Foto: Dragan Matić, Goran Mehkek/Cropix

POPIS postizbornih želja nije dugačak.

Želimo samo da Zoran Milanović ne postane Ivo Sanader. I da se društvo ne odnosi prema njemu kao prema Sanaderu. I da Milanka Opačić ne postane nova Jadranka Kosor. I da se SDP ne pretvori u saharinski HDZ. Jer bi mogao vrlo brzo tako i završiti.

Na prvi pogled, popis izgleda skromno, ali trebao bi biti dovoljan. Barem za početak. Sve ostalo doći će samo od sebe.

Civilizacijski odušak

Premoćna pobjeda Kukuriku koalicije više je od interventnog izvlačenja zemlje iz gospodarske i financijske krize. Ona bi morala donijeti i civillizacijski odušak. U tom smislu, Milanovićev govor nakon objave izbornih rezultata davao je nadu. Izborni pobjednik trudio se zvučati kao ozbiljan, hladan i sabran političar. Možda čak i previše.

"Hvala svima onima koji su nam dali šansu da vodimo Hrvatsku", izjavio je novi premijer. "Pred nama je velika odgovornost i velika zadaća. Nećemo iznevjeriti, obećajem to, potpuno svjestan onog što govorim".

Samo pet mandata više

Kao da je svjestan činjenice da ne ulijeva povjerenje. Uostalom, njegova stranka pojedinačno je osvojila 61 mandat, samo pet više nego na izborima prije četiri godine. I koliko god pobjeda Kukuriku koalicije izgledala nadmoćno, ona je u prvom redu posljedica rastakanja HDZ-a. I stoga trijumfalizmu nema mjesta.

Zapravo, kad god se novi premijer bude našao u nedoumici, neka za početak napravi suprotno od onoga što bi učinio HDZ. Neće puno pogriješiti. A zatim, neka odbaci HDZ-ov obrazac vladanja, onaj koji je prečesto bio vidljiv u njegovoj stranci.

Bilo je tu kadroviranja po kriteriju podobnosti i poslušnosti, umjesto sposobnosti i samostalnosti. Bilo je dvostrukih kriterija, slučajeva koji su se u oporbi mogle sakriti kao bile aferice, ali će na vlasti biti afere.

Kako vlada SDP

Oni, pak, koji su željeli vidjeti kako SDP vlada, mogli su proteklh godina baciti oko na Zagreb, Rijeku, Požegu, sisačku županiju... Pa vidjeti kako se dijele fotelje, kako se krade, pogoduje, namješta, uhljebljuje...

Mediji su posebna priča. Zoran Milanović uspio se izboriti za povlašteni status u velikom dijelu medija. Od početka je izbjegavao komunikaciju s novinarima, već samo s urednicima i vlasnicima. Uspio je riješiti se dobrog dijela novinara koji su godinama pratili SDP. Svaku kritiku doživljavao je kao napad.

Pa ako je sve to uspio kao šef oporbe, što se tek može očekivati kad uđe u Banske dvore?

Je li odrastao mali Sanader?

Previše puta su ga nazivali "malim Sanaderom" da bi sada dopustio da se pretvori u "velikog Sanadera". Pri čemu valja imati na umu jednu stvar: korupcija nije bila jedino Sanaderovo prokletstvo.

Sustavno je gradio kult ličnosti, okruživao se nesposobnima i poslušnima, vjeravao samo uskom krugu ljudi, blefirao i manipulirao, dopuštao da se kritizira svakog, osim njega samog. Mediji su pristali na tu igru. Godinama su mu jeli iz ruke, prešućivali korupcijske afere sve dok je vodio zemlju prema EU, smatrali ga nedodirljivim i nepogrešivim.

"Dragi Zoki long time no see..."

Milanović bi trebao biti dovoljno mudar da sve to ne ponovi. Da (više) ne čitamo njegove intervjue koji počinju s "Dragi Zoki, long time no see...". I da njegovi koalicijski partneri na svakom skupu ne govore kako je "Milanović napredovao, kako je pametan, inteligentan, odlučan".

Zadnji koji je forsirao tu priču zaglavio je u Remetincu.

Drugi čovjek buduće Vlade, Radimir Čačić, u više je navrata ponovio kako ga ne brinu kritike i napadi na novu Vladu, već da će provoditi mjere za koje je siguran da će donijeti ploda. Vrijedi li to i za budućeg premijera Milanovića?

Plan za odustajanje

Previše puta smo gledali kako Sanader i Kosor populistički popuštaju pod pritiscima, javnosti, sindikata, udruga, koalicijskih partnera, specijalnih interesa. Kupovali su naklonost, dok je Hrvatska gubila vrijeme. Vremena više nema. Kao što nema prostora za kupovanje naklonosti. Milanović si je zadao rok od 50 dana da snimi stanje i krene u reforme.

Užasno nas zanima koliko će ga to držati. Prije nego što krenu prve isprike, prvi kompromisi, prvi planovi za napuštanje onih starih planova. I prvi ministar koji će izletiti u zavoju.

Još jedna stvar je izuzetno važna. Milanović se mora osloboditi mentalnog sklopa oporbe. Mora pobijediti trijumfalizam, samozadovoljstvo, glad za vlašću nakon osmogodišnjeg kljucanja u opoziciji, koliko god se to u previše navrata činilo kao lagodnije rješenje.

Prva šansa iz drugog pokušaja

Ako je Kukuriku koaliciji već bila loša kampanja, ako su bili loša oporba, ako im je vlast pala u ruke zahvaljujući propasti HDZ-a, ako povjerenja u njezine spsobnosti imaju samo članovi stranaka, dok su glasači zajedno s dobrim dijelom javnosti začepili nos, neka se barem sada potrude da opravdaju povjerenje.

Milanović je svoju šansu dobio tek iz drugog pokušaja. Neka ne završi na drugoj verziji istog užasa.

Ostale komentare autora pročitajte ovdje