UGLEDNI međunarodni stručnjak za pravo mora dr. Davor Vidas upozorava na to kako je povjerenik za proširenje EU Oli Rehn u srijedu prije glasanja u Europskom parlamentu prilikom govora o graničnom sporu Hrvatske i Slovenije spomenuo samo dio klauzule spomenute u pregovaračkom okviru.

Dr. Vidas svoje stavove argumentira u tekstu kojeg prenosimo u cijelosti:

"Hrvatska želi postati članom Europske unije. Temeljni dokument za pregovore o njezinom pristupanju Uniji je Pregovarački okvir od 3. listopada 2005, a kojeg je utvrdilo Vijeće EU-a. U Europskoj je uniji ”čuvar” tog Pregovaračkog okvira – povjerenik Unije za proširenje. Sada je to Olli Rehn.

U srijedu, 11. ožujka, prije glasanja u Europskom parlamentu o nacrtima rezolucija o napretku zemalja kandidata, povjerenik Rehn je pred Parlamentom održao govor. Započevši ga s Hrvatskom, povjerenik nije propustio istaknuti da se Komisija oslanja na Pregovarački okvir EU-a kao temelj pristupnog procesa za Hrvatsku – dogovoren sa zemljama članicama EU, uključujući Sloveniju.

Vezano za aktualni granični spor između Hrvatske i Slovenije, povjerenik Rehn pri tome je naglasio kako su obje zemlje, prihvaćajući Pregovarački okvir, ujedno prihvatile klauzulu sadržanu u tom okviru (točka 13) po kojoj će ”granične sporove rješavati sukladno načelu mirnog rješavanja sporova u skladu s Poveljom UN-a“, prema kojoj su razne mogućnosti na izbor: pregovori, posredovanje, mirenje, arbitraža, sudsko rješavanje, obraćanje regionalnim ustanovama ili sporazumima i dr. To bi uključivalo i medijaciju što ju je povjerenik, u ime Komisije, predložio Sloveniji i Hrvatskoj. Načelno i uopćeno govoreći, tako bi stvari stajale.

No, rečenica sadržana u točci 13 Pregovaračkog okvira, na koju se povjerenik Rehn pred Parlamentom pozvao, ne završava uopćenim pozivanjem na Povelju UN-a – jer iza te riječi nije točka, nego je zarez. Nakon zareza, u nastavku iste rečenice stoji da će granični sporovi uključivati rješavanje "ako je nužno, obveznom nadležnošću Međunarodnog suda pravde" u Haagu. Kao pretpostavku za razmatranje obvezne nadležnosti Suda, točka 13 navodi "nužnost" (u engleskom tekstu: "if necessary").

Logično se je upitati: ako je tako navedeno u Pregovaračkom okviru, koji je temeljni dokument EU-a za pristupanje Hrvatske Uniji, a sami su pregovori već mjesecima blokirani baš zbog graničnog spora, što bi još u takvom kontekstu – i nakon skoro 18 godina bezuspješna pregovaranja (uključujući i neuspjelo posredovanje), te dostignutog najlošijeg stupnja odnosa među dvjema državama do sada – trebalo biti više "nužno" da bi se uvažilo pozivanje iz točke 13 na nadležnost Međunarodnog suda?

No, to se pitanje nije postavilo. Povjerenik se pred Europskim parlamentom pozvao na Pregovarački okvir samo u onom dijelu rečenice u kojem se uopćeno navode mirni načini rješavanja sporova prema Povelji UN-a, a izostavio je specifikaciju po kojoj, ako je nužno, rješavanje uključuje obveznu nadležnost Međunarodnog suda.

Parlament je zatim, nakon pregovora koji su se odužili do kasno u noć, na kraju izglasao rezoluciju, ali s novim amandmanom izvjestitelja za Hrvatsku, Hannesa Swobode, po kojem se ”podsjeća na neformalni dogovor postignut 26. kolovoza 2007. između premijera Hrvatske i Slovenije o podnošenju njihova graničnog spora pred međunarodno tijelo; pozdravlja spremnost Hrvatske i Slovenije da prihvate medijaciju koju je ponudila Komisija i zauzima stajalište da se ta medijacija treba temeljiti na međunarodnom pravu; i u tom kontekstu očekuje brzi napredak u pristupnim pregovorima".

Time je izmijenjen raniji nacrt rezolucije, koji je sadržao amandman po kojem se "pozdravlja neformalni dogovor postignut [26.] kolovoza 2007. između premijera Hrvatske i Slovenije o podnošenju njihova graničnog spora pred Međunarodni sud pravde u Haagu i traži od obiju strana da provedu taj dogovor".

Taj raniji nacrt, usklađen i s Pregovaračkim okvirom najvišeg tijela Unije, Vijećem, bio je prihvaćen u vanjskopolitičkom odboru Europskog parlamenta 21. siječnja, na prijedlog njemačkog demokršćanskog zastupnika Bernda Posselta.

