KVOCIJENT inteligencije (IQ) mjeri opće kognitivne sposobnosti poput rješavanja problema, logičkog zaključivanja i verbalnog razumijevanja, a najčešće se utvrđuje posebnim testovima. No inteligencija nije samo broj na papiru - i način na koji netko govori može otkriti puno o njegovim sposobnostima, piše YourTango.

Iako niži IQ ne određuje nečiju upornost, kreativnost ili sposobnost za odnose, može utjecati na razvoj društvenih vještina. Osobe koje sumnjaju u svoje sposobnosti ili nemaju jasne ciljeve često ponavljaju određene tipične izjave, što drugima može otežati povezivanje s njima.

"Ne znam što želim"

Dok su samosvijest i introspekcija velikim dijelom definirane emocionalnom inteligencijom, za postavljanje ciljeva i promišljanje o vlastitim potrebama i željama potrebne su i kognitivne sposobnosti. Kada se suoče s neizvjesnošću, umjesto da odvoje vrijeme za razmišljanje o svojim izborima, osobe s nižim IQ-om često upadaju u krizu i tvrde da zapravo ne znaju što žele.

Prema studiji objavljenoj u časopisu Journal of Intelligence, osobe s nižim IQ-om često imaju poteškoća s unutarnjom refleksijom, što im otežava razvoj zdravih odnosa koji ovise o otvorenoj komunikaciji.

"To je za mene nemoguće"

Rečenice poput "Nema šanse da to uspijem" ili "To je za mene nemoguće" često govore ljudi koji ne vjeruju u svoje sposobnosti. Teško im je zamisliti da mogu napredovati ili postići nešto više, osobito ako iza sebe nemaju uspjehe koji bi im dali samopouzdanje.

Iako neka istraživanja pokazuju da sam način razmišljanja ne mora uvijek utjecati na rezultate, zatvoren ili "fiksni" stav može ljude zakočiti. Ako netko unaprijed vjeruje da ne može uspjeti i ne želi si postaviti ostvarive ciljeve, male su šanse da će ih ikada i ostvariti.

"Nisam u krivu"

Osobe s nižim IQ-om nisu nužno one koje ne znaju, već one koje odbijaju priznati kada nešto ne znaju. Nedostaje im intelektualna poniznost u suočavanju sa sukobom ili raspravom.

Takav stav proizlazi iz nesigurnosti, koja često vuče korijene iz manjka potvrde, zbog čega obrambeno reagiraju na propitivanje svojih uvjerenja. Odbijanjem da prihvate kada su u krivu često prekidaju poticajne razgovore i rasprave koje kod intelektualno znatiželjnih ljudi potiču rast.

"Koji je točan odgovor?"

Osobe s nižim IQ-om često su više usredotočene na to da budu "u pravu" i pronađu točan odgovor nego na sam proces učenja nečeg novog. Prema studiji objavljenoj u časopisu Psychological Assessment, postoji veza između nedostatka intelektualne znatiželje i istraživačkog ponašanja kod osoba s nižim IQ-om.

S obzirom na to da je "otvorenost uma" osobina povezana s višim kognitivnim sposobnostima, logično je da će ljudi s nižim IQ-om biti manje skloni potrazi za znanjem, a više usmjereni na potvrdu "točnog" konačnog rezultata.

"Prijeđi na stvar"

Mnogi ljudi s nižim IQ-om osjećaju se isključeno u dubljim razgovorima i intelektualnim raspravama gdje im je ponekad teško sudjelovati na razini svojih sugovornika. To se može manifestirati kao obrambeni stav, pa frazu "prijeđi na stvar" često koriste kao sredstvo samoobrane od nelagode, a ne kao izraz stvarne frustracije.

Istraživanje iz 2020. pokazalo je da su osobe s "granično niskim IQ-om" podložnije problemima mentalnog zdravlja, što vjerojatno proizlazi iz te temeljne nesigurnosti, tjeskobe i obrambenog stava.

