HRVATSKA je u trećem kolu grupne faze pobijedila Ganu 2:1 i time prošla u nokaut-fazu kao druga momčad skupine, odmah iza Engleske. Utakmicu su obilježile velike oscilacije na obje strane i dva dijametralno suprotna poluvremena u neobičnoj situaciji u kojoj je Gani poraz čak i dobrodošao, s obzirom na to da bi je trebao odvesti u lakši dio ždrijeba.

Šokantna prva postava i Dalićev pun pogodak

Dalić je napravio nekoliko promjena u odnosu na susret s Engleskom, a neke su šokirale veći dio javnosti. Na teren su krenuli Livaković - Stanišić, Šutalo, Pongračić, Perišić - Kovačić, Modrić - Sučić, Vlašić, Baturina - Budimir. U vrhu napada startao je Ante Budimir umjesto Petra Muse, što je bila zamjena figure za figuru, bez prevelikog taktičkog utjecaja.

Ivan Perišić igrao je na lijevoj strani obrane jer u ovom trenutku izgleda fizički sposobniji od rekonvalescenta Joška Gvardiola, a nešto slično, ali politički korektnije, rekao je i Zlatko Dalić prije utakmice. Veliko iznenađenje bilo je i to što je Nikola Vlašić ušao u sastav.

Startao je na poziciji desetke, dok su Petar Sučić i Martin Baturina formalno bili krila u formaciji 4-2-3-1. U praksi je to značilo da Hrvatska igra bez krila. Dalić je natrpao sredinu terena veznjacima kako bi usporio ritam utakmice. U tome je potpuno uspio.

Gana je imala samo jedan udarac prema golu, i to iz vrlo neizgledne situacije. Nije ni Hrvatska ofenzivno briljirala. Kovačić i Modrić ponovno su bespotrebno uzimali loptu iz nogu stopera, čime su ih isključili iz igre. To je Hrvatskoj otežalo progresiju, ali to nije bio ni plan ni prioritet u ovoj utakmici.

Hrvatska je dočekala Sučićev sjajan udarac i činilo se da sve ide po planu. Kao što smo pisali prije turnira, Hrvatska je bila spora, iritanta i ružna i to je bio idealan plan.

Divlje drugo poluvrijeme

U drugom poluvremenu Gana je ubacila u višu brzinu i pokazalo se koliko je Hrvatska ranjiva kada stoji u pasivnom bloku. Nije ni u prvom poluvremenu pritiskala visoko, ali je puno dulje držala loptu u nogama i Gani nije ostavljala nikakvu priliku da uspostavi ritam napada.

Bez dobrog pritiska na zadnju liniju Gane afrički stoperi dijagonalama su lako pronalazili Antoinea Semenya i Kamaldeena Sulemaanu, koji su bez većih problema kreirali višak. Hrvatska je živjela opasno, bez rješenja prema naprijed prelagano je gubila loptu i pukla pod pritiskom.

Sve do 82. minute Hrvatska je čekala na prvi udarac u drugom poluvremenu, kada ga je uputio Mario Pašalić. U tim trenucima nije paničarila, što bi bila reakcija gotovo svake reprezentacije na svijetu. Ponovno je primirila situaciju na terenu, a Nikola Vlašić riješio je pitanje prolaska u iduću fazu.

I dalje puno pitanja

Nakon ove utakmice neka su pitanja i dalje otvorena. Hrvatska je opet dobila gol iz prekida, iako je to bio glavni uzrok poraza od Engleza. Činjenica je i da je bila odlična kada je kontrolirala utakmicu tako da nije dopuštala puno tranzicijskih situacija i lopti 50-50, ali čim se malo povisio tempo, postala je nestabilna.

Zasad se ne naziru sustavna rješenja za te probleme, ali to za Hrvatsku ionako nikad nije bilo ključno. Ona je oduvijek reprezentacija koja živi od atmosfere i zamaha utakmice, ekipa koja nema jasan plan ni strukturu, nego se hrani energijom i emocionalno raste kroz utakmicu. Pa dokle ide, ide.