IZRAŽENO samopouzdanje često je posljedica odrastanja uz roditelje koji su pružali bezuvjetnu podršku i stalni poticaj. S druge strane, osobe koje neprestano sumnjaju u sebe vjerojatno su s roditeljima vodile razgovore koji su im s vremenom narušili sigurnost u sebe i izazvali tjeskobu. Ovakav odgoj često uključuje specifične fraze koje ostavljaju dugoročne posljedice, piše YourTango.

"Shvatit ćeš kad odrasteš"

Roditelji koji koriste ovu frazu postavljaju djeci nerealna očekivanja, umjesto da im dopuste prostor za pogreške i uključe ih u razgovore o složenijim temama. Zbog toga takva djeca kasnije, kao odrasli, očekuju da će sve odgovore dobiti automatski, kao da su godine jedini preduvjet za razumijevanje svijeta.

Iako neke teme nisu prikladne za djecu, ignoriranje njihove znatiželje guši sposobnost kritičkog razmišljanja i stvara tjeskobu. Kada odrastu, takve osobe stalno preispituju svoje postupke jer imaju osjećaj da nešto rade pogrešno.

"Samo ćeš nešto pokvariti"

Kada roditelji kritiziraju djecu zbog pogrešaka, ne samo da im narušavaju samopouzdanje, nego im oduzimaju i priliku za učenje i napredak. Ponekad je potrebno pogriješiti kako bismo naučili idući put nešto napraviti bolje.

Djeca koja slušaju poruke poput "samo ćeš pokvariti" ili "pusti mene da to napravim" postaju nesigurna u novim situacijama. Zbog toga izbjegavaju zadatke koje ne razumiju i odbijaju izaći iz zone komfora, jer su roditelji uvijek pretpostavljali da će pogriješiti. Ne shvaćaju da pogreška najčešće ne znači da su napravili nešto loše.

"Jesam li ti rekao/rekla"

Ako dijete odrasta s osjećajem da ga se stalno proziva zbog pogrešaka, razvija trajan strah od razočaravanja drugih. Takva se djeca povlače u sigurnost umjesto da isprobavaju nove stvari. Počinju sumnjati u sebe jer se boje da nikome nisu dovoljno dobra, pa zanemaruju vlastite potrebe i interese.

Ovo su djeca koja izrastu u odrasle koji pod svaku cijenu žele udovoljiti drugima, jer su mladost proveli slušajući "jesam li ti rekao". Ne osjećaju se ugodno samostalno donositi odluke budući da su ih roditelji stalno kritizirali. U najosjetljivijim godinama tako su naučili tražiti tuđu potvrdu i odobrenje.

"Hajde da vidimo što drugi rade"

Kada se djecu od malih nogu uči da se uspoređuju s drugima i slijede većinu, kasnije im je puno teže razviti vlastiti stav i liderske vještine. Naviknu se promatrati okolinu i oslanjati se na tuđa mišljenja do te mjere da vlastite ideje potpuno zanemare.

Takva djeca nikada nisu dobila priliku samostalno razmišljati i provesti svoje zamisli do kraja. Roditelji su takvim frazama poticali osjećaj nesigurnosti i tjeskobe, umjesto da su gradili samopouzdanje.

"Zato što sam ja tako rekao/rekla"

Bez prilike da samostalno razmišljaju i vježbaju izražavanje vlastitog mišljenja, djeca odrastaju u osobe koje se stalno preispituju. Ne dobivaju priliku naučiti kako rješavati sukobe i razumjeti razloge iza nečijih odluka.

Odgoj uz roditelje koji su autoritet nametali ovom frazom stvara ljude koji se oslanjaju na druge da im postavljaju granice i usmjeravaju ponašanje. Zbog toga postaju kronično tjeskobni.