"Nešto nedostaje"

Iako osobe s nižim kvocijentom inteligencije mogu biti emocionalno intuitivne, često se bore s osjećajem ispunjenosti i sreće u svakodnevnom životu. Bez kognitivnih sposobnosti koje njihovi vršnjaci s višim IQ-om mogu primijeniti na emocionalnu inteligenciju, teže održavaju zdrave odnose koji definiraju naše živote.

Istraživanje objavljeno u časopisu Psychological Medicine otkrilo je da su ljudi s nižim IQ-om prijavili najniže razine sreće, što se često objašnjava vezom između intelektualnih sposobnosti i razine prihoda, mentalnog zdravlja te socioekonomske sigurnosti.

"Nemam planova za budućnost"

Budući da su skloniji živjeti u sadašnjem trenutku i teže razmišljaju o budućnosti izvan sljedećeg dana ili mjeseca, osobe s nižim IQ-om često izgovaraju ovu rečenicu. Iako genetika ima ulogu, nedostatak obrazovanja također može imati velik utjecaj.

To mnoge pojedince s nižim rezultatima stavlja u nepovoljan položaj pri planiranju budućnosti, osnivanju obitelji ili postizanju financijske sigurnosti. Iskustvo siromaštva, kao posljedica ograničenih mogućnosti obrazovanja i zapošljavanja, također dokazano ometa kognitivne funkcije.

"Snalažljiv sam na ulici"

Zbog intelektualne nesigurnosti, mnogi pojedinci s nižim IQ-om zauzimaju obrambeni stav i koriste apstraktne pojmove poput "ulične pameti" kako bi potvrdili svoja mišljenja i osobnost. Oslanjaju se na svoje emocionalne i "praktične" vještine kako bi doprinijeli razgovorima.

Naravno, intelekt ne definira našu ljudskost, empatiju ili autentičnost. Ipak, on utječe na to kako se snalazimo u svijetu, zbog čega se mnogi ljudi s nižim IQ-om osjećaju prisiljenima "dokazivati" kako bi napredovali.

"Moja budućnost nije u mojim rukama"

Istraživanje objavljeno u Personality and Social Psychology Bulletin sugerira da su ljudi s nižim IQ-om skloniji religiji od svojih vršnjaka s višim rezultatima. Osobe s višim IQ-om naginju racionalnijim i analitičkim pristupima životu te se manje oslanjaju na vjeru pri donošenju odluka.

Sklonost osoba s nižim IQ-om da svoju budućnost prepuste "sudbini" može se dijelom objasniti njihovim poteškoćama u osmišljavanju budućih planova. Lakše je i ugodnije prepustiti budućnost višoj sili nego svakodnevno nositi teret nestabilnosti.

"Ne znam i nije me briga"

Iako je priznanje neznanja ili nezainteresiranosti za neku temu sasvim u redu, bez obzira na IQ, osobe s nižim kvocijentom inteligencije ovu frazu često koriste kako bi izbjegle osjećaj srama ili neznanja. Često nesigurni u svoj intelekt ili sposobnost komunikacije u raspravi gdje ne znaju "pravi odgovor", povlače se i izbjegavaju teške razgovore, posebno s ljudima za koje smatraju da znaju mnogo o određenoj temi.

"Živim za vikend"

Dok svi uživaju u vikendu, mnoge osobe s nižim IQ-om doslovno žive za poroke koji se često povezuju s vikend izlascima i odmorom od posla. Mnogi ljudi koji se bore s nezdravim navikama često imaju i probleme s mentalnim zdravljem, poput ADHD-a ili anksioznosti, slično kao i osobe s nižim IQ-om, što ih potiče da traže bijeg u porocima.

U aktivnoj potrazi za tim, manje su zaokupljeni produktivnim ili poticajnim aktivnostima, već radni tjedan provode u iščekivanju pauze.