BRUTALNI napadi među mladima posljednjih su mjeseci sve češća tema u javnosti, a nakon najnovijeg slučaja u Slavonskom Brodu psihijatar Ante Bagarić iz Klinike za psihijatriju Vrapče upozorava da nasilje postaje odraz društva koje je izgubilo empatiju. Objasnio je da smo kao društvo zalutali i da se moramo vratiti na normalan put, piše N1.

Novi slučaj nasilja zabilježen je u Slavonskom Brodu, gdje se društvenim mrežama proširila snimka napada na mlađeg muškarca u središtu grada. Na snimci se vidi kako više osoba promatra mladića koji nepomično leži na cesti, dok ga jedan od napadača udara nogama, gazi i vuče. Tek u jednom trenutku jedna osoba pokušava zaustaviti daljnje nasilje.

Nakon što je snimka izazvala brojne reakcije, sestra napadnutog izjavila je da je njezin brat bio nasumična žrtva skupine mladića. Policija je u međuvremenu uhitila mlađu osobu koju povezuje s pokušajem nanošenja teških tjelesnih ozljeda 31-godišnjaku. Obitelj napadnutog muškarca tvrdi da je uhićeni mladić otprije poznat policiji.

"Udaranje mlade osobe koja je bez svijesti možda je najjasniji primjer koliko smo postali neempatični"

To je samo jedan u nizu nasilnih događaja kojima svjedočimo posljednjih mjeseci. Sve češće u javnost dospijevaju snimke brutalnih napada među mladima, ali i slučajeva u kojima su žrtve odrasle osobe. Psihijatar Ante Bagarić smatra da ovakvi slučajevi mnogo govore o stanju društva. Posebno upozorava na gubitak empatije i napominje da se ona ne dobiva rođenjem, nego se razvija tijekom života.

"Empatija je vjerojatno najvažniji element ljudskog postojanja, a o njoj se zadnjih godina puno piše i govori, no nažalost, uglavnom pogrešno. Jedna od tih zabluda jest da se s empatijom rađaš ili ne rađaš. Ne, empatija se uči cijeli život. Nju razvijamo ili ona propada.

Naravno, kao i sve najkvalitetnije stvari na svijetu, teško nastaje, a ako se ne njeguje, brzo propada. Udaranje mlade osobe koja je bez svijesti možda je najjasniji primjer koliko smo postali neempatično društvo. Koliko god se trudili pokazati da smo empatični, ovo je naša stvarna slika", rekao je Bagarić.

"Nasilje je normalizirano svugdje i favorizira se"

Na pitanje je li nasilje među mladima postalo normalizirano i tolerira li ga društvo više nego prije, Bagarić odgovara potvrdno. "Da, nasilje je normalizirano svugdje i favorizira se. Deklarativno smo protiv njega, posebno ako "njihovi" napadaju "naše". Slažem se da je to nekad bilo nezamislivo", kaže on.

Osvrnuo se i na ponašanje skupine tijekom nasilnih događaja i objasnio da tada prevladavaju instinktivne reakcije. "Kada nasilje krene, grupa više ne djeluje racionalno, nego instinktivno, životinjski. Tada vrijede sasvim drugi emocionalni procesi.

Odanost vođi, ovisnost o njemu, stvaranje patoloških parova te borba ili bijeg preuzimaju glavnu ulogu. U takvim se situacijama ne čuju glasovi razuma, empatije i ljubavi, ma koliko bili glasni", objašnjava psihijatar.

"Slika neće postati ljepša ako razbijemo ogledalo"

Smatra da je odgovornost za ovakvo stanje široko rasprostranjena. "Zakazali smo na svim mjestima gdje smo mogli zakazati. Ne vidim nijednu instituciju niti grupu koja istinski radi na ozdravljenju društva. Posljedično, može nam biti samo gore", govori Bagarić.

Iako se često ističe da društvene mreže potiču nasilje, Bagarić misli da je njihova uloga drukčija. "Većina stručnjaka koja se bavi ovakvim temama odgovorila bi da društvene mreže potiču nasilje. Ja ne mislim tako. Društvene mreže su ogledalo. E sad, problem je što ogledalo pokazuje kakvi smo. Slika neće postati ljepša ako razbijemo ogledalo", rekao je.

Govoreći o agresiji, ističe da je ona prirodan dio čovjeka, ali da je presudno kako se njome upravlja. "Agresija je prirodni, sastavni dio svake osobe i svake grupe. To je i biološka i mentalna datost. Važno je pitanje što radimo s tim agresivnim impulsima.

"Živimo u iznimno destruktivnom društvu"

Možemo se kao društvo razvijati tako da tu veliku nagonsku energiju usmjeravamo na korist pojedinaca i društva. A možemo tu prirodnu energiju koristiti za uništavanje ljudskih života. Vrlo je slično nuklearnoj energiji. Postoji Krško, ali postoji i Hirošima", navodi psihijatar.

Bagarić upozorava i na opasnost umanjivanja nasilja pod izlikom da je riječ o "dječjoj tučnjavi". "Živimo u iznimno destruktivnom društvu, ali što je još gore, živimo u lažnom društvu. Umanjivanje problema ne smanjuje, nego povećava problem", kaže on.

Na pitanje što ovakvi incidenti govore o vrijednostima koje mladi usvajaju, odgovara kratko. "Mladi, kao i prethodnih milijun godina, samo slijede starije", poručio je. Kao ključne načine prevencije Bagarić ističe razvoj empatije i promjenu društvenih uzora.

"Puno toga možemo napraviti. Na primjer, možemo razvijati empatiju. Glavni junaci naših priča trebaju biti oni koji su pomagali, a ne oni koji su nekoga pobijedili. Destruktivne stvari moramo označiti kao takve i postaviti im granice.

Tisuće stvari može napraviti svatko od nas, i to svakoga dana", smatra on. Posljednji slučaj iz Slavonskog Broda ponovno je otvorio pitanje granica nasilja među mladima, ali i odgovornosti cijelog društva za obrasce ponašanja koji sve češće završavaju teškim posljedicama.