NAJNOVIJE američke sankcije, usmjerene na ruske naftne divove Rosneft i Lukoil, zadale su snažan udarac Vladimiru Putinu i njegovom ratnom stroju, unatoč tome što Donald Trump nudi dogovor za okončanje rata.

Ove mjere izvukle su milijarde dolara iz proračuna Kremlja, stvarajući novu financijsku rupu i tjerajući ruskog predsjednika da se bori kako bi spriječio ekonomsku krizu, a posljedice bi se mogle osjećati dugo nakon eventualnog primirja.

Udarac ruskom utjecaju u Europi

Osim financijskih problema kod kuće, čini se da će američki pritisak dodatno istisnuti Kremlj iz istočne Europe, zadajući težak udarac Putinovim ambicijama o obnovi ruske imperijalne moći.

Dvije zemlje s dubokim povijesnim vezama s Moskvom, Srbija i Bugarska, sada su prisiljene potisnuti ruske naftne divove iz ključnih dijelova svojih gospodarstava.

"Ono što ovdje vidimo je precrtavanje sfera interesa", kaže Igor Novaković, analitičar beogradskog Centra za međunarodne i sigurnosne poslove, za britanski The Telegraph. "Poslovni utjecaj Rusa u tim zemljama, kao i politički interes koji ide uz to, gotov je."

"Lukoil je bio krunski dragulj ruskog utjecaja u Bugarskoj"

Kriza je eskalirala 22. listopada, kada je američki ministar financija Scott Bessent objavio da se SAD pridružuje Europskoj uniji i Velikoj Britaniji u sankcijama protiv Rosnefta i Lukoila, kao razlog navevši "Putinovo odbijanje da okonča ovaj besmisleni rat".

U Bugarskoj, gdje Lukoil posjeduje najveću rafineriju i više od 200 benzinskih postaja, sankcije bi imale razoran učinak na cijelo gospodarstvo. Kako bi to izbjegla, bugarska vlada preuzela je kontrolu nad tvrtkom i imenovala Rumena Spetsova, bivšeg šefa porezne uprave i prvaka u bodybuildingu, za posebnog administratora. SAD je Lukoilu i administratoru dao rok od šest mjeseci da pronađu novog, neruskog kupca.

"Lukoil je bio krunski dragulj ruskog utjecaja u Bugarskoj", ističe Ruslan Stefanov, glavni ekonomist sofijskog Centra za proučavanje demokracije. "Čak i ako dođe do mira u Ukrajini, dugoročna politika Rusije je ići protiv Europe. Stoga ne možemo nastaviti poslovati s njima. Odvajanje je ključno."

Iako je Bugarska članica EU-a i NATO-a, ovo je bio radikalan korak. Zemlja, nekad toliko bliska Moskvi da je tražila pripajanje Sovjetskom Savezu, duboko je polarizirana između proruskih i antiruskih političkih snaga. Proruski predsjednik Rumen Radev pokušao je blokirati državno preuzimanje, no parlamentarci su nadglasali njegov veto, signalizirajući moguću promjenu političkog krajolika.

"Vučić nastoji izbjeći otvoreni sukob. Posljedice će biti guranje Srbije prema Zapadu"

Slična situacija je i u Srbiji, koja je desetljećima balansirala između Rusije i Europske unije. Sada se čini da će Beograd morati konačno odabrati stranu.

"Sjedenje na dvije stolice bilo je moguće samo kada smo imali stabilan međunarodni poredak", objašnjava Novaković. "Sada se taj međunarodni poredak preoblikuje, stvari se mijenjaju."

Predsjednik Aleksandar Vučić priprema se preuzeti kontrolu nad Naftnom Industrijom Srbije (NIS), koja je u vlasništvu Gazprom Nefta i Gazproma. Rafinerija trenutno ne radi jer nitko ne može prodavati naftu sankcioniranom NIS-u. Vučić se nada da će dobiti izuzeće od američkog Ministarstva financija kako bi ponovno pokrenuo proizvodnju dok se ne pronađe neruski kupac.

