FILM "Uhvatite Cartera" (Get Carter) danas se smatra jednim od najboljih britanskih gangsterskih filmova svih vremena, no njegov put do tog statusa bio je sve samo ne lagan. Kada se pojavio početkom 1970-ih, bio je dočekan s nerazumijevanjem i oštrim kritikama, ponajviše zbog brutalnog realizma i nasilja koje je prikazivao. Iako se u početku činilo da će brzo pasti u zaborav, vrijeme je pokazalo da je film bio ispred svog doba.

Riječ je o filmu iz 1971. godine u kojem Michael Caine glumi nemilosrdnog gangstera Jacka Cartera, lika nastalog prema romanu "Jack's Return Home" Teda Lewisa. Film je režirao Mike Hodges, a prati Cartera koji iz Londona putuje na sjever Engleske kako bi istražio misterioznu smrt svog brata, pritom uznemirivši lokalno kriminalno podzemlje. U vrijeme izlaska kritičari su film gotovo jednoglasno napadali, dok je publika reagirala znatno bolje, piše Daily Express.

Grad je postao ravnopravan lik u filmu

Caine je kasnije objasnio da je film bio previše realističan za tadašnje gledatelje navikle na stilizirane i "koreografirane" gangsterske priče. Naglašavao je da je želio prikazati gangstere onakvima kakvima ih je poznavao iz vlastitog djetinjstva, ozbiljne i opasne, a ne karikaturalne ili smiješne. Lik Jacka Cartera opisao je kao proizvod vlastitog okruženja i iskustava iz poslijeratne Britanije.

Veliku ulogu u dojmu filma imao je i Newcastle upon Tyne, gdje je snimana većina scena. Umjesto u Scunthorpeu, gdje je smještena radnja knjige, Hodges je odabrao industrijski sjever Engleske koji je tada bio grub i zapušten. Grad je postao gotovo ravnopravan lik u filmu, a Caine je kasnije pisao kako nikada nije vidio toliku razinu siromaštva u vlastitoj zemlji.

Kritičare je najviše odbijala razina nasilja

Dodatnu atmosferu dao je i glazbeni score Roya Budda, posebno tema "Main Theme - Carter Takes a Train", koja prati Carterovo putovanje vlakom iz Londona prema sjeveru. Hodges je isticao da je glazba savršeno uhvatila ritam i mračnu energiju filma te unaprijed najavila nasilje koje slijedi, a s vremenom je postala jedno od najprepoznatljivijih filmskih glazbenih djela u Ujedinjenom Kraljevstvu.

Po izlasku u kinima 1971. godine kritičari su bili izrazito negativni, a glazbenik i kritičar George Melly film je opisao kao "bocu čistog gina progutanu prije doručka".

Kritičare je najviše odbijala razina nasilja, no publika je reagirala suprotno i film je postao šesti najgledaniji u Velikoj Britaniji te godine. S vremenom je stekao kultni status, a sam Hodges kasnije je zaključio da je film "vrlo jasno proizvod svog vremena, ali i djelo koje je izdržalo test vremena".