EUROPSKE vlade pripremaju se za mogući rat s Rusijom, no nedavno provedena ratna simulacija pokazuje da za to možda nisu spremne. Mnogi europski sigurnosni i politički čelnici smatraju da je ruski upad, ili čak otvorena invazija, na neku od članica NATO-a i Europske unije postao izgledniji zbog napetosti između Europe i administracije predsjednika Trumpa oko Grenlanda, Ukrajine, trgovine i drugih pitanja, piše Wall Street Journal.

Pitanje trenutka

Upozorava se da je Rusija prešla na ratno gospodarstvo, usmjeravajući nacionalne resurse u program naoružavanja i vojnu mobilizaciju koji daleko nadilaze potrebe rata u Ukrajini. Ključno je pitanje koliko brzo bi se prijetnja mogla ostvariti. Dok se ranije u Berlinu i drugim prijestolnicama smatralo da Rusija neće moći ugroziti NATO prije 2029. godine, sada prevladava mišljenje da bi takva kriza mogla nastupiti znatno ranije - prije nego što Europa, koja i sama pojačava ulaganja u obranu, bude u stanju uzvratiti.

"Prema našim procjenama, Rusija bi u roku od godinu dana mogla premjestiti goleme vojne snage", rekao je u intervjuu nizozemski ministar obrane Ruben Brekelmans. "Već sada vidimo da povećavaju strateške zalihe te šire svoju prisutnost i resurse duž granica NATO-a."

Smatra se da predsjednik Vladimir Putin želi obnoviti slavu Ruskog Carstva, što zemlje koje su mu nekad pripadale, poput baltičkih država Litve, Latvije i Estonije, čini očitim metama. Sve tri su već dva desetljeća članice EU i NATO-a.

"Zabrinutost je u mojoj zemlji i više nego očita, ali istovremeno se pripremamo za obranu", izjavio je Deividas Matulionis, litavski savjetnik za nacionalnu sigurnost. Dodao je da, iako Litva u slučaju ruskog napada očekuje pomoć SAD-a i drugih saveznika, ne treba podcjenjivati ni vlastite snage: "Boriti će se, bez ikakve sumnje, i prije nego što pojačanja stignu."

Vojni planeri NATO-a zabrinuti su i zbog mogućih ruskih namjera prema švedskim, finskim i danskim otocima u Baltičkom moru, dijelovima Poljske te norveškom i finskom krajnjem sjeveru, kao i zbog mogućih napada na stratešku europsku infrastrukturu sve do nizozemske luke Rotterdam.

Simulacija otkrila zabrinjavajuće slabosti

Vježba koja je simulirala ruski upad u Litvu, a koju je u prosincu organizirao njemački list Die Welt u suradnji s Centrom za ratne igre Sveučilišta Helmut-Schmidt njemačkih oružanih snaga, izazvala je žustru raspravu unutar europskog sigurnosnog establišmenta i prije objave rezultata. U vježbi je sudjelovalo 16 bivših visokih njemačkih i NATO-ovih dužnosnika, zastupnika i istaknutih stručnjaka, a scenarij je bio smješten u listopad 2026. godine.

U simulaciji, Rusija je pod izlikom humanitarne krize u ruskoj eksklavi Kalinjingradu zauzela litavski grad Marijampolė, ključno prometno čvorište u uskom koridoru između Rusije i Bjelorusije. Prikazivanje invazije kao humanitarne misije bilo je dovoljno da SAD odbije aktivirati članak 5. NATO-a, koji poziva na savezničku pomoć. Njemačka se pokazala neodlučnom, a Poljska, iako je provela mobilizaciju, nije poslala vojsku preko granice u Litvu. Njemačka brigada, već stacionirana u Litvi, nije uspjela intervenirati, dijelom i zato što je Rusija dronovima minirala ceste koje vode iz njezine baze.

"Odgovor ne ovisi samo o sposobnostima, već i o tome što neprijatelj misli o našoj volji, a u ovoj ratnoj igri moji 'ruski kolege' i ja znali smo da će Njemačka oklijevati. I to je bilo dovoljno za pobjedu", rekao je Franz-Stefan Gady, bečki vojni analitičar koji je u vježbi igrao ulogu načelnika ruskog glavnog stožera.

Strateška važnost Marijampolėa

Grad Marijampolė, s oko 35.000 stanovnika, dom je jednog od najstrateškijih cestovnih čvorišta u Europi. Prema jugozapadu se pruža autocesta Via Baltica prema Poljskoj, zakrčena kamionima iz cijele EU i Ukrajine. Prema zapadu vodi tranzitna cesta između Bjelorusije i Kalinjingrada, koju Litva prema sporazumu mora držati otvorenom za ruski promet.

U ratnoj igri, bez američkog vodstva, Rusija je u samo nekoliko dana uspjela uništiti vjerodostojnost NATO-a i uspostaviti dominaciju na Baltiku, koristeći početne snage od samo 15.000 vojnika.

"Rusi su postigli većinu ciljeva bez značajnijeg pokretanja vlastitih jedinica", rekao je Bartłomiej Kot, poljski sigurnosni analitičar koji je igrao ulogu poljskog premijera. "To mi je pokazalo da, jednom kad se suočimo s eskalacijskim narativom s ruske strane, u našem je načinu razmišljanja usađeno da smo mi ti koji trebamo deeskalirati."

