustave stečaja.

"Izgubi li država taj spor, eto Ćurkoviću opet vlasništva. Sve mi miriše na taj scenario. Kako se državi ne priznaje njezino potraživanje, a Robson Holdingu priznaje", pita Matijašević. 

Ono što je prije 10 godina vrijedilo 91 milijun kuna, danas "piza" nepunih 3 milijuna eura

Jurica Jurač iz Državnog odvjetništva nikako se nije mogao složiti s procjenom vrijednosti tvorničkog kompleksa od 2,8 milijuna eura. Sudu je priložio ugovor o poslovnim udjelima iz 2004. godine između Salonita i ostalih Ćurkovićevih firmi gdje je navedeno kako se radi o čak 91 milijun kuna.

Ramadan je pojasnio da se vrijednost gledala prema tome koliku zaradu generira pogon, a danas kada proizvodnje više nema, već se radi o derutnom prostoru, jasno je da ni vrijednost nekretnine ne može biti ista.

"Ali govorimo o 40 tisuća kvadrata atraktivne lokacije sa infrastrukturom, operativnom obalom. Tu se ne mora ništa ulagati. Kako to možete bagatelizirati?!", vrlo je srčano argumentirao Jurač.

Ramadan se nije niti malo smeo. Operativna obala je u nadležnosti Lučke uprave, uzvratio je. 

Nestala i sanacija: Od 90 milijuna kuna priznata tek desetina

Sindikalisti su se zanimali za troškove sanacije.

"Što je sa sredstvima koje je država uložila u sanaciju? 90 milijuna kuna", pitao je Matijašević.

"To je predmet sudskog spora. Salonit poriče iznos duga od 67 milijuna kuna", kazao je Ramadan.

Jozu Marića zanimalo je 9 milijuna kuna priznatih troškova sanacije, tko je vršio sanaciju i postoji li certifikat da je teren očišćen od azbesta. Sve ga to zanima jer je natječaj bio protuzakonit, sindikat je podnio i kaznenu prijavu, koja je odbačena.

"Veći dio sanacije obavila je Adriatic Blizna, a onda su zapeli u sanaciji, pa je aktivirana bankarska garancija Robson Holdinga od dva milijuna kuna i tim sredstvima je nastavljena sanacija. Ima rješenje Ministarstva da je uklonjen opasan otpad", kazao je Ramadan.

HUS se bunio na Adriatic Bliznu jer nisu imali licencu za čišćenje azbesta. Tvrtka je dužila Salonit na 1,8 milijuna kuna za izvantroškovničke radove.

Radniku Miljenku Modrušanu nije bilo jasno zašto je Salonit plaćao sanaciju tvornice koja nije njegova? Pitanje je više nego logično, a Modrušana je zanimalo i tko je donio odluku da se čisti na teret Salonita.

"To je bilo prije mene", kratak je bio Ramadan.

Postavilo se i pitanje nestanka dvije tisuće tona željeza. Nitko ne zna kako je "isparilo". Tisuću je prodano, a mislilo se da je na lageru tri tisuće tona.

Sudac Basić pred kraj je rasprave pojasnio strankama kako će se svi sporovi i dalje voditi bez obzira na rješenje o obustavi stečaja. HUS će se svakako žaliti ako bude tako.

"Nije priznato 90 milijuna kuna troškova sanacije, a maše se potvrdom da je očišćeno", kazao je Matijašević.

"Svi znamo kako je išlo s Fondom", komentirao je Ramadan uzgred se dotaknuvši kaznenih postupaka koji se vode protiv bivšeg šefa Fonda za zaštitu okoliša Vinka Mladinea.

Jozo već deset godina optužen, dok ga osude, vratit će Salonit? 

Stečaj nad Salonitom vodi se od 2002. godine. Jednom je već bio obustavljen. Optužnica protiv Joze Ćurkovića, sestre Anice i sestre Mire na snazi je od 2005. godine. Jozo Ćurković je u bjekstvu već desetljeće, ali ga to ne sprječava da prebaci cijelu tvornicu na svoju firmu i aktivno konkurira za vraćanje u posjed iznimno atraktivnog terena koji normalno vrijedi puno više od onoga što je prikazano u stečajnom postupku. Ćurkoviću sude u odsutnosti, ali tek od 2011. godine. Dosad je održano pet rasprava i sasvim sigurno presuda i pravomoćno zaključenje postupka još su godinama daleko. Dotad, Ćurković bi vrlo lako mogao opet zagospodariti Salonitom unatoč optužbi za stomilijunsku štetu i malverzacije kojima je izvukao sve vrijednosti u svoje tvrtke. I ako se vrati uvijek ima pravo na novo suđenje.