Istog siječanjskog dana popodne, tek što je u spomenutom nacrtu rezolucije bio upućen poziv na iznošenje spora pred Međunarodni sud, povjerenik Rehn otputovao je međutim – prvo u Ljubljanu i zatim, u kasnim večernjim satima, nenajavljen u Zagreb. Nosio je dvjema državama prijedlog da im u rješavanju graničnog spora pomogne – Europska komisija. Ali – za razliku od poziva na poštivanje premijerskog dogovora o iznošenju spora pred Međunarodni sud, zapisanog u nacrtu rezolucije prihvaćene ranije istog dana – povjerenik Rehn je ponudio pomoć u vidu tročlanog „vijeća mudraca“ pod vodstvom svojega zemljaka, bivšeg finskog predsjednika Marttija Ahtisaarija.

Do tada su Hrvatska i Slovenija već bile održale više sastanaka Mješovitog povjerenstva pravnih stručnjaka, a naredni je sastanak tada bio pred održavanjem. No, od tog dana i s izvrsnim motivom i opravdanjem (makar jedne strane) za – neuspjeh.

Mješovito povjerenstvo pravnih stručnjaka dviju zemalja su još potkraj 2007. osnovale slovenska i hrvatska vlada, temeljem suglasja premijera Sanadera i Janše postignutog na Bledu, 26. kolovoza 2007., da će se osnovati takvo povjerenstvo sa zadatkom da, kako stoji u magnetogramu izjave tadašnjeg slovenskog premijera: ”oblikuje prijedlog sporazuma o iznošenju graničnog spora pred Međunarodni sud u Haagu”. Istom je prigodom Janša izjavio da je između njega i hrvatskog premijera postignuta načelna suglasnost da će se ”neriješena granična pitanja među dvjema državama predati na rješavanje Međunarodnom sudu u Haagu”, dok će se ”preostala neriješena pitanja najprije pokušati rješavati na bilateralnoj razini”.

No, nakon Rehnova iznenadnog prijedloga „facilitacije“, Mješovito je povjerenstvo pravnih stručnjaka dviju zemalja – koje je do tada, iako bremenito razlikama, ipak funkcioniralo – naglo svedeno na sporedni kolosijek. Slovenska je Vlada zatim 5. ožujka 2009. odlučila jednostrano raspustiti svoj dio Mješovitog povjerenstva, čime je i formalno okončala njegov daljnji rad.

Nekoliko dana zatim, 9. ožujka, Hrvatska je prihvatila Rehnovu inicijativu za medijacijom ”vijeća mudraca”, odgovorivši da u skladu s ranije postignutom načelnom suglasnošću dvojice premijera iz kolovoza 2007. i u okviru te suglasnosti, a temeljem važećega međunarodnoga prava, posrednička skupina treba pomoći dvjema državama, kao prvo, u oblikovanju prijedloga sporazuma o iznošenju graničnoga spora pred Međunarodni sud u Haagu i, kao drugo, u formuliranju prijedloga rješavanja ostalih otvorenih pitanja.

Tako bi, prema hrvatskom odgovoru na Rehnovu ponudu, svrha predložene medijacije bila u konkretizaciji već ranije postignutog načelnog dogovora između premijera Janše i Sanadera, o iznošenju graničnog spora pred Međunarodni sud. Nakon raspuštanja slovenskog dijela Mješovitog povjerenstva, drugog načina za provođenje bledskog dogovora više nije bilo. A provođenje tog dogovora važno je i iz rakursa EU-a, tim više što je blagoslov za takav pristup, s obzirom na granične sporove, sadržan u izričitom upućivanju na Međunarodni sud prema točci 13 Pregovaračkog okvira EU-a – što bi za povjerenika Unije za proširenje trebalo biti i te kako relevantno.

No, koliko će dugo, ili kratko, sadašnji hrvatski politički vrh ustrajati na takvom svojem odgovoru, pitanje je možda i akutnije od sušenja tinte na ovom tekstu – a kamoli njegove objave. Jer, po svemu sudeći, povjerenik Rehn za Međunarodni sud pravde ne želi niti čuti, bez obzira na to što je za rješavanje graničnih sporova države kandidatkinje izrijekom naveden u Pregovaračkom okviru EU – temelju hrvatskog pristupanja, koji je upravo njemu povjeren na ”čuvanje”.

Povjerenik Rehn se, naime, zalaže za to da međunarodno pravo u graničnom sporu između dviju država primjenjuje ”vijeće mudraca” (ne nužno i pravnika) – umjesto vijeća sudaca Međunarodnog suda pravde. Možda ima za to dobre razloge. Nije ih, međutim, za sada objasnio."

Foto: AFP