Ilustracija: Arhiva

17 GODINA prošlo je od munjevite akcije Oluja, kojom su za manje od 48 sati hrvatske snage oslobodile više od 80 posto okupiranog teritorija - tzv. SAO Krajinu. Na Kninskoj se tvrđavi nakon puno vremena opet zavijorila hrvatska zastava.

4. kolovoza 1995. godine u četiri sata ujutro počela je danas najpoznatija vojno-redarstvena akcija hrvatske vojske - Oluja.Već idući dan, oko deset sati ujutro u do tada okupirani Knin, prvi su ušli pripadnici 4. i 7. gardijske brigade. Točno u podne tadašnji predsjednik Franjo Tuđman građanima je objavio vijest da je Knin oslobođen. Na kninskoj se tvrđavi ponovno zavijorila hrvatska zastava.


"Zastava ovdje znači dovršenja dijela uspostave slobodne nezavisne hrvatske države", rekao je tada Tuđman.

4 godine ovaj dio Hrvatske bio je okupiran, u Zagreb se iz Splita putovalo trajektima preko Paga, a pobunjeni Srbi i njihov tzv. krajinski premijer, zubar Milan Babić tražio je da priznamo grešku.


"Ova aktualna situacija bi trebala da se razriješi na taj način da hrvatska Vlada i Ministarstvo unutarnjih poslova prizna svoju grešku, da povuče, ne samo specijalne jedinice nego i pripadnike novog redarstva", poručio je Babić.

Nikakve greške na pameti nisu bile Ivanu Selaku, koji je u Oluju ušao s 33 godine. Najbolje godine za borbenog pilota, kaže. No, prije Oluje trebalo se iz JNA vratiti u Hrvatsku. Zajedno sa avionom. "Pa ne mogu baš reći prebjegao ni ukrao avion, mislim da smo mi vratili ono što su oni ukrali, dakle, vratili smo avione koje su i moji roditelji plaćali", istaknuo je Selak.

Nakon Knina, munjevitom su brzinom oslobođena i preostala mjesta - Benkovac, Vrlika, Kijevo, Drniš, Gračac i Lovinac.

Nakon pune četiri godine, Dalmacija više nije bila odsječena od ostatka Hrvatske. Akcijom Oluja oslobođeno je više od 10 tisuća četvornih kilometara teritorija u samo četiri dana. U Zagrebu su naši vojnici dočekani s oduševljenjem.


Uzmičući pred hrvatskim snagama, pripadnici tzv. SAO Krajine iz osvete su napadali civile u Osijeku, Zadru i Šibeniku. Trud je bio uzaludan. Oluja je značila i definitivno potonuće Miloševićeva sna o Velikoj Srbiji, a već iduće godine i Beograd je, suočen sa međunarodnim priznanjem hrvatskih granica, morao priznati hrvatsku samostalnost.

Današnji datum za Hrvatsku je jedan od najvažnijih u novijoj povijesti, a Sabor ga je proglasio Danom domovinske zahvalnosti.