Foto: Dragan Matić / Cropix

TEŠKO je reći što je bizarnije: činjenica da Milan Bandić protiv nekoga podnosi kaznenu prijavu, i to zbog netransparentnog trošenja gradskog novca, ili da kći bivšeg predsjednika Stjepana Mesića uporno odbija dostaviti podatke o tome kako je potrošila 2,5 milijuna kuna u projektu Terme Zagreb.

Sada je Milan Bandić taj koji se brine o svakoj gradskoj kuni. On je legalist, on poštuje proceduru i traži papir za svaki utrošeni novac. A kći bivšeg predsjednika države, onoga koji se desetljećima hvalio da je legalist i koji otvoreno pljuje po svima koji zamračuju proračunski novac, sada otvoreno poručuje da ne želi podnositi račune. Pomalo sumanuto, zar ne? Ili samo tako zvuči.

Bandić činio uslugu...

Bandić je očito dočekao svoju osvetu. Prije godinu dana, dok je još bio ili želio biti u dobrim odnosima s Mesićem, opravdavao je postavljanje Saše Mesić na čelo Termi izjavom kako "nitko ne smije biti žrtva svog prezimena, pogotovo ako je obrazovan i stručan".

Očekivao protuuslugu...

Negdje pri kraju predsjedničke kampanje, kad se zaoštrila polemika s Mesićem, rekao je ovo: "Kada bih samo brojio koliko me puta dnevno Mesić zvao u zadnjih deset godina kao zagrebačkog gradonačelnika, mogao bih pričati jedno osamnaest dana".

... I dočekao osvetu

A kad je napokon izgubio izbore, prvi potez na staroj dužnosti gradonačelnika bilo je pokretanje istrage o tome kako Mesićeva kći troši milijune iz proračuna Grada Zagreba. Nakon što je ona to odbijala učiniti, podnio je kaznenu prijavu Državnom odvjetništvu. Čovjek s 22 kaznene prijave, među kojima ima i onih koje se tiču netransparentnog trošenja gradskog novca, odlučio je kazneno prijaviti direktoricu zagrebačke tvrtke. Neka smo i to doživjeli. Neka smo doživjeli da je Bandić legalist.

I može se Saša Mesić sada uspoređivati s Rađenovićem. Može se prikazivati žrtvom nekakve "kumovske mafije". Može optuživati Bandića da se osvećuje "njezinom tati" i govoriti kako "odgovara samo Ini, a ne Gradu", ali svejedno ostaje činjenica da papire nije dala. I još uvijek nije jasno kako je provodila aktivnosti vezane uz javnu nabavu, zapošljavanja, investicije i bankovne izvode. I kako tvrde Bandićevi ljudi, ostaje sumnja u malverzacije, u neovlašteno korištenje potpisa, sklapanje štetnih ugovora.

Zar je automatski pošten onaj koji je protiv Bandića?

Zar je dovoljno odbiti zahtjeve za revizijom samo zato što ih podnosi Bandić? Biti netransparentan zato što je i Bandić netransparentan? Biti ispravan samo zato što Bandić inače baš i nije? I računati na magičnu moć svog prezimena, baš kao i pri samom zapošljavanju?

Ne trebamo se zavaravati. Naravno da do svega ovoga ne bi došlo da Mesić nije okončao mandat. Ne bi došlo ni da Bandić nije izgubio. Ili da je barem izgubio uz Mesićevu podršku. Kao što Saša Mesić možda ne bi dobila posao da Bandić nije na samom početku želio Mesićevu uslugu.

Nije problem što Bandić čini usluge. Problem nastaje kad se usluge ne vraćaju. A još veći kad se taj koji prima usluge, ponaša poput Bandića, troši novac i ne podnosi račune. Pa tako na zahtjev Kontrolnog ureda da se podastru računi za trošenje proračunskog novca bahato odgovara: "Pa na što to liči, o čemu se tu radi?"

Bandić koristi sredstva koja se na njega nikako ne primjenjuju

Jednostavno, radi se o tome da Milan Bandić poseže za onim zakonskim sredstvima koja već godinama nikako da se primijene na njemu samom. Radi se o tome da on vrlo dobro zna gdje može uprijeti prstom. A radi se i o još jednoj, dozlaboga bizarnoj stvari: Bandić je ovim postupkom prisilio svoje kritičare da stanu na njegovu stranu. Ako ste za transparentnost, legalizam, čiste račune, odgovornost i poštenje, podržite Bandića. To je ipak njegova najveća pljuska. Ne samo Mesiću.

> Ostale komentare autora pročitajte ovdje