Kako se traži mito u Lijepoj Našoj: Mlađe generacije ostavile su se korupcije, ali starije još uvijek traže "poticaj"
Foto: Ilustracija
UGLEDNI britanski list "The Guardian" svakog tjedna objavljuje pismo jednog od svojih čitatelja iz cijelog svijeta. Ovog tjedna javio im se ulagač u jedan projekt u Hrvatskoj, koji je na vlastitoj koži osjetio što je ponekad potrebno učiniti kako bi dobio građevinsku dozvolu u Hrvatskoj. Pismo prenosimo u cijelosti:
"Napustili smo gradski Ured za planiranje ostavši u čudu nad zbunjenošću službenika i bez njegovog potpisa na našem projektu – papirima koji bi trebali finalizirati našu građevinsku dozvolu. Ovaj put nismo bili zamoljeni da sjednemo, a prostorija je od poda do stropa bila zatrpana papirima i dokumentacijom. Službenik nas je upozorio kako je danas "otkrio" neka pisma "ključna za našu prijavu" te da mu treba vremena da ih istraži. Rekao nam je da ga nazovemo za deset dana..."Možda ponovno za deset dana".
Na raskrižju na samom izlasku iz Duge Rese, zaustavila nas je žena, starica odjevena u crninu, te zamolila za prijevoz. Spomenula je selo koje je baš na putu prema našem odredištu, ali kada je sjela na stražnje sjedalo usmjerila nas je daleko prema brdima. Ubrzo smo se našli na seoskom puteljku paralelno s autocestom. Nova generacija Hrvata u crnim terencima jurila je prema marinama na obali, dok je naš puteljak bio prepun kokoši i svinja.
Staričin dom bio je tipičan: štala za životinje, štala za krmivo i tradicionalna kuća izgrađena od hrastovine s velikim balkonom na prvom katu kuće. Kada smo stali, žena nam je ponudila jaja u zamjenu za vožnju.
Naši urbani prijatelji iz Zagreba dezorijentirani su tradicionalnim selima, rastrganim između ponosa zbog slikovitog nasljeđa i želje da se Hrvatsku u svijetu prepozna kao modernu prinovu Europskoj uniji.
Natrag u Uredu za planiranje gdje je gospodin M., čini se, čekao da prvi povučemo potez. Je li očekivao mito? Do sada smo uvijek doživljavali da nam prvo pomognu, a ne da nas izrabljuju. Izgubljena putovnica predana je najbližoj policijskoj postaji. U Bosni je policajac koji nas je zaustavio zbog toga što nam nije radilo svjetlo bio toliko prestravljen kada je shvatio da smo stranci, jer se bojao da ćemo otići s lošim mišljenjem o njegovoj zemlji. Čak nam je savjetovao kojim cestama da putujemo kako bismo izbjegli njegove kolege.
Natrag u selu, konzultirali smo se s Valentinom (ženom kojoj smo ponudili prijevoz) i pitali je što ona misli o cijelom slučaju, a ona nam je pružila jednostavnu dijagnozu. Imala je samo jedno pitanje za nas: Koliko godina ima gospodin M.? Mlađe generacije ostavile su korupciju iza sebe zajedno sa socijalizmom, ali ako je stariji, tražit će "zaslađivač". Prije 10 godina kazao bi svoju cijenu. Danas samo prebire po papirima i čeka da shvatimo što točno želi od nas."
bi Vas mogao zanimati
Izdvojeno
Pročitajte još
bi Vas mogao zanimati