POČETKOM 14. stoljeća jedna je hrvatska velikaška obitelj imala toliku moć da je praktički samostalno upravljala velikim dijelom Hrvatske i Bosne. Bili su to Šubići Bribirski, plemićka obitelj čiji su pripadnici desetljećima određivali političke prilike na istočnoj obali Jadrana. No njihova je dominacija naglo prekinuta 1322. godine, kada se protiv njih okrenuo dio hrvatskog plemstva, uz potporu ugarsko-hrvatskog kralja Karla I. Roberta.

Događaji povezani sa saborom hrvatskih velikaša u Kninu i bitkom kod Bliske označili su prekretnicu u hrvatskoj srednjovjekovnoj povijesti. Bio je to početak kraja gotovo samostalne vlasti Šubića nad velikim dijelom hrvatskih zemalja.

Obitelj koja je bila moćnija od kralja

Uspon Šubića započeo je još u 13. stoljeću, a vrhunac je dosegnuo za Pavla I. Šubića Bribirskog. Kao hrvatski ban, Pavao je postupno proširio svoju vlast na dalmatinske gradove i znatan dio hrvatskog prostora, a početkom 14. stoljeća zagospodario je i Bosnom.

Njegova moć bila je toliko velika da je djelovao gotovo poput neovisnog vladara. Imao je vlastitu upravu, vojsku i prihode, a kraljevska vlast nad područjima kojima je upravljao često je bila tek nominalna.

Takav položaj omogućile su mu političke prilike u Ugarsko-Hrvatskom Kraljevstvu. Nakon izumiranja dinastije Arpadovića 1301. godine nastupilo je razdoblje borbi za prijestolje, tijekom kojeg su velikaši dodatno ojačali.

Pavao je iskoristio slabost središnje vlasti i izgradio teritorijalnu moć kakvu je rijetko koji hrvatski velikaš uspio ostvariti.

Sin nije uspio sačuvati očevu moć

Nakon Pavlove smrti 1312. godine vlast je naslijedio njegov sin Mladen II. Šubić Bribirski. Naslijedio je golemo područje i snažan politički položaj, ali i brojne protivnike.

Mladen se ubrzo suočio s otporom dalmatinskih gradova, osobito Šibenika i Trogira, koji su nastojali ograničiti njegovu vlast. Istodobno su se protiv njega počeli okretati i pojedini hrvatski velikaši kojima nije odgovarala dominacija jedne obitelji.

Probleme su dodatno produbili sukobi unutar same obitelji Šubić, kao i nezadovoljstvo Mladenovim načinom upravljanja.

Za razliku od svojeg oca, Mladen nije uspio održati ravnotežu između različitih političkih interesa. Njegovi protivnici postupno su se povezivali, a u sukob se uključio i kralj Karlo I. Robert, koji je nastojao obnoviti kraljevsku vlast nad područjima kojima su velikaši dotad upravljali gotovo neovisno.

Poraz kod Bliske

Odlučujući sukob dogodio se u kasno ljeto 1322. godine kod Bliske, današnje Blizne u zaleđu Trogira.

Protiv Mladena II. okupila se široka koalicija hrvatskih velikaša i dalmatinskih gradova, uz kraljevu potporu. Među njegovim protivnicima našao se čak i njegov brat Pavao II. Šubić, koji se nadao da bi nakon Mladenova pada mogao preuzeti bansku čast.

Koalicijsku vojsku predvodio je slavonski ban Ivan Babonić. Mladenove snage, kojima je pomagao njegov brat Juraj II., doživjele su težak poraz. Sam Mladen uspio se povući u Klis, ali njegov je politički položaj bio ozbiljno uzdrman.

Iako nisu sačuvani pouzdani detalji o samom tijeku bitke, njezin je ishod jasan. Mladen je izgubio vojnu nadmoć koja je njegovoj obitelji desetljećima omogućavala gotovo neograničenu vlast.

Sabor u Kninu i kraljeva odluka

Nakon Mladenova poraza u Hrvatsku je stigao kralj Karlo I. Robert. U Kninu je početkom listopada 1322. održao sabor na kojem je odlučivao o novom odnosu snaga među hrvatskim velikašima.

Dana 8. listopada kralj je potvrdio povlastice Trogiru i Šibeniku, gradovima koji su sudjelovali u otporu Mladenu. Potvrđivao je i posjede njegovih protivnika, čime je dodatno učvrstio njihov položaj.

Mladen II. također je došao u Knin, nadajući se da će uspjeti postići dogovor s kraljem. Za takvo očekivanje imao je razloga. Njegov otac Pavao svojedobno je bio jedan od važnih saveznika Karla Roberta u borbi za ugarsko-hrvatsko prijestolje.

No kralj nije namjeravao obnoviti nekadašnju moć Šubića. Mladen je u Kninu lišen slobode i odveden u Ugarsku, gdje je ostatak života proveo pod kraljevim nadzorom. Povjesničari različito opisuju stupanj njegove neslobode, pa njegov kasniji položaj ne treba nužno poistovjećivati s neprekidnim zatočeništvom u tamnici.

Mladen II. umro je početkom 1340-ih, a njegova nekadašnja politička moć nikada nije obnovljena.

Što se dogodilo sa Šubićima?

Pad Mladena II. nije značio nestanak obitelji Šubić Bribirskih. Njezini su pripadnici zadržali dio svojih posjeda i nastavili igrati važnu ulogu u hrvatskoj povijesti.

Međutim, izgubili su dotadašnju prevlast i nasljednu bansku čast. Kralj je za hrvatskog bana postavio Ivana Babonića, dok su drugi velikaši iskoristili slabljenje Šubića kako bi proširili vlastite posjede.

Posebno je ojačao Ivan Nelipić, koji je ubrzo zavladao Kninom. U Bosni je samostalniji položaj učvrstio Stjepan II. Kotromanić.

Zanimljivo je da slom Šubića nije automatski značio uspostavu čvrste kraljevske vlasti u Hrvatskoj. Umjesto jedne izrazito moćne velikaške obitelji, pojavilo se više suparničkih plemićkih skupina, a kraljevi su još desetljećima nastojali uspostaviti stvarnu kontrolu nad hrvatskim prostorom.

Ipak, Šubići su ostavili dubok trag. Iz njihove je obitelji potekla i kasnija velikaška obitelj Zrinski, koja će stoljećima poslije imati jednu od najvažnijih uloga u hrvatskoj povijesti.

Događaji iz 1322. tako su označili kraj jednog iznimnog razdoblja u kojem su Šubići Bribirski bili gotovo ravnopravni samim kraljevima.