Foto: Index, GNK Dinamo, Damir Krajač / Cropix

TEŠKO je reći u koji bi žanr svrstali roman o životu Josipa Kužea, kada bi se jednog dana netko prihvatio tog intrigantnog umjetničkog zadatka. Sigurno je samo da bi taj netko morao imati dovoljno iskustva i pronicljivosti, da ime žive legende površno ne spakira uz pridjev "kontroverzni", ili kako su ga već oslovljavali kada je nedavno započela nova drama u njegovom životu.

Sa svim svojim vrlinama i manama, Kuže emitira ljudskost i boemštinu koje su polako iščezle iz sporta koji je obilježio njegov život. Uno di noi, opisali su to Boysi koju su mu velika podrška tijekom borbe s leukemijom. Razgovarali smo o njegovom oporavku, optimističnim prognozama liječnika i nogometu koji mu je kratio bolničke dane. Secirao je igru današnjeg Dinama i Luke Modrića. Točku po točku naveo je što tom skromnom momku nedostaje da bude najbolji na svijetu.

Kuže je sretan što je davnih dana predvidio da Hrvatska ima samo dva genijalca, Mandžukića i Eduarda, a s velikim respektom pričao nam je i o Ivanu Turini. On je pod Kužeom odradio jednu od najboljih sezona u karijeri. Svaki je imao svoju borbu. 

"Obavio sam dvije faze liječenje, a 10. svibnja ponovo idem u bolnicu. Kreće treća faza, presađivanje koštane srži. Prema nalazima liječnika, stanje je izuzetno dobro. Kažu da znakova bolesti nema, ali treba biti oprezan s prognozama. Kemoterapija je bila naporna sa svim svojim nuspojavama, mučninama, temperaturama... Nije lako, ali čovjek se nekako spremi na to. U narednim mjesecima spreman sam na dodatni gubitak težine i apetita, ali ako me pitate za moje psihološko stanje, dobro sve to podnosim. Kada sam doznao da imam leukemiju, to je prvotno bio šok. Morate razgovarati s prijateljima, obitelji... Čini mi se da oni to teže podnose od mene. Ja sam našao neki svoj mir i to je moj najjači adut. Vjerujem da ću se izliječiti, vjerujem liječnicima koji to također tvrde. No, s obzirom na moje godine, nezahvalno je prognozirati. Vjerujem ipak da me čeka još kvalitetnog života"

Tko vam je osim obitelji pružio najveću podršku?

"Strahovito puno sportskih prijatelja, kao i drugovi koji me prate cijeli život. Bez obzira na živiot u bolesti i negativnom raspoloženju, prekrasno je kada vidite tko je sve uz vas. To stvara jednu pozitivnu atmosferu, daje vam poticaj i volju da se borite. Zaista ne smijem bilo koga izdvojiti jer nije u redu da nekoga zaboravim. Ipak, moram reći da su mi navijači Dinama, moji Boysi od prvog dana dali ogromnu podršku. Iskazali su to javno, ali i u svakodnevnim kontaktima. Za mene koji nisam bio u Dinamu evo već sedam godina, to je nešto predivno. To puno znači, bez lažne skromnosti"

Koje su najljepše uspomene iz tih dana u Dinamu?  U klub ste se vratili nakon "lige za bedaka" i ostavili Hajduk na 36 bodova minusa.

"Došao sam u Dinamo 2005. godine u Dinamo nakon teških dana za klub. Stvorili smo pozitivno ozračje, imali smo jednu koheziju u ekipi. Moram reći, da je to bila velika ekipa s Lukom, Eduardom, Ćorlukom. Niz igrača koji su u Dinamu ostavili veliki trag. Među njima je bio i Ivan Turina. Mislim da je tada branio možda i najbolju sezonu u životu. Dao je veliki doprinos rezultatima Dinama uistinu sjajnim obranama"

Nešto biste ipak izdvojili.

"Naš najveći uspjeh bilo je ozračje koje smo stvorili u gradu Zagrebu. To je nešto čemu težim i dan danas kada komuniciram s Boysima. Volio bih da se nogometna atmosfera u Zagrebu probudi, da čitav grad živi s Dinamom, da ljudi odlaze na utakmice, kao te 2005. ili 1989. godine. Bilo je lijepih rezultata, ali najljepša stvar bila je ta atmosfera koja se događala oko Dinama. Osjećala se plava boja, emocija. To je i danas moj san i to ponavljam svima; 'ajmo ponovo to napraviti"

Mislite da je to moguće u dogledno vrijeme? Imate li neki recept?

"Skupilo se puno toga, nije u pitanju samo jedan razlog. Ja vjerujem da narod u Zagrebu voli Dinamo i da će u jednom trenutku opet krenuti na stadion. Vjerujem da BBB to mogu potaknuti. Oni su uvijek bilo zamašnjak. Vjerujem da će i narod to osjetiti.  Nekad smo imali nogometnu kulturu kao Njemačka, koja je danas sportska velesila. Ljudi tamo žive uz svoj klub, bilo da se radi o nogometu ili drugim sportovima. Zato i jesu velesila. Naravno, i zato što imaju novac i infrastrukturu. Vjerujem da će se i kod nas dogoditi taj klik i da će se navijači opet identificirati s Dinamom, da će im Dinamo biti svakodnevnica. Posao, obitelj i odlazak nedjeljom na utakmicu"

Je li vam podrška tijekom oporavka bio i nekadašnji šef Zdravko Mamić?

