UDRUGA Sjena oštro je reagirala na izjavu premijera Andreja Plenkovića o socijalnim naknadama, a njezina predsjednica Suzana Rešetar poručuje kako Vlada svojim postupcima ponižava žrtve te umjesto socijalne politike provodi "održavanje siromaštva pod kontrolom".

Dok Vlada govori o povećanjima, roditelji i članovi obitelji svakodnevno su prisiljeni birati između lijekova, hrane i režija, ističe Rešetar u intervjuu za Novosti.

"Plenkovićeva izjava je napad na roditelje koji nose teret države na svojim leđima"

Suzana Rešetar ističe da je premijer opravdane kritike na povećanje socijalnih naknada, kao i na vikend-rok za e-savjetovanje, nazvao "zlonamjernima".

"To nije samo napad na medije ili udruge, to je napad na roditelje koji nose teret države na svojim leđima i koji su se usudili javno progovoriti", kaže Rešetar.

Smatra da takva izjava pokazuje političku hladnoću i potpunu nesposobnost preuzimanja odgovornosti. "Kada predsjednik Vlade nazove 'zlonamjernima' roditelje koji kažu da više ne mogu preživjeti, da povećanje nije dovoljno s obzirom na inflatorne učinke, jasno je da je izgubio svaki doticaj sa stvarnim životom", navodi.

Prema njezinim riječima, djecu s teškoćama u razvoju i njihove obitelji promatra se kao fiskalni trošak, a ne kao građane s pravima, dok se nezadovoljstvo pokušava ušutkati diskvalifikacijom, što je samo "još jedan spin, još jedan bijeg od odgovornosti".

"Povećanje naknada je mizerno"

Povećanje osnovice socijalnih naknada kreće se u rasponu od pet do deset eura, što, prema riječima Rešetar, može izgledati pristojno isključivo u birokratskim tablicama, ali u stvarnom životu najugroženijih građana ne znači gotovo ništa.

"Nekoliko desetaka eura mjesečno ne pokriva ni djelić stvarnih troškova koje ove obitelji imaju, a kamoli život dostojan čovjeka", objašnjava, citirajući jednu majku: "povećanje naknade dovoljno je za zaustavljanje dva epileptička napadaja kod moje kćeri".

Naglašava da roditelji njegovatelji ne primaju plaću, nego naknadu, jer ih je država prisilila da napuste tržište rada kako bi nadoknađivali ono što sustav ne pruža.

"Roditelji njegovatelji i njegovatelji rade posao 24 sata na dan, sedam dana u tjednu. To je rad bez prestanka, bez odmora, bez slobodnog vremena i bez prava na koliko toliko normalan život", kaže Rešetar. Oni su ti koji oživljavaju djecu, kateteriziraju, aspiriraju, zaustavljaju epi napade, podučavaju i njeguju.

"Ipak, država im govori: 'Imate naknadu, to je vam dovoljno'", dodaje. Ističe kako ti roditelji nemaju pravo biti bolesni ni pravo na odmor jer, ako oni padnu, nema tko brinuti o djetetu. Država ih je, kaže, učinila nevidljivima, a istovremeno ih sustavno iscrpljuje, zanemaruje i ponižava.

"Država je zakazala. Sve ostalo je pokušaj da se žrtve dodatno ponize i ušutkaju"

Rešetar je osudila i izjavu HDZ-ova saborskog zastupnika Ljubomira Kolareka, koji je odgovornost za smrti ljudi preminulih čekajući inkluzivni dodatak prebacio na obitelji. "Izjava kojom Kolarek odgovornost za smrti ljudi koji su preminuli čekajući ostvarenje prava na inkluzivni dodatak prebacuje na obitelji predstavlja moralno i političko dno", smatra ona.

Naglašava da ljudi nisu umirali jer obitelji nisu bile "dovoljno uporne", nego zato što je sustav spor, neorganiziran i bešćutan. "Država je zakazala. Sve ostalo je pokušaj da se žrtve dodatno ponize i ušutkaju", poručuje.

"Tragedije su posljedica dugogodišnjeg zanemarivanja sustava"

Komentirajući tragičan događaj u Centru za odgoj i obrazovanje Slave Raškaj, gdje je jedno dijete izazvalo požar u kojem je drugo stradalo, Rešetar kaže da to nije nesretan slučaj, već "izravna posljedica dugogodišnjeg zanemarivanja sustava za koji netko mora snositi odgovornost".

Kritizirala je ravnateljicu ustanove koja je tragediju pokušala relativizirati izjavom "djeca kao djeca", ocijenivši to otvorenim dokazom da u sustavu ne postoji osjećaj odgovornosti. "Takve izjave nisu nimalo slučajne, nego su rezultat toga što se godinama tolerira sve, od zanemarivanja do nasilja, a odgovorni se nikada ne pozivaju na odgovornost", kaže Rešetar.

Upozorava na ukorijenjenu kulturu nekažnjivosti, gdje se za tragedije dozna tek kad ih razotkriju roditelji, a odgovornost se ili zaustavlja na najnižoj razini ili potpuno razvodni. Spomenula je i izjavu državne tajnice Margarete Pletikose, koja je prilikom tragedije u CRZ-u Kraljevica rekla da je "uobičajeno da se to događa u našim ustanovama", što Rešetar smatra priznanjem da je sustav neučinkovit.

"Ustanove su imaju recepte za tragedije"

Prema njezinim riječima, uvjeti u institucijama za djecu s teškoćama u razvoju u Hrvatskoj su katastrofalni. "Sve te ustanove, institucije socijalne skrbi imaju savršene recepte za tragedije", kaže Rešetar, navodeći kao primjer i Centar za odgoj i obrazovanje Dubrava koji pohađa njezin sin. Smatra da su institucije preopterećene, kadrovski devastirane i infrastrukturno zapuštene, a država pritom gleda kako jeftinije proći, ne vodeći brigu o sigurnosti djece.

"Svaka ovakva tragedija samo potvrđuje ono na što mi roditelji godinama upozoravamo - da se djecu s teškoćama u razvoju i osobe s invaliditetom ne štiti, nego se svjesno izlaže riziku, jer se zna da za to nitko na vrhu neće odgovarati", zaključuje.

"No, ono što ja mogu obećati i sa sigurnošću reći jest da roditelji u Udruzi Sjena nikada neće odustati od svoje djece i svojih obitelji te naših prava na dostojanstven život jer naša djeca imaju pravo na svoje roditelje a mi imamo prava na našu djecu. I to svakoj politici i odgovornima mora biti potpuno jasno", poručila je.