SUSTAVI umjetne inteligencije sve češće preuzimaju uredske poslove, od administracije i obrade podataka do korisničke podrške. No, ako umjetna inteligencija (AI) zamijeni čovjeka u rutinskom intelektualnom radu, a plaće prestaju biti glavni izvor prihoda, tko će uopće imati novac za potrošnju i na čemu će se temeljiti funkcioniranje ekonomije?

Veliki jezični modeli mijenjaju način rada

U studiji "How Do AI Agents Do Human Work?" istraživači s Carnegie Mellon i Stanford Universityja upozoravaju da AI agenti u pravilu proizvode rad niže kvalitete te da svoje nedostatke često prikrivaju izmišljanjem podataka ili neadekvatnom upotrebom dostupnih alata. Donijeli su i da AI agenti zadatke izvršavaju u prosjeku 88,3 posto brže, a trošak njihova rada između 90 i 96 posto je niži.

Treba napomenuti da AI agenti nisu isto što i LLM modeli. AI agent je kompleksniji sklop koji taj model koristi za autonomno izvršavanje zadataka. Ta autonomija, a ne sam jezični model, često dovodi do brzine, ali i pada kvalitete rada.

Dok su današnji sustavi poput ChatGPT-a kategorizirani kao LLM, krajnji cilj tehnoloških divova je  opća umjetna inteligencija, odnosno AGI. Time piše kako je AGI glavni cilj tvrtki za umjetnu inteligenciju, napominjući da vlade diljem svijeta podržavaju utrku u razvoju ove tehnologije.

Za razliku od LLM-a, AGI bi bila "opća" inteligencija sposobna samostalno učiti, planirati i rješavati bilo koji intelektualni zadatak jednako dobro ili bolje od čovjeka.

Mladi na udaru

"Mladi će najviše patiti kada 'tsunami' umjetne inteligencije pogodi radna mjesta", rekla je čelnica Međunarodnog monetarnog fonda Kristalina Georgieva na Svjetskom gospodarskom forumu. Dodaje da istraživanja pokazuju da će 60% radnih mjesta u razvijenim gospodarstvima biti pogođeno, a mnoga radna mjesta na početnoj razini bit će ukinuta.

Izvršni direktor AI kompanije Anthropic Dario Amodei lani je prognozirao da će AI uništiti polovicu svih uredskih radnih mjesta, piše CNBC.

Što će biti s cijelim ekonomskim sustavom?

Prema procjenama konzultantske kuće PwC, globalni BDP bit će 14% veći u 2030. godini kao rezultat umjetne inteligencije, što je ekvivalent od 15,7 bilijuna dolara, više od trenutne proizvodnje Kine i Indije zajedno.

Goldman Sachs procjenjuje da bi ista tehnologija mogla automatizirati radne zadatke ekvivalentne broju od 300 milijuna radnih mjesta i da bi AI mogao automatizirati otprilike 18% rada na globalnoj razini.

Ako se bogatstvo u tolikoj mjeri stvara, ali se istodobno smanjuje broj ljudi koji do njega dolaze kroz plaće, na čemu će se temeljiti potrošnja i društvena stabilnost?

Ekonomija kakvu poznajemo funkcionira zato što većina ljudi zarađuje plaću i tu plaću troši. Tvrtke isplaćuju plaće, ljudi kupuju proizvode, a taj novac se vraća u sustav kroz potrošnju, poreze itd. Ako se pokaže da za veliki dio poslova učinkovitije koristiti AI, sve manji broj ljudi imat će stabilan prihod od rada, što dovodi u pitanje održivost ekonomskog sustava.

Kakvi su, dakle, mogući scenariji?

Realniji scenarij

Najrealniji scenarij jest da umjetna inteligencija ne uništi radna mjesta u potpunosti, nego postupno mijenja zadatke i izlaže veliki dio poslova riziku transformacije ili automatizacije, što rezultira rastom nesigurnih oblika zaposlenosti.

Istraživanje Međunarodne organizacije rada pokazuje da će generativna umjetna inteligencija utjecati na strukturu poslova širom svijeta, pri čemu mnoge uloge neće nestati nego se značajno transformirati kroz automatizaciju zadataka i promjene u opisu poslova.

Optimističniji ekonomski krugovi naglašavaju da bi AI mogao biti nužno rješenje za demografski kolaps razvijenih zemalja; u društvima koja ubrzano stare i gube radnu snagu, AI neće otimati poslove, već popunjavati praznine koje ljudi više ne mogu zatvoriti.

Najmračniji scenarij

Više je dijametralno suprotnih smjerova u kojima bi se društvo moglo razvijati. Prvi najmračniji jest onaj koji se već nazire u statistikama o ekstremnoj koncentraciji bogatstva.

