IMA LI NETKO da nije čuo za "Srpski film"? Ovaj zloglasni eksploatacijski srpski horor može se, zahvaljujući eksplicitnim prizorima koji uključuju snuff, pedofiliju i nekrofiliju, pohvaliti brojnim domaćim i međunarodnim priznanjima za najodvratniji film svih vremena, no to uopće ne znači da je riječ o loše napravljenom filmu ili pak netalentiranim filmašima.

Njegovi autori, Aleksandar Radivojević (koscenarist) i Srđan Spasojević (redatelj i koscenarist), iznimno su zanimljive autorske pojave. Stoga nam je, tijekom pregledavanja programa aktualnog Fantastic Zagreb Film Festivala, odmah zapao za oko kriptični naslov "Karmadonna" - film o kojemu se ove godine u Srbiji najviše pričalo.

Redateljski je to debi Aleksandra Radivojevića, kojega osim kao koscenarista "Srpskog filma" pamtimo i kao koscenarista fantastične drame "Čarlston za Ognjenku" te kontroverzne, no vrlo atraktivne televizijske serije "Crna svadba".

Fantastic Zagreb kao festival žanrovskog filma i ove, kao i prethodnih godina, prezentira vrlo zanimljiv program pretežito trilera i horora koje nismo imali prilike gledati u kinodistribuciji, kao što je na primjer SF horor "Imposters" kojim je otvoren festival, no rijetke su prilike da prikažu i neki film nastao na ovim prostorima.

Hrvatski film tradicionalno od takvih žanrova bježi u autorski film, a slično je i u većini ostalih regionalnih kinematografija. Iznimka je tek srpska kinematografija koja posljednjih desetljeća nudi iznimno zanimljivu produkciju trilera i horora.

Reminiscencije na "Srpski film"

"Karmadonna" je svakako među najzanimljivijima, i to zaista ne samo zbog prizora ekstremnog nasilja, iako ni njih ne nedostaje. Kad se već u prvom kadru filma u krupnom planu pojavi lice bebe, teško se othrvati reminiscencijama na spomenuti "Srpski film", a one će se s vremena na vrijeme ponovno javljati, no fokus se vrlo brzo seli na glavnu junakinju, buduću samohranu majku, dakle trudnicu Jelenu koju fenomenalno igra Jelena Đokić.

Njezin idiličan dan u parku prekinut će sudbonosni No Caller ID poziv, a vlasnik glasa na mobitelu je samoproglašeni Kreator sadržaja, Buda, Gautama, Sidarta, kako vam drago, no da ne kompliciramo, očito je riječ o Bogu, glavom i - budući da znamo da je riječ o glumcu Sergeju Trifunoviću - bradom.

"Većinu tog sranja oko tebe ja sam dizajnirao, nisam se baš proslavio", istovremeno će samozadovoljno i samokritično Kreator sadržaja Jeleni objasniti svoju ulogu u svijetu, tek toliko da ozbiljno shvati ucjenu koja slijedi: morat će za njega ubiti neke ljude ili će on ubiti njezinu još nerođenu bebu.

Jelena Đokić i Bog u makabričnom buddy-buddy filmu

Slijedi brutalno krvav, nasilan i groteskan, ali istovremeno i duhovito intoniran ubilački pohod u kojemu će Jelena, unatoč početnim nespretnostima, s vremenom prihvatiti ulogu osvetnice u stilu vigilantskih klasika s Charlesom Bronsonom i Clintom Eastwoodom.

Zanimljiva je i dinamika koja se događa između Boga i Jelene, od početnog neprijateljstva s vremenom postaju partneri kao u nekoj makabričnoj verziji buddy-buddy filma, no nakon što ona zapne u stanu oca (Milutin Mima Karadžić) influensera kojega je ubila, film pomalogubi ritam.

