Foto: Wikipedia/Flickr/enseptico

CHRISTOPHER HITCHENS, oštroumni i provokativni britansko-američki novinar, pisac i književni kritičar, umro je u četvrtak, u dobi od 62 godine, od upale pluća, komplikacije raka jednjaka. Svoju je bolest opisao kao "nešto toliko predvidivo i banalno da je dosadno čak i njemu". Vijest o njegovoj smrti prvi je objavio Vanity Fair, časopis za koji je Hitchens pisao.

Hitchens je rođen u Engleskoj, ali je od 1982. živio u Americi u Washingtonu, stoga je smatran jednim od najznačajnijih britanskih autora, ali i američkim autorom. Uz Richarda Dawkinsa, Daniela Dennetta i Sama Harrisa nazivan je jednim od četiri jahača apokalipse.

Kritizirao Kissingera i Majku Terezu

Hitchens je bio hvaljena i kontroverzna ličnost, koja je oštro kritizirala Henryja Kissingera nazivajući ga ratnim zločincem, Billa i Hillary Clinton te Majku Terezu. Pisao je kolumne za Vanity Fair, The Times Literary Supplement, the Daily Express, the London Evening Standard, Newsday i The Atlantic.

Hitchens je bio poznat i kao jedan od vodećih glasova sekularizma od 2007. godine kada je izdao knjigu, bestseler, u kojoj osporava postojanje Boga. Tu antivjersku polemiku nazvao je "Bog nije velik", a za sebe je govorio da je antiteist, objašnjavajući kako taj termin opisuje osobu koja zna da ne postoje dokazi za tvrdnju da Bog postoji. Njegovi pristaše ga hvale kao istinoljubivog književnog majstora. Pisac Christopher Buckley svojedobno ga je nazvao "najvećim živućim esejistom na engleskom govornom području".

Poistovjećivali ga s Orwellom

Njegovi protivnici smatrali su Hitchensa bezbožnim nezadovoljnikom. Radilo se o čovjeku pomalo odrpanog izgleda koji je stalno pušio i pio, ali uspijevao ispunjavati sve obaveze frenetičnog profesionalnog i društvenog rasporeda. Poistovjećivali su ga često s britanskim književnikom, autorom "1984." i "Životinjske farme", Georgeom Orwellom, također poznatim ateistom.

Hitchens je svake godine posjećivao barem jednu zemlju koju je smatrao "manje sretnom od svoje". Tako je svjedočio trzajima revolucije u Portugalu i Poljskoj, kao i kontrarevoluciji u Argentini, rušenju grčke vojne hunte 1973., nakon čega su slijedile ekspedicije u Rumunjsku, Nikaragvu, Maleziju... Putovao je u poslijeratni Irak 2006., Ugandu 2007. i Venecuelu 2008.

Tuđman mu bio jednako mrzak kao i Milošević

Dosta je pisao i o ratu na ovim prostorima. Tada je kritizirao mnoge svoje kolege jer su podržavali režim Slobodana Miloševića. "Nisam očekivao da će moji kolege biti tako indiferentni ili čak zauzeti stranu fašista", kazao je ni sam ne vjerujući da u Europi gleda masovna ubojstva, mučenja ljudi, silovanja. Hitchensu je Franjo Tuđman bio jednako mrzak kao i Milošević.

Podupirao je i rat u Iraku držeći da će to spriječiti Sadama Huseina da koristi svoju zemlju kao prostor za mučenje. Mnogi mu ljevičari to zamjeraju, ali je njegovo protivljenje onome što je nazivao "fašizam s islamskim licem" počelo davno prije 11. rujna, s fetvom kojom je ajatolah Homeini osudio njegovog prijatelja, britanskog književnika Salmana Rushdija zbog famoznih "Sotonskih stihova", na smrt.