Divlji sin naroda Maora koji je zbog rane uloge uspoređen i s Marlonom Brandom
TEMUERA Morrison je naš današnji junak i kako se prvo ne podsjetiti uloge zbog koje je uspoređen sa Marlonom Brandom iz filma "Na dokovima New Yorka". To se dogodilo kada je tek izašao "Bili jednom ratnici" te 1994. godine na Novom Zelandu i kada ga je lik zvani Jake "The Muss" Heke obilježio zauvijek.
Heke dobra glava za lomljenje flaše, ali loša glava kuće, voli popiti, voli zagalamiti, sve uredno, no nikad nisi načisto kad će postati John Cena na steroidima i kad će krenuti s udaranjem i koga treba i koga ne treba. Loš otac, loš muž, ni susjedi mu vjerojatno nisu oduševljeni, no dovoljno upečatljiv lik da još malo uzdigne novozelandsku kinematografiju poslije "Piana" godinu ranije i već rekosmo, da to isto uradi Temueri.
Maori su bili ponosni na ulogu The Mussa
Za ulogu The Mussa osvojio je sve postojeće nagrade u teritorijalnim oblastima Oceanije, pa na taj način postao jedan od najvoljenijih predstavnika svog naroda Maori, a to je jelte narod i na koji se odnosi i sam naslov filma "Bili jednom ratnici" i naravno da su i likovi u filmu potomci ratničkih Maora, mada pitanje da li baš uspješno nose slavu predaka. No to je druga tema.
Elem, Temuera je tad postao svjetska faca iako je već u poslu bio dvadesetak godina pošto je kao dječak ušao u dramske vode, a i u odraslom dobu je imao nekoliko važnih uloga prije početka devedesetih, najviše se to odnosi na akcijsku komediju "Never say die", kao i na seriju "Shortland Street" koja je negdje baš u vrijeme "Ratnika" dodatno potpomogla probojni put ovog glumca sulude karizme.
Najduže ime za najkraći fitilj
Ušao je kasnije u niz holivudskih filmova slabe prođu, tipa "Barb Wire" sa Pamelom Anderson ("Don't call me babe!"), "Brzina 2" gdje čak ni Jason Patric nije mogao pomoći ili "Otok doktora Moreaua" gdje čak ni spomenuti Marlon Brando glavom i bradom nije mogao pomoći, niti Val Kilmer, pa samim tim ni Temuera nije bio pretjerano jak faktor za (ne)uspjehe tih ostvarenja. U daljem periodu za njega su tu bili i "Šest dana, sedam noći", "Vertical limit", "The beautiful country", a on uvijek na razini zadatka.
I to je otprilike to što se tiče uvjetno rečeno "ozbiljnijih priča", poslije se priključio univerzumu "Ratova zvijezda" i prvo kao Jango Fett, a onda i Boba Fett samo dodatno proširio svoju popularnost igrajući u raznim instalacijama franšize, da se tako kruto izrazimo. Ipak, popularnost kod te vajne "ozbiljne" publike je već imao par desetljeća, pa nije onda loše da i djeca zapamte to čudnovato ime Temuera kada je već vrijedno pamćenja.
Sa svojih 175 centimetara čistog kaosa, rušilačke energije i divlje snage postigao je mnogo, a njegova knjiga desetljeća tek je na početku sedme strane, tako da se svašta može očekivati od novozelandskog tajfuna i u narednim godinama, možda i više od prijenosa mudrosti na mlađe generacije. Uostalom, za njega prije svega vezujemo ludost, a ne mudrost. Temuera Jack Nicolas David Morrison... najduže ime za najkraći fitilj.