"Mamić me zaista zvao odmah drugi dan nakon što je saznao za moju bolest. On je uvijek korektan u tim stvarima, pokazuje emocije. Ma znam ja Mamića puno prije nego što sam postao trener. Neću kao on reći da se znamo 50 godina i da smo toliko dugo u Dinamu, ali... Znamo se jako dobro"

Kuže se nasmijao. Nije promijenio ton ni dok smo razgovarali o Turini.

"Danas sam svojoj obitelji pričao o prekrasnim uspomenama na Turinu. Naš odnos bio je zaista dobar jer sam shodno svom trenerskom iskustvu prepoznao što Turini treba. Trebalo mu je uvjerenje da je on "taj". Razgovarao sam s njim i rekao mu da je on moj prvi vratar bez obzira na sve, što god se dogodilo. On je to cijenio sa sportske i ljudske strane. Bila je to njegova najbolja sezona"

Znao je kiksati, pogodile su ga uvrede nakon pogotka koji mu je zabio Jelen iz Auxerrea. Zatim Arsenal; sumnjalo se u namještaljku u Zagrebu (0:3), a primio je i onaj čudni gol na Emiratesu... Zajedno ste sve to prošli.

"Znam da je protiv Auxerrea bio povrijeđen. Da, primio je onaj gol s 30 metara, ali imao je natučen prst. Prije utakmice u Londonu, nakon poraza 3:0 od Arsenala u Zagrebu u prvoj utakmici, u klubu je vladala osjetljiva atmosfera. Dugo sam s Turinom razgovarao na aerodromu. On je bio golman samopouzdanja. Ako ju vjerujete, on je dobar. Strahovito puno samopouzdanja sam mu dao, rekao sam mu da me se ne tiče što je bilo u prvoj utakmici. Rekao sam mu da će braniti i kada bude slab. Bilo je to za njega izuzetno važno, ali iduća sezona krenula je turbulentno. Turinu nikad nisam optužio za nijedan kiks. On je napustio Dinamo kada je u klub došao Georg Koch. Sjećam se toga, iako tada nisam bio Dinamov trener"

"Te namještaljke se baš ne mogu se sjetiti. Taj poraz bio je plod pada naše koncentracije u drugom dijelu"

Kako vam izgleda današnji Dinamo?

"Sviđa mi se selekcija Dinama. Volim što je ta selekcija mlada i što su to naši, hrvatski igrači jer to donosi jedan kohezivni faktor a znamo koliko je zajedništvo u ekipi važno. Atmosfera iz svlačionice prerasta u natjecateljski duh. No, ne znam koliko je to dovoljno za Ligu prvaka. Puno će toga ovisiti o ždrijebu, no mislim da Dinamo može stvoriti ekipu koja se može natjecati u Ligi prvaka. Trebat će im znanje u igri. Iskreno mislim da Dinamo može igrati kao Borussia Dortmund"

No, nitko na svijetu u ovom trenutku ne može igrati kao Bayern. Ta je glad neutaživa.

"Bayern je trenutno najstabilnija ekipa na svijetu u smislu atmosfere i natjecateljskog duha te želje da nešto osvoje. Tako su moćni, imaju snagu, tradiciju i novac. Kod Heynckes je sve tako logično, on je iskusni lisac."

Moramo se dotaknuti vašeg učenika Luke Modrića.

"Bio je najbolji igrač Reala u porazu od Borussije, iako smatram da Luka može biti još bolji. Da ne bi bilo zbune, Luka je odličan igrač, ne želim ga kritizirati, ali ima tu 4-5 svari koje trener pred njega mora postaviti da ostvari svoj potencijal najboljeg veznjaka svijeta"

Koje su to stvari?

"Kada primi loptu da je ne daje, pomalo alibi, odmah prvom suigraču na siguran način. Treba krenuti na igrača u dribling, dodati loptu i krenuti naprijed. Tu dolazi do prednosti, tako se ljulja protivnička obrana. Ovako ako je doda odmah prvom igraču i dalje ima igrača ispred sebe. Kad krene naprijed, ima šansu da makne tog igrača i stvori višak. Luka mora raditi prednost otvaranjem prema naprijed, ići u prostor igraču iza leđa. Mora ulaziti u šesnaesterac jer je to zona za zabijanje golova. Tada će imati kvotu od osam do deset golova po sezoni, jer on ima sjajan osjećaj za prostor. Mora to iskoristiti u šesnaestercu, a ne na 20 metara od gola. Dalje, on mora okomito ulaziti u prostor, to je gol šansa. Luka tu ostaje pomalo pasivan, čini mi se da ga trener ograničava. Luka mora naučiti zahtijevati neke stvari. Da sam trener, inzistirao bih na tim stvarima. Igor Štimac to može postaviti pred njega, dignut će njegov nivo igre"

Na najvišem nivou igra Mario Mandžukić.

"Mandžo je genijalac, veseli me njegova velika sezona. Nedavno sam rekao da Hrvatska ima dva genijalna igrača koji imaju nešto iznad taktičkih i tehničkih postavki. Dva igrača koja rješavaju puno situacija na čudan način, kroz svoju genijalnost. To su Mandžukić i Eduardo, kada je spreman. Veseli me što sam pogodio s tom izjavom. Ne želim se hvaliti, ali tako je. Jedno su veliki igrači, a nešto sasvim drugo genijalci. Mandžukić je jedan od najboljih špic igrača na svijetu koji igra u najboljem klubu na svijetu i drži Nijemca Gomeza na klupi. Ništa nije slučajno u njegovoj igri, nijedan gol. On će nam pružiti još puno prekrasnih nogometnih trenutaka"

Nadamo se, i vi.

"Liječnici kažu da ću ozdraviti, a ja im itekako vjerujem!"