NOVO istraživanje DataPulse Researcha pokazuje da nije važno znati samo koliko ljudi imigrira i emigrira iz neke zemlje, nego i koliko se ljudi koji su u njoj rođeni iz nje odseljava, kamo odlaze i koliko ih se ponovno vraća.

Prema analizi Eurostatovih podataka, 17 od 19 analiziranih europskih zemalja u 2024. izgubilo je više ljudi rođenih u tim zemljama nego što ih se vratilo. Njemačka je izgubila oko 91.000 takvih stanovnika, Italija oko 65.000, a Španjolska oko 31reg.500. Gledano prema udjelima, najlošiji je Luksemburg.

Hrvatska ide prema preokretanju trenda

Hrvatska je u novoj studiji zanimljiva iznimka. Zemlja koja je godinama bila sinonim za veliko iseljavanje još nije preokrenula trend, ali se snažno približila tome.

Nicolas Caramella iz DataPulse Researcha rekao je za Index da podaci za Hrvatsku pokazuju oštar preokret.

"Neto iseljavanje među ljudima rođenima u Hrvatskoj palo je za oko 80 posto između 2019. i 2024., na 3429. Na svakih deset koji odu, otprilike sedam se sada vraća", pojasnio je Caramella.

Računanje po rođenju

Većina službenih statistika migracija računa se prema državljanstvu, no DataPulse je gledao zemlju rođenja. To je za ovu temu preciznija kategorija jer se državljanstvo može steći ili izgubiti, dok se zemlja rođenja ne mijenja. Ako se želi mjeriti odlazak ljudi koji su u nekoj zemlji rođeni i ondje uglavnom odrasli i školovali se, zemlja rođenja bolji je pokazatelj.

To ne znači da su ljudi rođeni u inozemstvu manje vrijedni ili manje "domaći". Poanta je u tome da ta mjera bolje pokazuje dugoročno kretanje ljudskog kapitala.

Što je zapravo "brain drain"?

Izraz "brain drain" doslovno znači odljev mozgova, ali ne odnosi se samo na znanstvenike, liječnike i inženjere. Odlaze ljudi u dobi kada rade, zarađuju, plaćaju poreze, osnivaju obitelji i stvaraju nove poslove. Kada takvi ljudi odu, zemlja ne gubi samo jednu osobu iz popisa stanovništva, već i porezne prihode, stručnost, potrošnju, potencijalnu djecu, poduzetničke ideje te dio društvene energije.

No kako se dio ljudi nakon boravka u inozemstvu vraća, demografi sve češće govore i o kruženju mozgova. Ljudi odu, steknu iskustvo, zarade novac, stvore mreže kontakata i zatim se vrate. U tom slučaju odlazak može postati ulaganje koje se vraća.

Upravo je to važan dio hrvatske priče.

Hrvatska još gubi, ali sve manje

Caramella ističe da Hrvatska još nije prešla u plus, ali i da je smjer jasan.

"Vjerojatni pokretači promjene su ekonomsko približavanje Hrvatske široj EU: rast plaća, rast postpandemijskog turističkog sektora i signal stabilnosti koji su poslali uvođenje eura i ulazak u Schengen 2023. Pristupanje EU 2013. u početku je ubrzalo odlaske, postupno smanjujući bazen ljudi koji žele otići, dok je povratna migracija rasla", pojasnio je Caramella.

Odlazak zbog negativne percepcije

Margareta Gregurović iz Instituta za istraživanje migracija kaže da su na odluke o odlasku utjecali problemi sa zaposlenjem, stanovanjem i nepovoljna, stvarna ili percipirana, situacija u državi i društvu.

"Nakon ulaska Hrvatske u EU ponovno su u fokusu bila tradicionalna odredišta poput Njemačke, Austrije, Švicarske i Italije, gdje već postoje obiteljske i društvene mreže koje olakšavaju snalaženje. Novija istraživanja među povratnicima pokazuju da su među najvažnijim motivima povratka želja za životom u domovini, mirniji život, blizina obitelji i društvene mreže u Hrvatskoj te nostalgija i kulturna pripadnost, uz riješeno stambeno pitanje", dodaje.

Demografski problem ostaje

Caramella naglašava da smanjenje neto iseljavanja ublažava hrvatski demografski problem, ali ga ne rješava.

"Broj umrlih i dalje je veći od broja rođenih za oko 19.000 godišnje, pa su demografski temelji zemlje i dalje pod pritiskom, unatoč tome što se neto iseljavanje rođenih u Hrvatskoj smanjuje", rekao je.

