Foto: AFP

KORIJENI aktualnih sudačkih problema u HNL-u sežu još u davnu 1991. godinu, a današnji "tumor" samo je rezultat nasilnog etabliranja Haška Građanskog odnosno NK Croatije Zagreb kao simbola novonastale države.

Priče iz davnina kažu, kako bi spasio sezonu 1991./ 1992. jer je u prvenstvu bio tek peti, HAŠK Građanski je morao osvojiti hrvatski Kup. Činilo se da to poslije prve finalne utakmice (1:1) u Zaprešiću i neće biti osobit problem, no ipak su u Maksimiru riješili osigurač u liku suca Ivana Vranaričića iz Đakova kojem je ponuđena protuusluga novačenja njegovog sina u sudačke redove. Međutim, igrači HAŠK-a igrali su očajno pa im ni pomoć đakovačkog suca nije bila od koristi. Inker je osvojio Kup, a razočarani maksimirski vrh na čelu s predsjednikom Josipom Šoićem nikada nije ispunio obećanje Vranaričiću. Ovaj je sezonama kasnije bio iznimno nenaklonjen Modrima, zbog čega je na koncu i Zdravko Mamić 1994. godine izjavio da mora ispaštati zbog tuđih dugovanja. Nadalje, poznato je da su za četverogodišnjeg mandata Zlatka Canjuge, apsolutnog vladara Maksimira i cjelokupnog hrvatskog nogometa suci bili prisiljeni surađivati te poduprijeti državotvornu ideju stvaranja "velike Croatije". Interesantno, u to vrijeme često se znao čuti i vapaj nekolicine predsjednika hrvatskih prvoligaša: "Zašto sudački kapo Veselko Bebek suce delegira u sobi tadašnjeg direktora Croatije Branka Laljka?" Poznato je da u Canjuginom razdoblju Croatija nije osvojila samo jedan jedini trofej - hrvatski Kup, kada je eliminirana u Dugom Selu, iako je sudac u posljednjoj minuti utakmice svirao kazneni udarac za Croatiju.

Bebek suce delegirao u sobi tadašnjeg direktora Croatije Branka Laljka

Kulminacija Croatijine moći bila je završnica prvenstva u sezoni 1998 / 1999. i famozni "slučaj Krečak" na na dvoboju Rijeka — Osijek na Kantridi. Tada su suci bili samo izvršitelji misije, a ostalo su obavile tajne službe. Riječani su prijetili istupanjem iz lige pa i pokretanjem istrage, međutim ništa značajno nije se dogodilo. Veselka Bebeka, koji je odmah nakon utakmice Rijeka – Osijek podnio ostavku na funkciju predsjednika sudačke organizacije, potjerali su Marković i "društvo". Legendarna je tadašnja Markovićeva izjava, "nećemo valjda na osnovi snimke slovenske televizije (TV Koper imao je kameru u ravnini s gol crtom, op.) procjenjivati je li gol regularan ili ne". Nacional je nedugo poslije objavio sadržaj telefonskog razgovora Rene Sinovčića s jednim od direktora NK Croatije, Brankom Ljaljkom, u kojemu je iznesena tvrdnja da kako se utakmica pretposljednjeg kola Croatije i Osijeka u Gradskom vrtu, jedna od presudnih za ishod prvenstva, dogovara tako da će Sinovčić kasnije suditi kasnije finale hrvatskog kupa između Osijeka i Cibalije, gdje bi trebao pobijediti Osijek. Tako je i bilo, Croatija je slavila u Osijeku, a Osijek protiv Cibalije, i to na kakav način! Sinovčić je u finalu Kupa isključio dvojicu igrača Cibalije, a izjednačujući gol Osijek je postigao u 94. minuti.