Ipak, Vučić i dalje pokušava izbjeći otvoreni sukob. Prošli je tjedan izjavio da će, ako se NIS nacionalizira, "ponuditi najvišu moguću cijenu ... našim ruskim prijateljima". No, Novaković smatra da je, unatoč pomirljivim riječima, Rusija izgubila ključni izvor utjecaja.

"Na ovaj ili onaj način, čini se da su Rusi i Gazprom vani", kaže on. "Posljedice toga za Srbiju bit će guranje prema Zapadu, bez ikakve sumnje."

Rusija mjesečno gubi milijarde dolara

Dok sankcije uzrokuju probleme Putinu u Europi, kod kuće bi mogle izazvati još veće sukobe jer njegov ratni stroj gubi milijarde dolara mjesečno. Podaci tvrtke Kpler pokazuju da je ruski izvoz nafte u Kinu, najvećeg kupca, od listopada pao za 500.000 barela dnevno, na 800.000 barela, što je najniža razina od početka rata u veljači 2022. godine. Pao je i izvoz u Indiju i Tursku.

Ukupno gledano, izvoz Lukoila gotovo je potpuno nestao. U rujnu je tvrtka prodavala 569.000 barela dnevno, da bi do studenog ta brojka pala za 89 posto, na samo 64.000. Pomorski izvoz Rosnefta također je pao za 28 posto u posljednja dva mjeseca.

Nova pravila utjecala su i na količinu i na cijenu ruske nafte. Popust na naftu koja se prodaje Indiji nedavno je porastao s 2 na 6 dolara u odnosu na sirovu naftu Brent. Prije sankcija, ruska nafta se Kini prodavala čak i uz premiju od 2 dolara, a sada se prodaje uz popust od 4 dolara.

Sveukupno, nove američke sankcije koštaju Putina između 2,5 i 5 milijardi dolara mjesečno u izgubljenim prihodima, procjenjuje Benjamin Hilgenstock s Kijevske škole ekonomije (KSE). To je otprilike trećina ruskih mjesečnih prihoda od izvoza.

Putin već ima alternativnu strategiju

No, analitičari ne očekuju da će ovaj udarac dugo trajati jer Rusija već prilagođava svoju strategiju. Kupnja ruske nafte i dalje je legalna, a kazne se odnose samo na poslovanje sa sankcioniranim tvrtkama. Stoga Rusija sada koristi druge tvrtke za prodaju svoje nafte.

"Ono što Rusija pokušava učiniti je prodati svoje barele, ali uklanjajući oznaku Rosnefta i Lukoila što je više moguće", kaže Homayoun Falakshahi, voditelj analize sirove nafte u Kpleru.

Podaci Kplera pokazuju da se obujam ruske nafte koju prodaju "nepoznati" subjekti više nego utrostručio između listopada i studenog, dosegnuvši rekordnih više od milijun barela dnevno. Time su nepoznati prodavači na putu da prestignu Rosneft kao najvećeg prodavača ruske nafte.

Falakshahi napominje da je Rusiji, po uzoru na Iran koji je dugo pod sankcijama, vjerojatno potrebno samo dva do tri mjeseca da u potpunosti preusmjeri prodaju putem novih tvrtki i normalizira izvozne količine. Kplerova analiza pokazuje promjene u ruskoj trgovini, s češćim preusmjeravanjem tereta usred putovanja i prijenosima s broda na brod na neuobičajenim lokacijama.

Iako će Putin vjerojatno uspjeti oporaviti prodajne količine, malo je vjerojatno da će vratiti i cijenu. Ključno pitanje ostaje hoće li ovaj ekonomski udarac napokon biti dovoljan da ga prisili na mirovni sporazum koji vjerojatno neće ispuniti sve njegove ciljeve.

"Rusi se neće predati bez borbe", upozorava Stefanov. "Ali ove sankcije su davno zakasnjele ako smo ozbiljni u dovođenju Rusije za pregovarački stol."