NAČIN na koji razgovaramo s partnerom tijekom svađe može mnogo otkriti o stanju veze. Psihologinja dr. Sabrina Romanoff, koja već deset godina radi s parovima, upozorava da neke naizgled bezazlene fraze tijekom svađe mogu ukazivati na ozbiljne probleme u vezi.

Prema njezinim riječima, njima se može izbjegavati odgovornost, umanjivati partnerove osjećaje ili prebacivati krivnja. "Jedna ovakva izjava ne znači automatski da je veza osuđena na propast", ističe Romanoff za CNBC, dodajući da je posebno važno kako partner reagira kada mu ukažemo na problem. Izdvojila je pet upozoravajućih fraza koje, prema njezinu iskustvu, mogu biti znak da se veza bliži kraju.

"Jednostavno sam takav/takva"

Dr. Romanoff tvrdi da ova izjava postaje problem kada se koristi kao opravdanje za odbijanje bilo kakve promjene ponašanja koje šteti partneru. Umjesto prihvaćanja odgovornosti, od druge se osobe očekuje da se jednostavno prilagodi. "Ne tražim da postaneš druga osoba, nego da pokušaš korigirati to specifično ponašanje", predlaže Romanoff kao odgovor kojim se razgovor vraća na konkretan problem.

"Previše si osjetljiv/a"

Prema psihologinji, ovom se frazom partnerovi osjećaji obezvređuju, a pozornost se s problematičnog postupka prebacuje na njegovu reakciju. Tako osoba može izbjeći suočavanje s vlastitim ponašanjem i prikazati drugu stranu kao pravi problem.

"Već sam se ispričao/la"

Dr. Romanoff upozorava da ova fraza može služiti za prekid neugodne rasprave bez rješavanja stvarnog uzroka problema. Sama isprika nije dovoljna ako iza nje ne slijedi promjena ponašanja. U suprotnom se isti problemi i sukobi mogu nastaviti ponavljati.

"Ali ja toliko radim za tebe"

Prema dr. Romanoff, ovom izjavom partner pokušava skrenuti pozornost s konkretnog problema nabrajanjem svega dobrog što je ranije učinio. Na taj način može pokušati umanjiti opravdanost partnerove zamjerke ili ga navesti da snizi svoja očekivanja. Prethodna dobra djela, ističe psihologinja, ne poništavaju ponašanje koje je trenutačno problematično.

"Ti to uvijek radiš"

Psihologinja objašnjava da se ovom frazom konkretan problem pretvara u kritiku partnerove osobnosti ili navodnog trajnog obrasca ponašanja. Umjesto razgovora o onome što se upravo dogodilo, krivnja se tako prebacuje na drugu osobu. Time se izbjegava rješavanje konkretnog problema zbog kojeg je svađa započela.