POJAM "privilegij", često izaziva negativne reakcije, no određene okolnosti u djetinjstvu mogu postaviti čvrste temelje za uspjeh u odrasloj dobi. Kvalitetno vrijeme s roditeljima i lekcije naučene kroz odrastanje predstavljaju prednost koju nemaju sva djeca. Iako se mnoge od tih stvari čine uobičajenima, one djeci pružaju znatno bolju startnu poziciju nego što se misli.

Više vremena za igru

Imućnije obitelji često plaćaju ispomoć u kućanstvu kako bi slobodno vrijeme mogle provesti prema vlastitim željama. Tako se, umjesto košnje trave ili čišćenja, mogu igrati s djecom ili se posvetiti hobijima. Djeci to omogućuje češću prisutnost roditelja, a istovremeno ih oslobađa obveze da sve svoje slobodno vrijeme troše na kućanske poslove. Nakon škole mogu pisati zadaću umjesto da čuvaju mlađu braću i sestre te se bezbrižno igrati s prijateljima.

Pošteđenost od briga odraslih

Djeca u privilegiranim domovima često su pošteđena briga o financijama ili donošenja odluka koje pripadaju odraslima. Mogli su jednostavno biti djeca, a bezbrižnost djetinjstva luksuz je koji se rijetko prepoznaje kao takav.

Iako je korisno poticati dječju neovisnost, djeca ne bi trebala osjećati tjeskobu zbog financijskih problema ili roditeljskih odnosa. Neovisno o prihodima, najprivilegiranija su djeca zaštićena od nepotrebnog stresa i briga odraslih.

Pristup instruktorima i mentorima

Privilegirana djeca često imaju pristup resursima koji im omogućuju da potraže pomoć kada im nešto ne ide. Bilo da se radi o školi s dobrim resursima ili privatnom instruktoru, takva djeca imaju priliku ostvariti puni potencijal u obrazovnom sustavu. Dodatna pomoć poput instrukcija iznimno je korisna djeci koja imaju poteškoća s gradivom.

Međutim, nemaju sve obitelji financijske mogućnosti za instruktora ili znanje da same pomognu djetetu, zbog čega je takva podrška stvarna privilegija. Djeca s pristupom takvoj pomoći imaju veće izglede za uspjeh, dok djeca bez nje često zaostaju u obrazovanju, što može imati dugoročne posljedice.

Zajedničke obiteljske večere

Redovite obiteljske večere povezuju se s boljim uspjehom u školi, čvršćim obiteljskim vezama i općenito boljim stanjem djeteta, što im osigurava kvalitetniji početak u životu. Nažalost, nemaju sve obitelji mogućnost zajedničkog okupljanja za večerom.

Kada roditelji rade do kasno, djeca često večeraju sama. Iako se zajednička večera ne doživljava uvijek kao privilegija, ona dokazano priprema djecu za uspjeh, čak i ako im ponekad nije do sjedenja za stolom.

Aktivni bake i djedovi

Uz prisutnost roditelja, za razvoj djeteta važna je i blizina bake i djeda. Osim što je roditeljima praktično i financijski isplativo zbog pomoći oko čuvanja djece, istraživanje objavljeno u časopisu Frontiers in Psychology pokazuje da angažirani bake i djedovi doprinose i boljem emocionalnom stanju unuka.

Riječ je o prednosti koja ne ovisi o novcu, a dok je nekoj djeci stalno dostupna, drugima predstavlja nedostižnu želju.

Kupovina nove odjeće

Djeca koja su svake godine za školu dobivala novu odjeću po svom izboru, umjesto da nasljeđuju od drugih ili kupuju u trgovinama rabljene robe, odrastala su s privilegijom. Možda nisu dobili sve što su poželjeli, ali nisu morali osjećati krivnju kada bi zatražili nešto novo. Nisu morali brinuti hoće li za početak školske godine imati nove hlače ili ruksak.

Roditelji u skladnom odnosu

Iako su razvod ili rastava ponekad nužni, mnoga djeca odrastaju uz roditelje koji formalno ostaju zajedno, ali u domu ispunjenom napetostima i sukobima. Takva djeca moraju neprestano biti na oprezu, za razliku od vršnjaka čiji roditelji pokazuju međusobnu nježnost i poštovanje.

Odnos roditelja i model ljubavi viđen u djetinjstvu oblikuje naše buduće romantične odnose. Zbog toga je odrastanje uz roditelje koji se vole stvarna privilegija, jer djeca imaju bolji temelj za izgradnju zdravih veza i ne moraju ispravljati toksične obrasce ponašanja naučene u obitelji.

Sigurno okruženje

Za neku djecu dom nije sigurno mjesto. Ona često osjećaju da moraju potiskivati vlastite emocije i ugađati drugima kako bi izbjegla negativne posljedice. S druge strane, privilegirana djeca, neovisno o prihodima obitelji, imala su sigurno utočište u svom domu.

Kada se nisu osjećala dobro, njihove su emocije bile primijećene i uvažene. Podršku su mogla zatražiti od roditelja bez straha od negativne reakcije. Imala su slobodu biti djeca sa svim svojim osjećajima, što je temelj za razvoj emocionalne inteligencije u odrasloj dobi.