U scenariju tzv. tehnološkog feudalizma, moć se koncentrira u rukama nekolicine megakorporacija koje posjeduju AI modele, energiju i podatke. Umjesto ekonomije u kojoj novac cirkulira, dobivamo društvo u kojem ogromna većina stanovništva postaje ekonomski nebitna.

Takav scenarij predviđa socijalist Yanis Varoufakis, bivši grčki ministra financija i autor knjige Tehnofeudalizam. Varoufakis tvrdi da kapitalizam kakav poznajemo, više ne postoji te ga je zamijenio novi poredak kojim upravljaju "tech-gospodari". U tom sustavu, profit od prodaje robe zamijenjen je digitalnom rentom.

Jedan od vodećih ekonomista s MIT-a poput Darona Acemoglua u svojoj analizi "Power and Progress'" upozorava da AI trenutno ide putem 'so-so tehnologija', onih koje su dovoljno dobre da zamijene ljude, ali nedovoljno revolucionarne da stvore nova radna mjesta. Rezultat je društvo u kojem tehnološki napredak služi za povećanje profita elite.

Rješenje u univerzalnom temeljnom dohotku?

Kao jedno moguće rješenje problema ekonomije u svijetu u kojem većinu poslova preuzima AI nerijetko se spominje univerzalni temeljni dohodak (UBI). Rasprave o UBI-ju su, doduše, mnogo su starije od pitanja koja se nameću zbog AI-ja.

Sam Altman, suosnivač OpenAI, godinama javno zagovara tu opciju te je povezan s jednom od najvećih eksperimentalnih studija o takvom dohotku u Sjedinjenim Državama.

Polazeći od pretpostavke da će umjetna inteligencija koncentrirati dobit kod vlasnika tehnologije, Altman smatra da će države u budućnosti morati oporezivati dobit generiranu AI-jem i taj prihod redistribuirati građanima.

Kritičari UBI-ja upozoravaju da bi takav model mogao dovesti do hiperinflacije, golemog poreznog opterećenja za preostale produktivne sektore. Uz UBI, u stručnim se raspravama spominju i drugi modeli redistribucije dobiti iz umjetne inteligencije, poput tzv. "data dividende" koja podatke tretira kao oblik imovine ili javnog upravljanja ključnom infrastrukturom.

Utopijski scenariji

Treći, utopijski scenarij, jest potpuna demonetizacija društva. Zagovornici poput Petera Diamandisa u knjizi Abundance, tvrde da će AI, u kombinaciji s jeftinom energijom iz obnovljivih izvora i robotskom proizvodnjom, srušiti troškove života (hrana, stanovanje, zdravstvo) blizu nule. To bi značilo prelazak u ekonomiju u kojoj praktički više nema siromaštva.

Britanski autor Aaron Bastani također nudi radikalnu viziju. U knjizi "Potpuno automatizirani luksuzni komunizam" polazi od ideje da se osnovne potrebe ne bi osiguravale kroz novac i tržište, nego izravno kroz javne sustave poput zdravstva, obrazovanja, energije i prijevoza, piše Conversation.

Još jedan specifičan fenomen

AI transformacija tržišta rada donosi i dodatni, često zanemaren učinak. McKinsey Global Institute upozorava da dok AI preuzima rutinske i standardizirane zadatke, relativna vrijednost poslova koji zahtijevaju ljudsku interakciju i skrb zapravo raste.

To otvara novi oblik ekonomskog jaza budući da bi se tako rad koji podrazumijeva ljudsku prisustnost pretvorio u luksuz za one s većim primanjima.

Pitanje koje razotkriva ključnu kontradikciju

Svi ovi scenariji počivaju na nizu pretpostavki, a povijest nas uči da su tehnološki šokovi često stvarali nove oblike rada. No ova rasprava razotkriva dublju kontradikciju modernog gospodarstva. Dok je prije tehnološki napredak širio mogućnosti zapošljavanja, sada se čovječanstvo suočava s tehnologijom koja zadire u sposobnost razmišljanja, ono zbog čega su ljudi dosad bili potrebni.

U konačnici, možda je najjasniju dijagnozu ostavio Stephen Hawking odgovarajući na pitanja korisnika u sklopu Redditove rubrike 'Ask Me Anything'.

"Ako strojevi proizvode sve što nam treba, ishod će ovisiti o tome kako se to bogatstvo distribuira. Svatko može uživati u životu punom dokolice ako se bogatstvo proizvedeno strojevima dijeli, ili većina ljudi može završiti u potpunom siromaštvu ako vlasnici strojeva uspješno lobiraju protiv redistribucije. Do sada se čini da tehnologija potiče ovo drugo", rekao je.