Foto: Damjan Tadić, Neja Markičević (Cropix)

NE TREBA se smijati Nevenu Jurici kad tvrdi da nije kriv. On to ozbiljno misli. On doista vjeruje da se veleposlanici trebaju tako ponašati: sumanuto trošiti, dijeliti poklone, plaćati ručkove, podizati tisuće dolara na bankomatu, bez potvrde, bez računa, bez dokumentacije.

Uostalom, tako se on godinama ponašao, u čak tri veleposlanička mandata, i stoga je živio u uvjerenju da su stvari jasne: onima koji su ga imenovali da znaju koga zapravo šalju u Washington, i njemu da mu je dopušteno raditi sve ono za što nije odgovarao još od 1994. godine.

Od Australije, preko Norveške, do Amerike

Jurica je te godine Australiji ostavio dug od 370 tisuća australskih dolara nakon čega je nekažnjeno pobjegao u Hrvatsku. Potrošio je na hotelskoj zabavi 17.500 dolara prikupljenih na dobrotvornoj zabavi dijaspore. U samo deset dana na Novom Zelandu ostao je dužan pet tisuća dolara.

Ako već taj skandal nije bio dovoljan, Jurica je godinu dana kasnije poslan na veleposlaničku dužnost u Bugarsku. Otamo je brzo povuče i zatim 1997. godine poslan na novu destinaciju:  u Norvešku. Tamo je uspio 8,5 puta prekoračiti troškove za reprezentaciju: umjesto previđenih 24 tisuće kuna, potrošio je 220 tisuća. Usprkos tome, nova Račanova vlada ostavila ga je u Oslu do isteka mandata 2001. godine. Uredno se vratio u Hrvatsku i dočekao vrhunac svoje veleposlaničke karijere: odlazak u Washington i Vijeće sigurnosti UN-a u New Yorku.

Kao alkoholičar na enološkom sajmu

Pa ako je godinama nekažnjeno prolazio zbog svog neodgovornog trošenja, a zatim od Ive Sanadera i Stjepana Mesića za nagradu dobio drugu najvažniju veleposlaničku funkciju, tko ga može uvjeriti da je odjednom kriv? Krivi su oni koji su takvog čovjeka poslali u SAD. Kao da su alkoholičara poslali na enološki sajam. Ili Zdravka Mamića na press konferenciju.

Jurica si, kao pravi ovisnik, nije mogao pomoći. Mislio je da slobodno može nastaviti sa starim navikama. Da može mlatiti lovu k'o buteljke: 32 tisuće dolara po restoranima, 45 tisuća za robu široke potrošnje, 26 tisuća dolara na napojnice, taksi i čašćenje partnera.

Novinarima je u sudnici bilo smiješno slušati Juričina objašnjenja kako je morao kupovati porculanske držače za salvete, podloške za čaše i svakakve skupocjene drangulije, kojima je mislio da vodi vanjsku politiku i da predstavlja Hrvatsku u SAD-u. Ali on je bio smrtno ozbiljan. On zaista misli da se to tako radi. Tako je, naime, radio godinama i nikad nije zbog toga odgovarao. Pa kako sad, pobogu, pred sud? Pa u zatvor? I još je vratio novac. Čak i preplatio.

Mesić je znao koga šalje u Washington

Krivi su, naravno, oni koji su takvom čovjeku, s takvom biografijom, takvim karakteristikama i takvom karijerom, povjerili tako odgovornu dužnost. Znali su koga šalju u Washington. Znao je to i Juričin prijatelj Ivo Sanader, ali za njega se znalo da ga nije bilo briga. Međutim, znao je to i Stjepan Mesić, bivši predsjednik Republike koji je supotpisao Juričino imenovanje.

Stoga bi bilo previše jednostavno kriviti isključivo Juricu što se ponašao onako kako se uvijek ponaša. Što je s onima koji su takvu osobu poslali u Washington, a kasnije i u New York? Ne samo da je on bio politički i kadrovski loše rješenje, već je iz njegove karijere bilo jasno da će državni proračun doživjeti značajan udarac.

I kad se sve to ostvarilo, kad je Jurica osramotio Hrvatsku - naročito u dvije godine mandata u Vijeću sigurnosti - a pritom još i neopravdano spiskao 700 tisuća kuna, tko bi još trebao snositi odgovornost? Oni koji sada šute o tome, kao Sanader? Ili još bolje, onaj koji sada dijeli lekcije, kao Mesić?

Paradigma HDZ-ove vlasti

Kad se bolje pogleda, Neven Jurica je paradigma HDZ-ove vlasti u proteklih dvadeset godina. Trošio je ono što nije njegovo. Trošio je dok ima. Trošio je kao da nikad neće doći sutra. Nije nikome podnosio račune. Nekažnjeno se izvlačio. Napredovao u karijeri, unatoč svemu. Bila je to, kako je sam priznao na suđenju, "pogubna lakomislenost". Ali kamo sreće da je sve počelo i završilo na Jurici. Ta "pogubnost" i ta "lakomislenost".

Juričin slučaj u jednome ipak odstupa od ustaljene HDZ-ove matrice: on je vratio pronevjereni novac. Ostale milijune i milijarde koji su pokradeni, potrošeni i zauvijek izgubljeni u prošla dva desetljeća HDZ-ove vladavine nikad nećemo vidjeti.

Vjerojatno više nećemo vidjeti ni Nevena Juricu, ali to je ipak mala utjeha. Oni koji su ga ovamo doveli, oni koji su ga tolerirali i promovirali, još su ovdje. I nemaju namjeru otići.

 > Ostale komentare autora pročitajte ovdje