Foto: AFP

DARIJO SRNA je prevalio ogroman put od skromnog života u Metkoviću do statusa 4 milijuna eura godišnje plaćenog božanstva koje podiže pehar Kupa Uefa.

No nije sve za Srnu i njegovu obitelj bilo med i mlijeko, golovi, pokali, milijuni, Mercedesi i BMW-i. Prije nego što je upoznao drugog  (Igora Štimca) i trećeg (Rinat Ahmetov) oca i nego što je došao do kapetanske trake kluba i reprezentacije, Srna i njegova obitelj (brat, otac i preci) prolazili su tešku dramu.

Srnin nogometni i životni put obilježila je vjernost: Hajduku, Šahtaru (u deset godina profesionalne karijere igrao je samo za dva kluba), ali je prije svega, vjernost obitelji za koju je iznimno vezan i kojoj (prije svega bratu Igoru koji ima Downow sindrom) posvećuje golove i stalno ističe zahvalnost na svemu što je postigao.

 "Nisu htjeli da netko muslimanskog porijekla zaigra za Hajduk, a onda su me tražili novac"

Već je kao 11-godišnjak pokazivao vanserijski talent za njegov uzrast, ali je prelazak u Hajduk priječilo to što mu se otac zove Uzeir, a u vrijeme dok je bjesnio hrvatsko-muslimanski rat "mnogi nisu htjeli da Musliman zaigra za Hajduk" prisjećao se njegov otac u priči koja je prije nekoliko godina zaintrigirala velikog poznavatelja i ljubitelja istočnoeuropskog nogometa Jonathana Wilsona:  "Bilo je to iznimno teško vrijeme, kada je nečije ime i prezime bilo jedino važno."

Međutim, Darijevog oca je od nacionalne diskriminacije još više smetala ona po "financijskoj osnovi" jer "Neki su treneri mlađih uzrasta u Hajduku otvoreno od mene tražili novac ako želim da Darijo zaigra tamo. Srećom, bio je toliko talentiran da kada su ga gledali na probi u Splitu, tražili su da ostane"

Sam Darijo je jednom prilikom rekao da je otac bio spreman prodati brod - jedinu obiteljsku pokretninu, kako bi sinu omogućio nastavak razvoja, a uvijek ističe da se cijela obitelj financijski žrtvovala kako bi njemu pomogla, iako su živjeli prilično skromno.

Danas, najblaže rečeno, nemaju problema sa financijama iako žive u istom onom starom stanu iz kojeg se Darijo otisnuo u nogometnu pustolovinu. Otac sada u slučaju nužde može prodati Mercedes ili BMW koje mu je sin kupio.

Nepojmljiva ratna tragedija Darijovog oca

Ako je Srnina priča filmska, što tek reći za onu njegovog oca Uzeira koji je imao tragično djetinjstvo siročeta Drugog svjetskog rata; kao trogodišnje dijete je zajedno sa bratom Safetom i ocem, iz šume u koju su pobjegli, gledao kako četnici pale njihovo selo Gornji Stopići, pri čemu su njegova trudna majka i sestra spaljene žive.

Preživjeli članovi obitelji su krenuli u izbjegličkoj koloni prema Bosankom Šamcu ali su u kaosu stariji brat i otac izgubili malog Uzeira kojeg je na kraju izbjeglička rijeka donijela u Sloveniju gdje ga je usvojila obitelj u Murskoj Soboti.

Otac mu je također poginuo u Bosanskom Šamcu, a brat Safet se priključio Armiji cijelo vrijeme tražeći mlađeg brata. Sasvim slučajno ga je i našao nekoliko godina poslije, kada mu je zapovjednik, inače Slovenac, ispričao o djetetu koje je usvojeno u Prekmurju.

Slučajni ostanak u Metkoviću

Brat je otišao po njega i vratili se se u Bosnu, gdje je Uzeir počeo braniti za Sarajevo, da bi ubrzo prešao u zenički Čelik. Zanimljiva je i slučajnost zbog koje je Uzeir Srna ostao u Metkoviću i zahvaljujući kojoj je Darijo Srna rođen i igra u Hrvatskoj: kao rezervni Čelikov golman gostovao je kod Neretve u Metkoviću i pošto se vratar domaćih domaćih ozlijedio, Metkovci su ga posudili.

Nakon jednog propalog braka i kratkog boravka u Francuskoj, skrasio se u Metkoviću, gdje je upoznao Milku, s kojom je dobio Darija. Ostalo je, već sada se može reći, povijest, a one Darijove suze od sinoć su sigurno bile djelomično inspirirane i ovom pričom.