EPIDEMIOLOŠKE studije pokazuju da se snižava dobna granica početka puberteta, osobito kod djevojčica diljem svijeta pa tako i u Hrvatskoj, a mnoge studije upućuju na to da se taj trend dodatno ubrzao nakon pandemije covida.

Pročelnica Zavoda za endokrinologiju i dijabetes, Klinike za pedijatriju KBC Zagreb doc. dr. sc. Nevena Krnić kaže da je trend ranijeg početka puberteta počeo u zapadnim zemljama početkom 2000-ih, a potom se raširio na sve zemlje svijeta.

Preuranjenim pubertetom smatra se razvoj koji započinje prije osme godine kod djevojčica ili prije devete godine kod dječaka.

"Normalnim se smatra razvoj sekundarnih spolnih obilježja poput rasta grudi i pojave dlačica nakon osme godine kod djevojčica. Odnosno povećanje spolovila i razvoj spolne dlakavosti nakon devete godine kod dječaka. Također, normalnim se smatra i pojava prve menstruacije nakon desete godine. Sve što se uklapa u te okvire smatra se urednim razvojem", objašnjava Krnić.

Kada dođe do razvoja prije navedene dobi to se smatra preuranjenim pubertetom i zahtijeva obradu. Naglašava da uzroci nisu uvijek nužno povezani s bolešću.

"Preuranjeni pubertet se u najvećeg broja djece očituje ranijim početkom razvoja spolnih obilježja, poput ranog razvoja dojki, no u većine djece promjene postupno napreduju i menstruacija ne nastupa prerano. Ovaj trend, opisan u nizu istraživanja, događa se i u Hrvatskoj pogotovo u zadnjih desetak godina", objašnjava Krnić.

Dodaje da je dosta studija pokazalo dodatno spuštanje dobne granice puberteta nakon epidemije covida. "Ne zna se je li to vezano za veći unos hrane, nezdrave obroke ili smanjenu tjelesnu aktivnost. Međutim, ovih zadnjih pet, šest godina imamo veći broj pregleda nego što smo imali prije 10–15 godina", kaže.

Debljina kao ključni uzrok

Debljina je jedan od ključnih uzroka, kaže Krnić i ističe da se to prvenstveno odnosi na djevojčice. Objašnjava da se u dječaka debljina ne povezuje u tolikoj mjeri s ranim početkom puberteta, iako postoje istraživanja koja ukazuju da prekomjerna tjelesna težina može potaknuti raniji pubertet i u dječaka.

Što se tiče utjecaja okolišnih faktora uključujući zagađeni zrak, plastiku, hranu, kozmetiku kao moguće uzroke preuranjenog puberteta, Krnić kaže da konkretna korelacija nije dokazana. Ali ističe da se niz spojeva povezuje s mogućim štetnim utjecajem na reproduktivno zdravlje. "Međutim, naglo povećanje težine osobito u periodu predškolske i rane školske dobi kod djevojčica okidač je ranog početka puberteta".

Moguće zdravstvene posljedice

Krnić tumači da postoji razlika perifernog i centralnog ili pravog puberteta te benignih varijanti. Centralni pubertet vezan je za aktivaciju centara u mozgu koji simuliraju pubertet i događa se uobičajeno pri nastupu puberteta te prati slijed tjelesnih promjena koje se inače događaju u pubertetu.

"Iako u najvećeg broja djece uzrok ostane nepoznat, u neke djece mogu se naći i različita patološka stanja poput tumorskih procesa ili genetskih promjena", kazala je.

Periferni pubertet je vezan uz lučenje hormona iz nadbubrežnih ili spolnih žlijezda, bez aktivacije centara u mozgu. "Takvo lučenje hormona može uzrokovati promjene koje nalikuju pravom pubertetu, ali mogu uzrokovati i neke netipične pubertetske promjene", objasnila je.