Prema Državnom zavodu za statistiku, Hrvatska je 2024. imala negativan prirodni prirast od 19.011 osoba, što znači da je toliko više ljudi umrlo nego što se rodilo.

Gregurović kaže da je negativan prirodni prirast posljedica niskog fertiliteta u Hrvatskoj i EU, dok starenje stanovništva povećava broj umrlih unatoč produljenju očekivanog trajanja života.

"Useljavanje posljednjih godina pozitivno utječe na ukupno kretanje stanovništva, no te brojke treba oprezno tumačiti jer se velikim dijelom odnose na radnike iz azijskih zemalja s ograničenim dozvolama boravka i rada, pa su projekcije njihova ostanka nesigurne", upozorava.

Njemačka kao veliko upozorenje

Najveće iznenađenje analize je Njemačka. Zemlja koja desetljećima privlači radnike iz cijele Europe i svijeta istodobno gubi velik broj ljudi koji su u njoj rođeni.

To ne znači da Njemačka demografski propada. Ukupna migracijska bilanca Njemačke i dalje je pozitivna kada se gledaju sve nacionalnosti. Ali pokazuje da zemlja može istodobno biti magnetski privlačna za jedne i nedovoljno privlačna za vlastite stanovnike.

DataPulse navodi da je 37 posto njemačkih emigranata rođenih u Njemačkoj u dobi od 25 do 44 godine. To je dob u kojoj ljudi najčešće grade karijeru. Djeca mlađa od 15 godina čine gotovo 29 posto odlazaka, što pak upućuje na to da ne odlaze samo pojedinci, nego i cijele obitelji.

Europa stari, a migracije joj kupuju vrijeme

Europa je star kontinent. U mnogim zemljama već godinama umire više ljudi nego što se rađa. U tom kontekstu migracije postaju jedan od ključnih načina na koje europske zemlje privremeno ublažavaju demografski pad.

Gregurović ističe da je rast broja stanovnika EU u posljednjem desetljeću bio rezultat većeg broja useljenih nego odseljenih.

"No prema demografskim projekcijama, očekuje se da će EU uskoro zabilježiti pad ukupnog broja stanovnika jer će negativni prirodni prirast nadmašiti pozitivan migracijski saldo", ističe.

Tko je uspio preokrenuti trend?

Od 19 analiziranih zemalja, samo su Bugarska i Litva u 2024. imale pozitivan saldo ljudi rođenih u zemlji. Litva je posebno zanimljiva jer je nakon ulaska u EU izgubila velik dio stanovništva. U 2024. je, prema DataPulsu, imala neto dobitak od 7747 ljudi rođenih u Litvi. Bugarska je također prešla u plus, s neto dobitkom od 5647 ljudi.

To ne znači da su Bugarska i Litva odjednom postale bogatije od Njemačke. No pokazuje da se migracijski smjer može promijeniti kada se poprave plaće, tržište rada, infrastruktura i opći osjećaj da se kod kuće može živjeti pristojno.

Hrvatska je tu u međuzoni. Nije još kao Litva, ali više nije ni zemlja iz najgorih godina iseljavanja. Prema DataPulsu, 2024. je iz Hrvatske otišlo 11.806 ljudi rođenih u Hrvatskoj, a vratilo ih se 8377. To je i dalje minus od 3429 ljudi, ali znatno manje nego 2019., kada je prema istoj metodologiji iznosio oko 17.000.

Zašto je ovo politički važno?

Ljudi se rijetko sele samo zbog jednog razloga. Plaća je važna, ali nije jedina. DataPulse u analizi navodi plaće, porezno opterećenje, stanovanje, karijerne mogućnosti, jezik, blizinu i kvalitetu života. U hrvatskom slučaju dio ljudi vraća se zbog obitelji, nekretnina, djece, životnog stila ili osjećaja da razlika u plaći više ne opravdava cijenu života u inozemstvu.

To je politički važno jer se demografska politika često vodi kao da postoje samo dvije teme: natalitet i useljavanje stranih radnika. Novo istraživanje pokazuje da postoji i treća važna tema, a to je zadržavanje i povratak ljudi koji su u zemlji rođeni.

Zaključak DataPulsea je da europski "odljev mozgova" nije nužno odlazak iz Europe. Velik dio ljudskog kapitala zapravo se premješta unutar kontinenta.