Nakon što Jelena ipak izađe iz njegova stana i nađe se u kompleksu iz kojega se emitira televizijski hit reality show Ludnica, film pak posve izgubi ne samo ritam, već i svaki šarm te se pretvara u pretenciozni festival odvratnosti, a Budin rat protiv globalizma u seriju banalnih sentenci i, ukratko, čiste dosade.

Aleksandar Radivojević kao enfant terrible srpskog filma načekao se kako bi u 46. godini konačno došao do debitantskog filma i onda napravio tipičnu grešku debitanata u poznim godinama, pokušao je u njega ubaciti - baš sve.

Tako je film koji je žanrovski u prvom redu satira, u drugom splatter horor, a u trećem film osvete, nakrcao bezbrojnim dosjetkama, aluzijama i citatima koji povremeno prerastaju u zalihost i proizvode zamor materijala.

Koja je uloga Vojislava Šešelja u "Karmadonni"?

Dok u prvom dijelu filma komunikacija između Jelene i Boga ima potencijala, povremeno je iskričava i duhovita, u drugom dijelu prevladaju nerijetko adolescentski i logoreični monolozi u kojima nas Bog, odnosno autor filma časti dijagnozama suvremenog društva koje više nalikuju nezrelim komentarima ispod članaka nego promišljenoj autorskoj poziciji.

Početak filma s opisanom scenom u parku režijski i snimateljski (direktor fotografije je Aleksandar Jakonić) naprosto je bravurozan: iako je kamera većim dijelom iz ruke nije riječ o onom trešerskom stilu drmusave kamere i nehajnim, ružnim kompozicijama kadra većim dijelom preuzetih iz suvremenog rumunjskog filma, upravo suprotno, gledamo visoko estetizirane prizore precizno i iznimno atraktivno kadrirane te efektno sinkronizirane sa zvučnim efektima i glazbom.

Ubilački pohod koji slijedi, a narudžba za njega počinje baš dok Jelena prolazi pored zgrade ukrašene plakatima Vojislava Šešelja, dio je osvete Kreatora sadržaja specijalno naciljanim pojedincima, no zapravo svima nama.

Čini se da smo i Bogu dopizdili pa film, iako ne štedi institucije, države, partije, korupciju, korporacije i medije, nije ništa blaži ni prema običnim ljudima, kao što je dječak iz prve scene za kojega Kreator tvrdi kako bi "već u trinaestoj godini terao svoju mlađu sestru da se kurva za duplo brži internet".

Ludnica kao metafora srpskog društva

Ipak, "centrala sveg šljama" upravo je televizijska emisija "Ludnica", što je zapravo doslovna ekranizacija Balaševićevih stihova "pre ih puštali za vikend, sad ih puste pravo pred kamere", ali i ekstenzija u srpskoj kinematografiji izuzetno popularne alegorije u kojoj ludnica ("Urnebesna tragedija", "Slepi putnik na brodu luđaka") ili bolnica ("Variola Vera") postaju reprezentanti društva u cjelini, čemu dodatan komentar zapravo i nije potreban.

Prvih sat vremena zaista predstavlja rijetko tematski zanimljiv, urnebesno zabavan, originalan te režijski furiozan komad filma pa je šteta što ga Radivojević nije još malo produžio, a dio u "Ludnici" skratio te se zaustavio na standardnih hororskih 90 minuta. Bilo bi to vjerojatno najboljih 90 minuta koje je regionalni film ove godine proizveo.

Ovako, nemilo dosadan drugi dio drastično umanjuje dojam pa filmu ne pomažu ni brojni grafički odbojni prizori te gnjusne dosjetke koje popularnoj sintagmi "vidjeti svijet tuđim očima" daju posve novo značenje.

Teško je odvratnošću nadmašiti "Srpski film", no valja priznati kako se Radivojević vraški potrudio. Možda nije u potpunosti uspio, no "borba za svaki lajk i za svaki šer" bila je iznimno krvava. Stoga, usprkos svim navedenim slabostima, jasno je kako je "Karmadonna" film osuđen na kultni status.

Ocjena: 3/5