Većina djece koja pokazuju rani razvoj potpuno su zdrava, a dijagnoza se ne može postaviti jednim laboratorijskim nalazom, nego kombinacijom kliničke slike, praćenja brzine rasta, nalaza hormona i procjene koštane dobi, uz praćenje kroz određeno vrijeme.

Cilj je izbjeći nepotrebne pretrage, pa endokrinolog procjenjuje tijek razvoja i proširuje dijagnostiku samo ako se pojave znakovi brze progresije ili sumnje na patološko stanje.

Kod preuranjenog puberteta može doći do ubrzanog koštanog dozrijevanja što u konačnici može dovesti do ranijeg prestanka rasta i nižeg rasta nego što je to očekivano s obzirom na genetski potencijal djeteta.

Liječenje je potrebno kod pravog preuranjenog puberteta, ako postoji rani početak ili brza progresija. "Terapija omogućava da se centri u mozgu koji pokreću pubertet privremeno isključe, a nakon prekida terapije ponovno se aktiviraju i razvoj se nastavlja. Periferni pubertet se ciljano liječi ovisno o uzroku, a benigne varijante ne treba liječiti", rekla je.

Dodala je da odluka o liječenju ovisi o individualnoj procjeni. "Ako se primjerice radi o djevojčici ili dječaku predškolske dobi, onda je obrada apsolutno nužna", kazala je Krnić.

U cilju prevencije preuranjenog puberteta u djece, roditeljima se savjetuje da paze na zdravu prehranu, održavanje normalne tjelesne mase i poticanje djeteta na redovne fizičke aktivnosti.

Psihološki učinak

Preuranjeni pubertet ima i psihosocijalni učinak te klinička psihologinja, Klinike za pedijatriju KBC Zagreb Ana Bogdanić kaže da je preuranjeni pubertet izazov za mnogu djecu i njihove obitelji. "Jedan od prvih znakova preuranjenog puberteta su intenzivne emocionalne reakcije poput naglih promjena raspoloženja, razdražljivosti i svadljivosti. To je posljedica hormonskih promjena za koje dijete nema razvijen mehanizam samoregulacije", navodi.

Ističe da je djeci od rane školske dobi izrazito važno da se uklope u vršnjačku skupinu i da se ne razlikuju od drugih. "Zato kod njih rani razvoj grudi, dlakavosti i hormonske promjene mogu izazvati sram, nelagodu i osjećaj izdvojenosti. Djeca zbog tih promjena mogu biti izložena zadirkivanju, bullyingu ili neprimjerenim komentarima zbog izgleda, što može narušiti njihovo samopouzdanje i sliku o sebi", kaže.

Djeca se ponekad percipiraju starijima nego što jesu, što stvara nesklad u komunikaciji i dodatnu frustraciju. Istraživanja su pokazala da je rani pubertet posebno izazovan za djevojčice, dok dječaci mogu kratkoročno imati prednosti poput rasta i veće mišićne mase. "No kasnije se i kod njih mogu javiti pojačana anksioznost, sniženo raspoloženje ili nesigurnost, osobito ako nakon ranog ubrzanog rasta na kraju ostanu niži od vršnjaka", kaže Bogdanić.

Dodaje da rizik postoji i kod djece koja ulaze u pubertet u očekivanoj dobi, ali su prva u vršnjačkoj skupini. "Važno je da roditelji s djetetom otvoreno razgovaraju o fizičkim promjenama koje se događaju i objasne mu da su one normalne, samo se kod njega javljaju nešto ranije nego kod druge djece", savjetuje.

Nagla raspoloženja kod djeteta su posljedica hormonalnih promjena pa je važno prihvatiti emocije, ali i postaviti jasne granice. "Ako dijete pokazuje znakove dugotrajnog povlačenja, sniženog raspoloženja, gubitka interesa ili značajnog pada samopouzdanja, dobro je potražiti savjet stručnjaka, dječjeg psihologa ili psihijatra", kaže Bogdanić.