Ptice se vrište kako bi komunicirale. U divljini ptice žive u jatima koja im osiguravaju idealan život. Štite ih od predatora, omogućavaju socijalizaciju ptice, pomažu u pronalasku hrane i sigurnog mjesta za gnjezdenje. Kada dovedemo pticu kući, mi postajemo njeno jato. Papige će pokušati komunicirati s nama baš kao što bi komunicirale sa svojim jatom u divljini. Problem je što mi ne govorimo papiginim jezikom.

 

Kontaktno dozivanje je najčešći oblik vokalizacije. Kada se papige u divljini razdvoje, one će se međusobno dozivati kako bi locirale gdje se njihovo jato nalazi. Druge ptice u jatu će se odazvati kako bi pomogle izgubljenoj ptici da nađe put do jata. Kod kuće, ptica se često osjeća napuštenom od svog ljudskog jata kada odete na posao ili čak u drugu prostoriju. Papiga će vas dozivati i, ako joj ne odgovorite, njeno dozivanje će postati glasnije i upornije. Kako njeno dozivanje postaje glasnije tako se pretvara u vrisak na koji ljudi reagiraju i obično dođu provjeriti što se događa. Ptica tako uči da mora jako glasno vrištati kako bi se sjedinila sa svojim "jatom". Kako bi olakšali njenu tjeskobu zbog razdvojenosti, možete uspostaviti vlastitu komunikaciju s pticom. Jednostavan zvižduk ili odgovor "Ovdje sam" mogu dobro funkcionirati ako se koriste stalno. Kada vas ptica počne dozivati, jednostavno joj uzvratite. Ako to ponavljate svaki put kada se ptica oglasi, ptica će shvatiti da to znači da ćete se vratiti. 

 

Ptica može galamiti i zbog drugih razloga, kao što su dosada, bolest, ozljeda, nedostatak aktivnosti ili jednostavno kao izraz sreće. Ako se ptice često ostavlja same duži period, one mogu početi vrištati jednostavno zato što nemaju ništa drugo za raditi i zato što to obično natjera ljude da obrate pažnju na njih. Ako pticu morate ostaviti duže vremena samu pobrinite se da ima različite igračke i hranu kako bi se zabavila. Ptice moraju dnevno biti izvan kaveza 3 do 4 sata. Ako joj omogućite da leti, ona će na taj način izbaciti višak energije koji je može činiti nervoznom. Ovo vrijeme iskoristite i za interakciju s pticom, jer je socijalna interakcija nužna kako bi ptica bila sretna. Ptice koje su bolesne uglavnom se glasaju manje od uobičajenog. Zbog toga morate biti svjesni navika svoje ptice kako bi mogli na vrijeme reagirati ako uočite nešto neobično. Svaka iznenadna vriska ima svoj razlog. Često ptice vrište jer su preplašene. 

 

Sve ptice se glasaju u neko doba dana. Većina papiga ima naviku da se posebno glasa ujutro i kasno poslijepodne, kao što bi činile i u divljini. Svim pticama bi se trebala omogućiti ovakva sloboda izražavanja. Vaša je ptica jednostavno sretna i to želi svima pokazati. Često ptice reflektiraju razinu buke u kući. Glasna djeca, pas, televizija, usisavač i slično mogu utjecati na papige da više galame. Mirna atmosfera u kući trebala bi malo utišati i vašu pticu.

 

Ptice se utišaju po mraku pa ljudi često prekrivaju krletku ptice i tijekom dana ili pticu drže u tamnim sobama i ormarima. To će svakako pomoći u rješavanju buke, ali je kao metoda krajnje nehumano prema ptici. Reakcija nekih ljudi na papigino vrištanje je da i oni počnu frustrirano vrištati na papigu. Ne pokušavajte tu metodu, jer to je papigi najveća nagrada. One su ptice koje vole dramu i bit će oduševljene što ste odlučili sudjelovati u međusobnom nadglasavanju i vrištanju. 

 

Vokalizacija koja uključuje i vrištanje, normalna je za papige i to je nešto što svaki vlasnik treba prihvatiti kao dio osobnosti njihovog ljubimca. Ako članovi vaše obitelji ili vaši susjedi ne podnose vrištanje, papiga sigurno nije ljubimac za vas.