U ŠKOLI smo naučili da na Zemlji postoji sedam kontinenata te da su njihove granice jasno definirane, u većini slučajeva oceanima i tektonskim pločama, a u slučaju Europe i Azije povijesno. Međutim, novo istraživanje, objavljeno u uglednom geološkom časopisu Gondwana Research pokazalo je da u najmanje jednom slučaju stvari nisu baš tako jednostavne kakvima se čine na kartama.

Europa i Sjeverna Amerika još su povezane

Prema novom istraživanju znanstvenika sa Sveučilišta u Derbyju, Europa i Sjeverna Amerika geološki se još uvijek nisu u potpunosti razdvojile, iako se desetljećima smatralo da se to dogodilo prije više od 50 milijuna godina.

Istraživanje pod vodstvom geologa Jordana Phetheana s University of Derby provedeno je u sjevernom Atlantiku i području Srednjoatlantskog hrpta, gdje se euroazijska i sjevernoamerička tektonska ploča razmiču. "Sjevernoamerička i euroazijska tektonska ploča zapravo se još nisu u potpunosti razdvojile, kako se uobičajeno smatra da se dogodilo prije 52 milijuna godina", rekao je Phethean.

U većini udžbenika Srednjoatlantski hrbat opisuje se kao ožiljak davnog raspada kontinenta, nakon kojeg se između ploča stvorio ocean. No Phethean i njegov tim tvrde da taj proces još nije završen. Prema njihovom tumačenju, ploče su i dalje povezane na načine koji su geološki važni.

Ključno mjesto je Island

U ovoj priči ključan je Island. Otok se nalazi točno na sredini Srednjoatlantskog hrpta i dugo se smatrao dokazom da su se ploče razdvojile te da je potom magma iz dubine Zemlje ispunila nastalu pukotinu. Međutim, nova studija nudi drugačije tumačenje.

Znanstvenici uključeni u novo istraživanje Island i obližnji Grenlandsko-Islandsko-Farski hrbat (GIFR) ne vide samo kao vulkanske strukture, već kao dijelove šire cjeline koja sadrži fragmente kontinentalne kore povezane i s Europom i sa Sjevernom Amerikom. Za takvo okruženje predlažu novi naziv – "razlomljena oceanska magmatska visoravan" (Rifted Oceanic Magmatic Plateau, ROMP).

"Poanta nije u tome da će se kontinenti ponovno spojiti, nego da granica među njima nije jednostavna linija razdvajanja kroz ocean", objašnjava Phethean.

Svoje otkriće opisao je slikovitom usporedbom s geološkim ekvivalentom pronalaska Atlantide, jer su, kako kaže, otkrili "fragmente izgubljenog kontinenta potopljene ispod mora i prekrivene kilometrima tankih slojeva lave".

Sličan obrazac pojavljuje se i drugdje

Kako bi pokazali da ovakvi "nedovršeni raspadi" nisu iznimka, znanstvenici su analizirali i područje Davisova prolaza, plitkog morskog područja između Kanade i Grenlanda koje povezuje Labradorsko more i Baffinov zaljev.

U ranijim radovima, na koje se poziva i ova studija, Phetheanov tim opisao je postojanje skrivenog "proto-mikrokontinenta" ispod Davisova prolaza. Mikrokontinent je dio kontinentalne kore koji se tijekom razdvajanja počeo odvajati, ali je završio izoliran i okružen oceanskom korom. Proto-mikrokontinent predstavlja još raniju fazu tog procesa – on je započeo s odvajanjem, ali se nikada u potpunosti nije oslobodio.

To je važno jer se sjeverozapadni Atlantik nije stvorio jednim glatkim pokretom. Rastezanje kore započelo je još u kasnom trijasu, prije oko 223 milijuna godina. Slijedila su duga razdoblja istezanja i slijeganja, a potom i širenje oceanskog dna u Labradorskom moru. Prije nekih 58.9 milijuna godina širenje se proširilo i na Baffinov zaljev.

