Foto: Željko Grgić / Cropix

SJEĆATE se one upale pluća?

Točno mjesec dana nakon bijega s premijerske funkcije, Ivu Sanadera neugodno je propuhalo na "Malo vitra", pa je hitno dovezen u Kliniku za plućne bolesti na Jordanovcu.

Traumatizirana Hrvatska je zaustavila dah. Naslovi su šokirali: "Slab je, leži i prima penicilin. Prijatelji zabrinuti, doktori šute".

Govorilo se da je pao žrtvom velikog stresa. Najbliži su ostali zatečeni, baš kao i onda kad je iznebuha podnio ostavku. Komentatori su se uozbiljili, a kritičari ohladili.

Vrhunski tretman pobjegulje

Ipak nije lijepo, a ni primjereno, napadati bolesnog čovjeka zbog misterioznog odlaska, misteriozne jahte na kojoj je plovio i misterioznog nasljeđa o kojem se tada nije smjelo glasno govoriti. Ne dok je Ivo Sanader počasni predsjednik HDZ-a. Kao takav, zaslužio je vrhunski tretman.

"U kontaktu sam sa Sanaderom i njegovim liječnicima. U dobrom je psihofizičkom stanju i to je u ovom trenutku jedino bitno za reći", izjavljivao je tada ministar zdravstva Darko Milinović, objavljujući redovito zdravstveni bilten čovjeka i građanina koji je mjesec dana ranije slučajno dao otkaz.

A danas, eto, imamo nogu. Što je zapravo i jedino što imamo priliku vidjeti od pritvorenika Ive Sanadera. Imamo jednu nogu. Do zgloba. Izdaleka. U čarapi i s natikačom. I opet, kao i prije dva ljeta, kreće ista priča.

Noga je u krupnom planu

Ne govori se o optužnici i aferama, o ukradenim milijunima, optužnicama i dokazima, ne problematizira se čak ni novo zaduženje države, kao ni otkriće o 700 tisuća državnih kuna dodijeljenih bez natječaja firmi Mačekova prijatelja, valjda kao živi primjer da sa Sanaderom (i njegovom nogom) nije nestala i Fimi media.

Noga je sad u prvom planu. Kao moderna relikvija oko koje se plete mit, gotovo u rangu mumija iz Vodnjana.  Natečena noga. Noga u sivoj čarapi. Noga kao izvor sepse. Noga kao prijetnja zdravlju. Noga kao izlika za puštanje iz zatvora. Riječju, noga kao strategija obrane.

Jadan Sanader, jadna njegova noga, jadna hrvatska država kojoj je Austrija vratila oštećenog pritvorenika. Pomozimo jadnom čovjeku, nećemo valjda nakon Đure Brodarca na duši imati još jednog.

Gdje je doktor Milinović?

I tako, Hrvatska se digla na noge - odnosno na jednu nogu - a za kompletnu histeriju fali samo ministar zdravstva. Gdje je sad Milinović? Zašto nas s najviše instance ne zasipa informacijama o zdravstvenom stanju građanina I.S.? Zašto sad ne kontaktira s njim i s njegovim liječnicima?

U ovim okolnostima to bi imalo više smisla, hrvatska država je danas - za razliku od prije dva ljeta - doista odgovorna za Sanaderovo zdravlje. I javnost doista ima pravo znati što se događa.

U kolovozu 2009. godine nismo uopće vidjeli Sanadera. Nismo ga vidjeli kad ulazi u bolnicu, ni kad izlazi, nitko ga nije posjećivao, niti se on ikako oglašavao.

Jedna Paccioti cipela

Danas barem imamo nogu kao dokaz. Doduše, ne u Paccioti cipeli, kao u ono davno ljeto, nego u sasvim neprikladnoj, da ne kažemo nedostojnoj natikači, ali nećemo biti izbirljivi. Ako kažu da je to Sanaderova noga, onda valja vjerovati da se na nju nadovezuje i ostatak Sanadera. Ako ne, neka onda znaju da je u laži kratka noga.

Uglavnom, ta misteriozna noga postala je ponovno, baš kao i prije dvije godine, glavna preokupacija i izvor raznih teorija. Hoće li ona srušiti HDZ? Je li sve ovo Karamarkova podvala? Je li to doista Sanader? Kome smrdi noga? Je li Sanader ustao na krivu nogu?

Najslavnija hrvatska noga

Upala pluća za trenutak je stišala polemiku oko pravih razloga Sanaderova odlaska, dok je u dijelu javnosti gnjev ustupio mjesto sućuti. Iz Onoga-koji-je-pobjegao Sanader se odjednom preobrazio u Onoga-kojeg-je-stres-dotukao. Slične manifestacije vidljive su i sada oko Sanaderove noge, najslavnije hrvatske noge još tamo od 1980. godine.

Uglavnom, zemlja se tresla kad je Ivo Sanader kihnuo. Što se tek može očekivati sad kad se Sanader spotaknuo?

Ostale komentare autora pročitajte ovdje