Pogled iz stvarnog svijeta

Kontraadmiral Giedrius Premeneckas, načelnik stožera obrane Litve, tvrdi da bi u stvarnosti Litva i saveznici imali dovoljno obavještajnih podataka da izbjegnu takav scenarij. Čak i bez saveznika, litavske oružane snage - koje u mirnodopskim uvjetima broje 17.000 vojnika, a nakon mobilizacije 58.000 - mogle bi se nositi s ograničenom prijetnjom Marijampolėu. Dodao je da bi i Rusija morala uzeti u obzir visoke uloge: "Za Rusiju bi bila dilema kako održati Kalinjingrad. Ako Rusija nešto započne, NATO mora vrlo jasno poručiti: 'Ako to učinite, izgubit ćete Kalinjingrad'."

Zapovjednik njemačkih kopnenih snaga, general-pukovnik Christian Freuding, rekao je tijekom posjeta Litvi da, iako obavještajne službe NATO-a i dalje procjenjuju da Rusija neće biti u stanju djelovati protiv članica saveza do 2029., Njemačka i njezini saveznici "su spremni boriti se večeras, bez obzira na cijenu".

Rasprava o stvarnoj snazi Rusije

Rasprava o neposrednosti ruske prijetnje oblikuje europsko vojno planiranje. Skeptici ukazuju na spor tempo ruskog napredovanja u Ukrajini, gdje je Putin zaglavljen u skupom ratu iscrpljivanja s golemim gubicima. "Putin je podbacio u gotovo svemu što je naumio", rekao je finski predsjednik Alexander Stubb. "Nije ni pokušao napasti NATO jer ne uspijeva u Ukrajini. Stoga nemojmo precjenjivati ruske kapacitete."

Iako Rusija mjesečno regrutira oko 35.000 novih vojnika, na ukrajinskim bojištima gubi ih oko 30.000, što usporava njezinu sposobnost jačanja snaga, rekao je litavski kontraadmiral Premeneckas. "Vrlo smo zahvalni Ukrajincima koji nam svakodnevno, svojom krvlju i gubicima, kupuju vrijeme da se bolje pripremimo", kazao je. "To vrijeme koristimo mudro jer znamo da će, ako dođe do dogovora u Ukrajini, Rusija ubrzati svoj ratni stroj. Nemamo luksuz dopustiti Rusiji da osjeti da smo slabi."

Ipak, neki europski dužnosnici i analitičari upozoravaju da bi ruska vojska, čak i bez dogovora o Ukrajini, mogla odmah osloboditi do 200.000 borbeno prekaljenih vojnika samim prelaskom s ofenzivnih operacija na držanje linija. To je više vojnika nego što je Putin upotrijebio za invaziju na Ukrajinu 2022. godine.

"Putin je oportunist. Ako vidi priliku, iskoristit će je, testirati reakcije, a kada bude imao više kapaciteta, pokušat će proširiti rezultate", smatra Nico Lange, bivši visoki njemački obrambeni dužnosnik koji je sudjelovao u vježbi. "To se može dogoditi odmah. Ako je cilj pokazati da članak 5. NATO-a ne funkcionira i podijeliti Europljane, potrebna vam je volja, a ne izvanredno velike vojne sposobnosti. Zašto bi Putin čekao da Europljani budu spremni?"

Hibridni rat kao najveća prijetnja

Ruski dužnosnici ustraju na tome da Kremlj nema nikakvih namjera prema teritoriju članica EU ili NATO-a, iako su slično tvrdili i prije napada na Ukrajinu. Nova obrambena strategija Trumpove administracije, objavljena u siječnju, navodi da će Rusija "ostati stalna, ali upravljiva prijetnja" istočnim članicama NATO-a, ali da "nije u poziciji natjecati se za europsku hegemoniju".

Zbog toga Rusija protiv NATO-a ne bi pokušala voditi rat iscrpljivanja kakav vodi u Ukrajini. "Dugotrajan rat bio bi štetan za Rusiju jer bismo ih nadmašili u proizvodnji i mobilizaciji", rekao je potpukovnik Amund Osflaten s Norveškog obrambenog sveučilišnog koledža. "Stoga, ako će nešto poduzeti, htjet će to učiniti rano, kako bi se domogli povoljnih položaja koje kasnije mogu lako braniti."

Upravo se to dogodilo u scenariju lista Die Welt. Alexander Gabuev, direktor centra Carnegie Russia Eurasia u Berlinu, koji je u vježbi igrao Putina, istaknuo je da je dimna zavjesa "humanitarne" intervencije bila ključna za omogućavanje ruskog uspjeha. "Bilo je vrlo korisno stalno ponavljati da nam je potreban humanitarni koridor jer zli Litavci sprječavaju opskrbu siromašnih i gladnih ljudi u Kalinjingradu."

Takve hibridne taktike, posebice u vrijeme kada mnogi u Trumpovoj administraciji otvoreno prihvaćaju Putinov narativ, predstavljaju sve veću prijetnju za donošenje odluka unutar NATO-a. "Postoji siva zona, a kako Rusija poduzima daljnje korake, ta siva zona postaje sve tamnija", upozorio je nizozemski ministar Brekelmans. "Na kraju, na napadnutom savezniku i ostaloj 31 članici je da odluče je li prijeđena crta članka 5. Rusija, naravno, zna da to nije egzaktna znanost - i mi znamo da će to pokušati gurati sve dalje."