Foto: M.P.Š.

RADNI tim "Pomozimo djeci s invaliditetom " reagirao je na izjave Ministarstva socijalne politike i mladih kako nije ukinut status njegovatelja.

U svom priopćenju pišu kako nitko od njih nije ni tvrdio da je ukinut status njegovatelja tj. da je isti brisan iz Zakona - već da je zbog pogrešnog tumačenja satnica od strane dvaju ministarstva, bez njega dugi niz godina ostalo mnogo roditelja. Novi problem je kažu, što se zbraja satnica boravka i u udrugama koje su aplicirale na projekte rehabilitacije.

"Ukidanjem statusa nakon donošenja novog Zakona - iz istog razloga - te omogućavanje roditelju da ima status i boravi punu satnicu s djetetom u školi nisu roditeljima pomogli već svim onemogućili da i ta 4 sata koja su mogli imati za sebe - nemaju.

Prije donošenja novog zakona uputili smo vam Zahtjeve da se satnica pomakne tj. ukine jer djeca ne idu u "školu" svaki dan - svih 30 tjedana 31 dan u mjesecu i svih 365 dana u godini već individualno prema svojim mogućnostima boravka s obzirom da je riječ o najtežoj skupini invalida.

Ako uopće idu u školu to je svega 35 dana godišnje

Ako zbrojimo satnicu 5 puta 5 - to je 25 tjedno ... ako tih 25 sati tjedno pomnožimo sa brojem radnih dana u kojima su škole otvorene vrlo brzo dođemo do podatka da su djeca u školama 35 dana u godini tj- 840 sati i to ako u " školu " dolaze svaki dan s obzirom na zdravstvene poteškoće .

Ako znamo da se ne osposobljavaju u tim školama za zvanje - da nemaju radnu i poslovnu sposobnost nakon završenog školovanja ... onda znamo i da školovanje nije školovanje već rehabilitacija. Ovdje govorimo o djeci koja su uključena u specijalne ustanove i CZA koji jedini ima status škole ,a djeca se ne osposobljavaju za rad .

Dalje, mnoga djeca nisu uključena u sustav školovanja iako je školovanje obvezno, jer u mjestu boravka nemaju specijalne škole .

Zbog 24 satne skrbi roditelji djece s invaliditetom teško pronalaze posao

Nadalje, nije se povećao broj korisnika statusa njegovatelja, već su to roditelji i djeca te osobe s invaliditetom koji imaju pravo na njegu i skrb unutar svoje obitelji - a dodjelom statusa im se omogućuje sigurnost jer zbog 24 satne skrbi o djetetu teško pronalaze posao.

Pitanje je - zašto se uopće ograničava status njegovatelja satnicom, ako znamo da skrb nije u trajanju 4 ili 5 sati dnevno već svih 365 dana u godini i da svaka osoba sa 100 posto invaliditetom treba nekoga tko će o njemu brinuti - a uštede državi su veće ako dijete tj. osoba s invaliditetom boravi u obitelji.

Naglašavamo da invalidnost nije privilegija niti je izbor - a ograničavanje statusa satnicom nije niti humano niti u interesu djeteta, osobe s invaliditetom te njegovog njegovatelja", stoji u priopćenju radnog tima "Pomozimo djeci s invaliditetom".