Sinovčić: Djedović je bio moja najveća pogreška

Ipak, Reno Sinovčić tada je otvoreno govorio o situaciji u sudačkoj organizaciji:  "Na kraju tog prvenstva ja sam bio najbolje ocijenjeni sudac. Pao je Veselko Bebek, dao je ostavku, a za novog predsjednika izabran je Djedović. Čak bih mogao reći da sam ja pomogao Djedoviću da dođe na vlast. Predložio sam ga smatrajući da su on i Bebek odlično funkcionirali, stalno su radili zajedno, pa mi je bilo logično da odlaskom Bebeka taj posao nastavi Djedović. Nisam odmah došao u sukob s Djedovićem, jer sam stvarno zagovarao njegovu ličnost, a kako sam kao najbolje ocijenjeni sudac imao autoritet, tako je Djedović i prošao. Ipak, moram reći da je on moj najveći životni promašaj, nevjerojatan je niz nepravilnost u radu sudačke organizacije od njegovog dolaska na mjesto predsjednika. Već 15. listopada 1999.  godine sam peticijom tražio sazivanje izvanrednog Zbora sudaca, a tada je grupa ljudi na čelu s Djedovićem prisilila predstavnika Krapinske županije jadnoga Tonija Boškovića da laže kako on nije potpisao peticiju. Taj scenarij prisiljavanja ljudi ponavlja se i danas.

Mamić: Sudačka organizacija je mafijaška, i sam sam debeloj guski mazao vrat

Gotovo je nevjerojatno kako je upravo Zdravko Mamić u rujnu 2000. godine sudačku organizaciju prozvao mafijaškom organizacijom. Mamić je otvoreno progovorio o korupciji u hrvatskom nogometu, kupovanju sudaca i delegata i lažiranju utakmica. Povjerenik natjecanja Ante Martinac odmah je reagirao i podnio prijavu protiv Mamića zbog povrede Kodeksa ponašanja, dok ga je predsjednik HNS-a Vlatko Marković upozorio kako svoj iskaz mora argumentirat. Mamić je potom i sam priznao da je bio bio sudionik nečasnih rabota te kako je i on "debeloj guski mazao vrat". Pri tome je istaknuo kako su crne rupe u budžetima klubova, zbog kojih su i bivši Hajdukovi dužnosnici završili u pritvoru i nastale baš zbog podmićivanja sudaca. U isto vrijeme nakon sjednice izvršnog odbora Dinama 14. veljače 2000. na kojoj je uz erupciju oduševljenja navijača vraćeno "sveto ime" Dinamo, a Canjuga napustio kluba, vodstvo Modrih preuzeli su Velimir Zajec kao direktor i Mirko Barišić koji se našao u ulozi predsjednika. Zajec kao savjetnika u klub pozvao i Zdravka Mamića. Time je zapečatio svoju sudbinu, a i Mamićeva usta...

Bivši blagajnik Hajduka Duje Bilić pokušao samoubojstvo zbog malverzacija na Poljudu

Godinu dana ranije trojica bivših čelnika s Poljuda Vedran Rožić, Ivan Kaleb i Ivan Buljan 20-ak dana odležali su u pritvoru zbog navodnih malverzacija. U obilju materijala koje je iskočilo doznalo se kako su trojica bivših članova Upravnog odbora Slobodan Bronzović, Ivica Boljat i Paško Viđak priznali istražnom sucu da je Hajduk plaćao suce. Boljat je kazao da je u travnju 1999. godine Hajduk isplatio Veselku Bebeku i Stjepanu Djedoviću po 50 tisuća maraka, dok su Reno Sinovčić i Ivan Novak dvije godine ranije dobili za usluge 25 tisuća maraka. Isto tako, trojka je ispričala kako je bivši direktor Ivan Maršić preuzeo iz devizne blagajne od blagajnika Duje Bilića 200 tisuća maraka i taj novac upotrijebio za plaćanje sudaca.  Novac je bio podignut na ime isplate ugovora nogometašima Zvonimiru Deranji i Mati Biliću. Bilić priznao je da je taj novac položen u Austriji, da ga je on podigao i vratio Maršiću. Inače, poznato je da je zbog svih tih mnogobrojnih malverzacija blagajnik Hajduka Duje Bilić pokušao izvršiti samoubojstvo.