DANA 26. lipnja 1963. američki predsjednik John F. Kennedy održao je u Zapadnom Berlinu govor koji se smatra jednim od najvažnijih političkih govora 20. stoljeća. Njegove riječi "Ich bin ein Berliner" ("Ja sam Berlinac") postale su simbol američke potpore stanovnicima podijeljenog grada i jedan od najupečatljivijih trenutaka Hladnog rata.

Grad na prvoj crti Hladnog rata

U vrijeme Kennedyjeva posjeta Berlin je bio jedno od najnapetijih mjesta na svijetu. Nepune dvije godine ranije, u kolovozu 1961., vlasti Istočne Njemačke podigle su Berlinski zid kako bi zaustavile masovni bijeg stanovnika na Zapad. Zid je postao fizički simbol podjele Europe između demokratskog Zapada i komunističkog Istoka.

Zapadni Berlin bio je izolirana demokratska enklava duboko unutar teritorija Istočne Njemačke. Mnogi njegovi stanovnici strahovali su da bi Sovjetski Savez mogao pokušati preuzeti cijeli grad, pa je Kennedyjev dolazak imao golemo političko i psihološko značenje.

Pred više od sto tisuća ljudi

Kennedy je govor održao ispred gradske vijećnice u četvrti Schöneberg, pred oko 120.000 okupljenih građana. U govoru je naglasio da je Berlin dokaz neuspjeha komunizma te poručio da slobodni svijet neće napustiti njegove stanovnike.

Najpoznatiji dio govora nadovezao se na staru rimsku izreku "Civis Romanus sum" ("Ja sam rimski građanin"):

"Prije dvije tisuće godina najveći je ponos bio reći: 'Ja sam rimski građanin.' Danas je, u svijetu slobode, najveći ponos reći: 'Ich bin ein Berliner.'"

Publika je Kennedyjeve riječi dočekala dugotrajnim pljeskom i ovacijama.

Mit o krafni koji nije točan

Desetljećima se ponavlja tvrdnja da je Kennedy zapravo rekao kako je "krafna s marmeladom", jer se u nekim dijelovima Njemačke riječ Berliner koristi za tu slasticu. Međutim, lingvisti i povjesničari smatraju da je riječ o urbanom mitu.

U samom Berlinu ta se slastica tradicionalno naziva Pfannkuchen, pa okupljeni nisu mogli pogrešno razumjeti predsjednikovu poruku. Štoviše, izraz "Ich bin ein Berliner" bio je gramatički ispravan jer nije tvrdio da je doslovno rođen u Berlinu, nego je izražavao solidarnost s njegovim stanovnicima.

Govor koji je nadživio svoj trenutak

Kennedyjev govor nije srušio Berlinski zid, ali je snažno učvrstio povjerenje Zapadnih Berlinaca da Sjedinjene Države neće odustati od njihove obrane. Samo nekoliko mjeseci kasnije, u studenome 1963., Kennedy je ubijen u atentatu, što je njegovim riječima dalo dodatnu povijesnu težinu.

Dvadeset četiri godine poslije Ronald Reagan upravo će se u Berlinu nadovezati na Kennedyjevu ostavštinu svojim slavnim pozivom: "Gospodine Gorbačov, srušite ovaj zid!" Kada je pad Berlinskog zida konačno postao stvarnost, mnogi su Kennedyjev govor promatrali kao jedan od ključnih simbola zapadne odlučnosti tijekom Hladnog rata.