Davisov prolaz pritom se ističe jer ne izgleda kao tipična oceanska kora. Na pojedinim mjestima debljina kore doseže 30-ak kilometara, dok je prava oceanska kora znatno tanja. Već godinama raspravlja se je li ta debljina posljedica snažnog vulkanizma ili pak ostataka kontinentalne kore pomiješane s magmom. Nova analiza ide u prilog drugom objašnjenju.

Kako su znanstvenici došli do zaključaka

Kako bi rekonstruirali geološku prošlost regije, istraživači su kombinirali više vrsta podataka. Ključnu ulogu imala su gravitacijska mjerenja, jer gušće stijene stvaraju nešto jače gravitacijsko polje.

"Filtrirali smo podatke kako bismo istaknuli strukture veličine granica ploča. Uklonili smo kratke valne duljine ispod 50 kilometara i vrlo duge iznad 100 kilometara, čime smo odvojili plitki šum morskog dna i duboke signale plašta od uzoraka vezanih uz hrptove i rasjedne zone", objasnio je Phethean.

Budući da gravitacija sama po sebi ne omogućuje datiranje događaja, znanstvenici su pokušali utvrditi kada su pojedini rasjedi prestali biti aktivni pomoću podataka iz bušotina i seizmičkih profila uz zapadnu obalu Grenlanda.

Rezultati su pokazali da u Davisovu prolazu nema tragova izumrlih srednjeoceanskih hrptova, ali i da postoji blok debele kore, debljine između 19 i 24 kilometra, okružen tanjim zonama. Prema autorima studije, taj je obrazac lakše objasniti rastegnutom kontinentalnom korom nego isključivo vulkanskim naslagama.

"Zaglavljeno" razdvajanje

Studija također predlaže složeniju povijest transformnih rasjeda u regiji.

Prema novoj rekonstrukciji tima, veliki pomaci započeli su prije oko 120 milijuna godina, širenje oceanskog dna u Labradorskom moru prije oko 61 milijun godina, a u Baffinovu zaljevu nekoliko milijuna godina kasnije. Do potpunog raspada u Davisovu prolazu, međutim, nikada nije došlo.

"Lomljenje i stvaranje mikrokontinenata trajni su procesi", ističe Phethean, dodajući da razumijevanje takvih prijelaznih stanja pomaže znanstvenicima ne samo u rekonstrukciji prošlosti, nego i u predviđanju dugoročnih promjena na Zemlji.

Zašto je to važno?

Ako se ova interpretacija potvrdi, mogla bi promijeniti način na koji znanstvenici definiraju granice kontinenata u područjima u kojima se oni još uvijek razmiču. To bi moglo poboljšati modele gibanja ploča koji se koriste u proučavanju drevnih oceana i klime, ali i u procjenama seizmičkog rizika uz stare kontinentalne rubove.

Osim toga, kontinentalna i vulkanska kora često su povezane s različitim mineralnim resursima, pa preciznije kartiranje ostataka kontinentalnog materijala ispod oceana može imati i praktične implikacije za buduća geološka istraživanja.

Znanstvenici najavljuju da u sljedećim koracima planiraju detaljnije analize islandskih vulkanskih stijena, računalno simuliranje i stvaranje dodatnih tektonskih modela kako bi provjerili kriju li se doista ispod slojeva lave ostaci nekadašnjeg kontinenta.

"Stvar je složenija nego što se dosad smatral"

Seizmologinja Iva Dasović iz Geofizičkog zavoda Andrije Mohorovičića na PMF-u u Zagrebu kaže da je važno istaknuti da kontinent i tektonska/litosferna ploča nisu istoznačnice.

"U osnovi, članak sugerira da je razdvajanje tektonskih ploča Sjevernoameričke i Euroazijske u drukčijoj fazi nego što se danas smatra te da je stvar složenija nego se dosad smatralo.

Na neki način je za očekivati da ćemo neka shvaćanja u budućnosti morati mijenjati i da će vjerojatno procesi ispasti složeniji ili nešto drugačiji nego što smo dosad smatrali jer imamo puno više različitih mjerenja i opažanja te bolju rezoluciju - posebno daljinska, satelitska mjerenja koja su osobito važna u oceanima i morima gdje neka klasična mjerenja nisu moguća", tumači Dasović.