SVAKE godine, domaće novine, portali i televizije pogode nas viješću o nekom uspješnom glumcu, glumici, manekenki, starleti ili pjevačici hrvatskih korijena koja je u Americi ostvarila nenadjebivu karijeru na kojoj joj može pozavidjeti svaki običan građanin ove naše vukojebine u kojoj na dnevnoj bazi, poput ekvilibrista, balansiramo na rubu egzistencije, a jedino što nas tješi jest činjenica da još uvijek nismo zaraženi svinjskom gripom.

U tim mračnim trenucima očaja svjetlo na kraju tunela predstavljaju nam Hrvati koji su napustili svoju jalovu njivu i krenuli trbuhom za genetski modificiranim kruhom tražeći sreću na dalekom zapadu gdje su pašnjaci zeleniji, silikoni jeftiniji, fotografi bolje barataju Photoshopom, a ljudi ulicama hodaju s kamenim botoks osmjesima na licu. Osjećamo taj nacionalni ponos kada vidimo da je NAŠA Stana Katić ostvarila zavidnu holivudsku karijeru i na nekoliko se minuta pojavila u hit-serijama kao što su "24" ili "Castle".

No, ona je samo jedna od mnogih. Bio je tu i Hrvat svih Hrvata, Eric Bana čija loza korijene vuče upravo iz ovih krajeva. Sjećam se da mi je u glavi zasvirala himna istog trena kada sam doznao da je to "naš čo'ek" i da će Hrvatina biti Hulk. Svi smo gledali Hulka i nestrpljivo čekali da se pretvori u zeleno čudovište i u naletu hulkovskog bijesa na domaćem jeziku pošalje Nicka Noltea u tri pi... materine i podvikne "za dom spremni" kao svojevrsni pozdrav domovini.

"To ti je onaj naš"

To se naravno nije dogodilo, kao na kraju krajeva ni bilo kakav komentar Bane ili bilo kojeg drugog "odmetnutog Hrvata" kojime bi dao do znanja da zna da dolazi iz Hrvatske i da osjeća bilo kakvu povezanost s ovom zemljom. Zemljom koja s ponosom izgovara njegovo ime i svaki puta kada ga ugledamo na velikom platnu ponosno kažemo: "To ti je onaj naš". 

No, nismo mi usamljeni u ovoj praksi. Sve zemlje bivše Jugoslavije imaju svoju holivudsku figuru koju svim snagama pokušavaju prisvojiti baš kao što Hrvati i Srbi to neprestano čine s Nikolom Teslom. Bosanci imaju Ivanu Miličević, Srbi i Crnogorci Millu Jovovich (iako se ona deklarira kao Ukrajinka), a Slovenci Željka Ivaneka. Postoji tu vjerojatno još mala vojska Jugoslavena koji samo čekaju da se nađe neki rođo koji će ih posvojiti i vratiti na djedovinu.   

Vlastite smo glumce u ovom kontekstu ionako podijelili u tri skupine

U prvu spadaju oni na koje smo najponosniji, a koji su ujedno i najmanje zainteresirani za zemlju odakle su njihovi preci zbrisali. To su likovi kao što su Eric Bana i Stana Katić, to jest, Hrvati koji još nisu svjesni koliki su ustvari Hrvati. Prije nekoliko sam se godina pobojao da ćemo prisvojiti i člana grupe Outkast, Andrea 3000 koji se, ničim izazvan, na crvenom tepihu pojavio noseći neki odjevni predmet s uzorkom šahovnice. Već sam vidio naslove "Andre 3000 naše gore list. Dida mu iz Tučepa"! 

Za Višnjića generalno čujemo samo kada se "sve njegove žene" stanu medijski podbadati

U drugu skupinu spadaju domaći glumci koji su zbrisali u Ameriku i ostvarili kakvu-takvu karijeru, a u pravilu se osjećaju Hrvatima, deklariraju se kao takvi ili su na kraju krajeva ponosni na činjenicu da dolaze iz ovih krajeva. E, ti su nam tako-tako. Primjerice, Gorana Višnjića čija uloga u "Hitnoj službi" nije bila zanemariva niti svedena na "cameo appereance" uglavnom u medijima srećemo kao oca djeteta one žene čijeg se imena ne mogu sjetiti, a svi ju znamo kao ženu koja je zanijela s pripitim Višnjićem. U redu, s vremena na vrijeme pojavi se tu i tamo neka vijest o njegovom ukazanju u filmovima kao što je "New York, I love you", ali generalno čujemo za njega samo kada se "sve njegove žene" stanu medijski podbadati.

Drugi slučaj je onaj Gorana Dukića koji je snimio zaista kvalitetan film "Wristcutters: The love story", a da bi o tome bilo što znali, morat ćete pošteno pretresti domaće medije, a kada i naiđete na tu vijest vjerojatno se radilo o nekom portalu namijenjenom filmskim entuzijastima. 

To su neželjeni domaći glumci s kojima nismo sigurni što bi. U tu skupinu spadaju Mira Furlan i dežurni holivudski ruski terorist Rade Šerbedžija. Prva je rođena u Zagrebu, a drugi u Lici, ali nekako se ne lomimo previše da ih prisvojimo i s ponosom izgovaramo "da, dragi moj, naš je Rade bio jedan od negativaca koji je zagorčavao život Jacku Baueru" ili "Mira Furlan glumila je u jednoj od, ako ne i najpopularnijoj seriji današnjice 'Lost'". Da, stvar bude smješnija, Šerbedžija je glumio Nikolu Teslu, ali ni takav nam se nije omilio. U kolektivnoj su svijesti naroda ostali kao "nesvrstani". O Šerbedžiji čitate kao o "najpopularnijem glumcu bivše Jugoslavije" i uglavnom se kalkulira "čiji je", a Miru Furlan smo svojevremeno čak i otjerali iz nekih totalno suludih i neshvatljivih razloga koji se mogu definirati kao "kada domoljublje izmakne kontroli".

U bonus skupinu spadali bi likovi kao što su Mirko Filipović i Branimir Cikatić, ali nećemo sad pretjerivati i razbacivati se terminom "glumac" iako i ovu dvojicu volimo više od ovih iz treće grupe. 

Zašto?

Tko bi to znao.

> Ostale komentare autora pročitajte ovdje

Foto: JLP, ABC, Saša Midžor Sučić (Cropix)