ZNANSTVENICI su objavili novu, spektakularnu snimku svemirskog objekta koji podsjeća na kristalnu kuglu, a zapravo prikazuje agoniju umiruće zvijezde u paru s drugom. Riječ je o planetarnoj maglici NGC 1514, poznatoj kao maglica Kristalna kugla, koju je snimio teleskop Gemini North smješten na uspavanom vulkanu Maunakea na Havajima, piše CNN.

Snimka otkriva zadivljujuće detalje planetarne maglice udaljene oko 1500 svjetlosnih godina od Zemlje, u zviježđu Bika. Svjetlosna godina je udaljenost koju svjetlost prijeđe u jednoj godini, što iznosi 9,46 bilijuna kilometara, pa to znači da je svjetlost prikazana na snimci emitirana prije otprilike 1500 godina.

Planetarne maglice dobile su ime jer kroz male teleskope nalikuju planetima. Ti nebeski objekti nastaju kada umiruće zvijezde odbace svoje vanjske slojeve, stvarajući oblak prašine i plina oko jezgre zvijezde - bijelog patuljka.

Istraživači su odvojili nekoliko sati tijekom večeri kako bi promatrali nebo i snimili nešto što izaziva strahopoštovanje. "Time ljudima pokazujemo koliko je naš svemir nevjerojatan, pa maglica nije bila znanstveni cilj, nego je odabrana jednostavno zato što izgleda zbilja sjajno", rekao je astronom Travis Rector, član tima NOIRLab-a koji je napravio snimku. NOIRLab je Nacionalni istraživački laboratorij za optičku i infracrvenu astronomiju američke Nacionalne zaklade za znanost.

"Imaju prepoznatljive oblike. To su zaista spektakularno lijepi objekti, često vrlo složenih, ali simetričnih struktura", dodao je Rector, profesor fizike i astronomije na Sveučilištu Aljaska Anchorage.

Sustav dviju zvijezda

Maglica Kristalna kugla sadrži binarni zvjezdani sustav: dvije zvijezde koje su nastale blizu jedna drugoj i kruže jedna oko druge. Prema NASA-i, više od polovice zvijezda u našoj galaksiji dio je takvih višestrukih sustava. Ova zapanjujuća snimka omogućuje znanstvenicima da promatraju kako na sustav utječe to što jedna zvijezda dolazi do kraja svog života prije druge.

"Prva zvijezda odbacuje svoje vanjske slojeve, a druga, kružeći oko nje, sve to uzburka i stvara ove prekrasne, složene oblike", objasnio je Rector. Živopisne boje maglice rezultat su filtra u spektrografu koji propušta specifične valne duljine svjetlosti, a one odgovaraju određenim vrstama plina. Crvenkaste nijanse potječu od vrućeg vodika, a jarko plave od vrućeg kisika, plinova koje planetarne maglice najčešće proizvode u izobilju.

Maglicu Kristalna kugla prvi je put uočio njemačko-britanski astronom William Herschel 1790. godine. On je i skovao izraz "planetarna maglica" nakon što je primijetio njihov oblik nalik planetima. Jednoj zvijezdi u ovom binarnom sustavu treba devet godina da obiđe drugu, što je relativno dugo. Prema Rectoru, to je jedan od razloga zašto ova maglica ima neobičan oblik nalik oblaku. Dok se zvijezda u orbiti kreće, ona miješa ljusku plina koja se širi od njezina partnera, što stvara oblik maglice - "slično kao što se šećerna vuna vrti i stvara svoj šećerni oblak", rekao je Rector.

Što nam maglica otkriva

Jan Cami, profesor fizike i astronomije na Sveučilištu Western u Ontariju, koji nije sudjelovao u ovom istraživanju, uspoređuje planetarne maglice s leptirima zbog njihovih raznolikih boja i oblika.

On napominje da se izgled maglice može promijeniti ovisno o teleskopu koji se koristi. "Kada biste isti objekt pogledali teleskopom James Webb, zakleli biste se da gledate u nešto sasvim drugo. To je jedan od razloga zašto ove objekte proučavamo na različitim valnim duljinama", rekao je Cami.

Iako je Herschel otkrio ovu maglicu prije više od dva stoljeća, znanstvenici je i dalje proučavaju. S napretkom tehnologije, teleskopi mogu zabilježiti sve finije detalje i snimiti slike više kvalitete. Faza umiranja planetarnih maglica relativno je kratka - traje oko 10.000 godina.

Taj, astronomski gledano, kratak vremenski okvir omogućuje znanstvenicima da promatraju nebeske objekte dok se približavaju kraju svog života.

"Za 10 ili 20 godina moći ćete vidjeti kako se mijenja temperatura središnje zvijezde i kakav to učinak ima na maglicu. Također, možete promatrati kako se taj materijal širi svemirom, što nam daje informaciju o tome kojom brzinom zvijezda gubi masu. Zbog toga ih je zanimljivo nastaviti pratiti svakih nekoliko godina", objasnio je Cami.

Ovakve snimke, zaključuje, uzbudljive su za sve, pa i za astronome koji su navikli na čuda svemira. "Nagledao sam se snimki i u nekom trenutku pomislite da ste vjerojatno sve vidjeli. A onda dobijete ovako nešto i samo kažete - Bože, ovo je opet spektakularno", rekao je Cami.