"VAMA je stiglo jedno idiotsko pismo i o tome neću razgovarati. To je pismo iz kojeg ispada da smo mi lopovi, a mi to nismo, mi smo odgovorni i na ta pitanja ne odgovaramo. Ne dolazi u obzir, nemam ovlaštenja za takve izjave. Upravno vijeće je dužno o tome odlučivati", sasuo nam je Vilim Ribić šef, ujedno i član Upravnog vijeća (!?) Nezavisnog sindikata znanosti i visokog obrazovanja umjesto "da" ili "ne". Pitanje je bilo krajnje nevino: "Je li sindikat kupovao kakve nekretnine nedavno?".

Ispostavilo se da je i da su navodi iz tog pisma istiniti, premda nije istina da se Ribića, navodnog pregovarača oko kupnje ovog zemljišta plaćenog u gotovini, optužuje za lopovluk. Istina, postavljaju puno pitanja, primjerice: zašto Ribićev sindikat nije podatke o ovom poslu javno priopćio svojim članovima i zašto, ukoliko su se odlučili na ovakvu investiciju, nisu raspisali javni natječaj i poziv ponuditeljima za kupoprodaju ovih nekretnina? O svemu su, kažu, pitali Vilima Ribića 24. veljače 2009. godine, ali odgovor o trošenju novca od njihovih članarina nije stigao do danas. Sindikat se prije svega optužuje za socijalnu neosjetljivost i proziva ih se što od članova traže "ravnomjernu raspodjelu tereta recesije" i provođenje "tobožnjih antirecesijskih mjera", dok im se središnjica baca u "shopping nekretnina".

Prije svega jer su bez buke pristali na smanjenje plaća profesorima koji su uložili gomilu energije, godina i znanja da bi naučili nešto, pa educirali hrvatsku djecu za crkavicu, a nisu ni zaprijetili štrajkom kako bi Vlada ostavila njihove plaće na miru, a dirnula u neke druge skuplje dugoročne investicije. Ne moramo spominjati koje.

Okupljanje i "okupljanje" sindikata

Nisu pozvali na prosvjed, nego su kupili zemljište koje će, kaže nam jedan od članova Upravnog vijeća koji je tu funkciju zamrznuo jučer, (ali je dobro obaviješten o zemljištu u Šarengradskoj ulici u užem centru Zagreba), "poboljšati pregovaračku poziciju sindikata". Zanimljivo, za prosvjed, prema aktualnim zakonima, nije potrebno zemljište koje ćete kupiti da bi se na njemu okupili i borili se za bolji bolju poziciju članova sindikata.

"Sredstva koja su angažirana ne dolaze iz štrajkaškog fonda", naglašava, "zemljište je kupljeno nakon sigurno pet-šest godina planiranja", kaže on. Međutim, nije nam mogao odmah reći o kojoj se površini radi, od koga je kupljeno i košta li zaista dvije milijarde eura, kao što tvrdi član sindikata. Postavili smo to pitanje predsjednik UV, profesoru Miljenku Šimpragi. Zanimalo nas je može li demantirati brojku od dva milijuna:

"Ne mogu vam reći, to je poslovna tajna s kojom su upoznata sva tijela sindikata i ne bi izlazili u širu javnost s tim podacima", kaže Šimpraga. Dodaje da je plan da na tom zemljištu iznikne Sindikalni dom i da se ne radi jedino o Nezavisnom sindikatu znanosti, no, nije nam otkrio koji će još sindikati sudjelovati u gradnji.

Konačna cijena Sindikalnog doma još uvijek se ne može procijeniti

Ribićeva je pak reakcija uzrokovana velikim stresom, kaže naš drugi sugovornik iz Upravnog vijeća, koji također nije demantirao cifru od dva milijuna eura, nego tek naglasio da o kojoj god da se cijeni radilo, da su u nju uračunate i građevinske i druge dozvole nužne za gradnju objekta koji košta - tko zna koliko. Znamo samo da će javni ili pozivni natječaj za projekt uskoro biti raspisan i da će investitor, logično, pokušati postići maksimalnu kvadraturu. No, evo što misle raditi s prostorom:

"Mi ćemo se ondje okupljati, provoditi neke ideje za koje trenutno nemamo prostora, promišljati dugoročno politiku, razvijati partnerske odnose...", navodi član UO NSZ. Taj sindikat najviše ulaže u ovu investiciju u kojoj će sudjelovati i drugi obrazovni sindikati unutar Matice.

Ne daj bože usporedbe sa Sanaderovim BMW-om

"Svi govore o štednji, pa se ovakve investicije mogu uspoređivati, bože sačuvaj, sa Sanaderovim BMW-om. No, ne radi se o mahagoniju i mramoru u kojem će sjediti čelnici sindikata, radi se o pametnoj investiciji i o novcu kojim smo pametno gospodarili godinama, tako da ne osjećamo krizu, nego smo ju iskoristili za kupnju zemljišta po povoljnoj cijeni. To je investicija koja će se vratiti, a ne automobil koji gubi na vrijednosti isti dan kada ste ga kupili", argumentira član Upravnog vijeća. Da, ali ljudi koji su davali taj novac sindikatu, svejedno su ostali bez šest posto plaće.

"To što Vlada ne odustaje od nekih stvari, nije do sindikata. Nemojte nasjedati na to, nije neuobičajeno da se u ovakvim vremenima se povlači pitanje plaća sindikalista ili investicije sindikata, ali to se zrcali na poziciju sindikata i desetke tisuća ljudi ispred kojih stoje. Osnovan je i paralelni sindikat koji jednostavno nije okupio dovoljno članova, a u naš se u četiri godine povećao s 8 na 11 tisuća članova i njih nitko ne tjera puškom, nego oni svojevoljno daju svoj novac jer znaju da će ga naš sindikat oploditi", kaže on.

No, da su o trošenju novca mogli obavijestiti članove, a ne samo "relevantna tijela sindikata" - mogli su.

Ana Benačić
Foto: Davor Pongračić, Vjekoslav Skledar (Cropix)